Nema maženja bez paženja: Zašto je spolno zdravlje tema o kojoj trebamo govoriti otvoreno
Mnoge opasne spolne infekcije, poput HIV-a i HPV-a, godinama tinjaju u tijelu bez ijednog simptoma, pa žene ginekologu često odlaze prekasno. Najveća zamka leži u lažnom osjećaju sigurnosti jer ne morate biti promiskuitetni da biste se zarazili
O odlasku stomatologu ili o zdravoj prehrani razgovaramo sasvim opušteno, no kad se spomene spolno zdravlje, razgovor odjednom utihne. Iako se tiče gotovo svakoga, ova je tema u našem društvu još zapakirana u tabu i sram. Istina je da je svijest danas na mnogo višoj razini, mladi su educiraniji, a roditelji i škole otvoreniji nego prije, no ginekološke ordinacije i dalje svjedoče nevjerojatnim zabludama. Bez obzira na godine ili obrazovanje, pacijentice se i danas iskreno iznenade kad čuju da se spolne infekcije ne mogu dobiti preko ručnika, bazena ili zahodske školjke nego da je za prijenos potreban isključivo izravan intimni kontakt.
Najveća opasnost leži u tome što mnoge spolne infekcije godinama mogu tinjati u tijelu bez ijednog jedinog simptoma. Zato mnoge žene ginekologu odlaze tek kad se pojave ozbiljne tegobe, kad je problem već uzeo maha. No odgovorna zaštita, redoviti preventivni pregledi i pravodobna dijagnostika mogu spriječiti teške zdravstvene posljedice.
Spolno zdravlje nije razlog za nelagodu, ono je temeljni dio brige o sebi. O tome kako razbiti opasne mitove, zašto zaštita znači mnogo više od same kontracepcije i kako nam moderna dijagnostika može sačuvati reproduktivno zdravlje razgovarali smo s Amilom Filipović, dr. med., spec. ginekologije i opstetricije, pročelnicom Polikliničkog odjela za ginekologiju i opstetriciju iz Poliklinike Medikol.
Tihi nositelj infekcije bez ikakvih simptoma
Mnoge spolno prenosive infekcije mogu dugo tinjati u tijelu bez ikakvih znakova. Upravo je zato važno redovito odlaziti na ginekološke preglede i obaviti dijagnostičke pretrage, čak i kad se žena osjeća potpuno zdravo. Dr. Amila Filipović objašnjava ključnu razliku:
- Spolno prenosiva bolest već je manifestna infekcija, a spolno prenosiva infekcija je prisutnost infekta bez simptoma. Dakle, vi možete imati spolno prenosivu infekciju unutar deset godina. Primjerice, imate HIV, virus humane imunodeficijencije, koji će tek za deset godina razviti bolest koja se zove sida. Znači, možete imati virus hepatitisa B, koji ste isto dobili spolnim aktom, a kod kojeg ćete tek nakon 120-180 dana imati prve znakove bolesti jetre. Kao i za mnoge druge virusne bolesti, za humani papiloma virus (HPV) treba neko vrijeme da postane manifestan. Ako se pojave bradavice na stidnici, jasno vam je da ste došli u kontakt s HPV-om. Tad treba pogledati je li riječ o HPV-u visokog rizika, koji u budućnosti može biti problem jer može izazvati karcinom cerviksa 20-30 godina kasnije. Ali kad znate da ga imate, redovito ćete ići na preglede ili ćete se procijepiti ako niste.
Doktorica napominje da spolno prenosiva infekcija može perzistirati u tijelu bez simptoma, a manifestna bolest ima određene znakove, poput pojave neugodnog iscjetka, bradavica, mjehurića, izrazitog svrbeža ili crvenila. Zato je najvažniji iskren odnos prema sebi.
Što sve obuhvaća ginekološki pregled?
