Sjećam se kad smo bili još djeca ili čak malo kasnije, školarci, kako su mi blagdani imali potpuno drugačiji smisao nego danas. Dovoljno je reći kako me i 20 godina kasnije iznutra obuzme neka toplina kad se sjetim tih vremena i blagdana. Lagala bih kad bih rekla kako se sjećam što je bilo zapakirano ispod bora za mene, što sam obukla za koji Božić ili što smo imali na stolu za jesti taj dan.

Ono čega se sjećam je kako smo bili sretni, zadovoljni i bezbrižni. Možda sam bila dijete, ali osjećala sam već tada kako smo svi mi zatvorili vrata stvarnosti i stavili svijet na pauzu na tih nekoliko dana i istinski uživali.

Nisu to neke floskule s magneta kojeg kupiš za par kuna ili sadržaj onih kružnih poruka koje se šalju za blagdane... To su nekad bile stvarne emocije kojih se sjetim i danas kad promislim na blagdane.

Ono čega se jasno sjećam iz tih djetinjih blagdana je da nam je svima iskrilo u srcu. Sad kad već imam i svoju malu obitelj i mogu si organizirati blagdane onako kako ja zaista želim, dogodi mi se da uspijem napraviti savršenu fotografiju za Instagram, ali da mi izostane ta iskra u srcu. Između trčanja po shopping centrima od jutra do sutra, izmišljanja tople vode s poklonima svima i svakome i stresiranja na sve moguće teme - od poklona, preko ukrasa, do blagdanskog stola, teško da ostane vremena i snage da upijem malo svega toga oko sebe i da mi u srcu zaista zaiskri.

I zato povlačim rez i ne pristajem više ni na kakve kompromise kad su blagdani u pitanju. 360 dana godišnje mi je drugo ime Kompromis i bolna stvarnost da nerijetko sebe stavljam na svako osim na prvo mjesto, pa mi baš zato treba ovih pet blagdanskih dana godišnje da napunim srce i dušu i upijem od ljudi oko sebe one emocije koje mi trebaju za ostatak godine.

I ne, nisam jedna od onih koja će reći kako blagdani nisu pokloni i kako je to plod kvarnog materijalističkog svijeta. Poklone volim i davati i primati, nalazim i u jednome i u drugome veliku sreću i ponekad mi je najjednostavnije nekim znakom pažnje simbolično nekome pokazati ljubav. Ono što sam pak odlučila napraviti kako mi blagdansko shopping ludilo ne bi pojelo blagdane i kako
kupnja poklona ne bi ukrala priliku da uživam i osjećam iskre u srcu je sljedeće: srezala sam listu onih s kojima izmjenjujem poklone na sebi nekoliko najbitnijih ljudi i odlučila sve poklone pronaći na jednom mjestu.

Nemoguća misija? Ne bih se kladila. Argentum je jedino mjesto na koje uđem i s kojeg izađem s poklonima i za roditelje, i za sestru, i za nekoliko najbližih prijateljica, ali i za muža. Sva sreća, prošla su ona vremena kad smo za poklone htjeli nešto privremeno zanimljivo, torbicu koju ćemo isfurati tri puta vani ili haljinu koja će već sljedeće sezone biti donirana negdje drugdje. Uspjela sam i ove ljubitelje „praktičnih/ korisnih poklona“ („Ali, Nina, ionako mi treba nova pegla za veš“) kao što su moja mama ili bake,
preodgojiti i naučiti kako trebaju dopustiti da ih iznenadim nekom uspomenom za cijeli život, a peglu će si ionako same kupiti.

Jednom kad sazrete shvatite kako je nakit baš za svakoga savršen poklon, uspomena za cijeli život i definitivno nešto s čim ne možete pogriješiti (okej, pod uvjetom da prije razmislite nosi li osoba kojoj kupujete poklon srebro ili zlato/srebro s pozlatom). Jednom kad uđete u Argentum k´o gumicom izbrisana nestane sva ona „ne znam što joj/mu kupiti“ briga, a shvatite i kako za pokloniti nekome nakit ne trebate nužno unovčiti jedan od organa, jer lijepih komada nakita se nađe i po itekako povoljnim cijenama.

I ono najbitnije u cijeloj priči, kad ne stavite fokus na gubljenje živaca oko poklona i obilaženje shopping centara od jutra do sutra, ostane vam vremena za stvarno uživanje u blagdanima. Za udisanje blagdanskog doživljaja oko sebe, za sreću, za ljubav, za grljenje i ljubljenje, za mir u glavi i za onu iskru u srcu s početka priče.

O autorici:

Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku. 

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.