Kad govorimo o brizi za reproduktivno zdravlje, važno je znati da je suvremeni ginekološki pregled brz, bezbolan i traje otprilike 30 minuta. Dr. Filipović detaljno opisuje cijeli proces i pretrage koje su ključne za rano otkrivanje promjena:
- Prva i najvažnija stvar je da se upoznamo i otvoreno razgovaramo, kako bismo uzeli obiteljsku, osobnu, a onda, naravno, i ginekološku anamnezu: je li bilo trudnoća, kakav je menstruacijski ciklus i koliko traje te koristi li žena kontracepciju. Slijedi pregled, koji počinje inspekcijom vanjskog spolovila golim okom, nakon čega se uz pomoć spekula pogledaju rodnica i grlić maternice te se uzima obrisak za citološku analizu, u narodu poznat kao PAPA test. Nakon toga slijedi palpatorni pregled, koji se na kraju dopunjuje ultrazvučnom dijagnostikom, uz mogućnost korištenja Color dopplera ako se uoči nešto sumnjivo na reproduktivnim organima.
Iako su PAPA test i ultrazvuk standardni dio preventive, mikrobiološki brisovi i testiranja na spolno prenosive bolesti ne rade se automatski svim pacijenticama.
- Uzimanje brisova ili pretrage iz krvi dogovaraju se ciljano u okviru planiranja trudnoće, kod opetovanih infekcija unatoč terapiji ili nakon promjene partnera uz sumnjive simptome. Tad radimo cervikalne obriske na aerobe, anaerobe, klamidiju (Chlamydia trachomatis), mikoplazmu, ureaplazmu te genotipizaciju HPV-a. S druge strane, rutinski testovi na HIV, hepatitis B, sifilis ili gonoreju, kojih, unatoč mojem iznenađenju, ima od 20 do 30 slučajeva godišnje, nisu potrebni za svakoga jer je to preskupo i nepotrebno. Testiranje treba ograničiti kroz iskren razgovor 'jedan na jedan', što jednako vrijedi za žene i za muškarce - objašnjava dr. Filipović.
Od PAPA testa do dijagnostike
U Poliklinici Medikol pacijenticama je omogućeno da kompletnu obradu obave na jednome mjestu, što bitno ubrzava put do točne dijagnoze. Dr. Filipović objašnjava kako u praksi kombiniraju pretrage i kako PAPA test zapravo funkcionira:
- Kod nas možete napraviti sve u jednom aktu, iako obradu obično radimo u dva koraka: prvo napravimo pregled i uzmemo PAPA test kako bismo vidjeli hoće li nam on nešto dodatno sugerirati. Važno je znati da su to dvije potpuno različite stvari. PAPA test nam otkriva stanice koje su promijenjene pod utjecajem neke spolno prenosive infekcije, no on ne može sa sigurnošću izolirati samog uzročnika, pogotovo kad je riječ o virusima. On samo sugerira da oblik stanica nalikuje na promjene uzrokovane infektom, ima velik broj leukocita ili miješanu floru, a onda tu infekciju moramo precizno dokazati brisovima. Jedino što na PAPA testu možemo izravno vidjeti pod mikroskopom kao živi organizam jest Trichomonas vaginalis.
Zato promjene na PAPA testu uvijek traže daljnju, dublju dijagnostiku i individualan pristup pacijentici.
- Kad PAPA test pokaže promjene poput CIN-a 1, 2 ili 3, radi se izolacija i genotipizacija HPV-a. Često imamo situaciju u kojoj je nalaz na HPV visokog rizika pozitivan, ali je PAPA test još uredan jer žena ima dobar imunitet i njezino tijelo kompenzira prisutnost virusa. Međutim, ona ga i dalje može prenijeti partneru, koji je možda imunokompromitiran, ima ragade na penisu ili je neposredno prije prebolio herpes, na što se HPV lakše naseli. Zato liječnik mora imati dobru intuiciju i kroz razgovor procijeniti tko je rizična populacija - zaključuje dr. Filipović.
Zašto su adolescenti najugroženiji?
Zaštita tijekom spolnih odnosa prečesto se svodi samo na sprečavanje trudnoće, no odgovorno spolno ponašanje podrazumijeva mnogo više - informiranost, otvorenu komunikaciju i svijest o rizicima. Dr. Filipović ističe važnost stručne podrške, ali i objašnjava zašto su mladi u posebnom riziku:
- Moramo biti svjesni da će adolescenti uvijek biti najugroženija skupina, i to iz mnogo razloga. Prvi i najvažniji je biološki, njihova sluznica još nije dovoljno zrela, epitel je vrlo istanjen, a transformacijska zona između dvije vrste epitela tek se izmjenjuje, što ih čini podložnijima infekcijama.
Uz anatomske razloge, tu su oni sociološki i psihološki, karakteristični za odrastanje.
- Rana životna dob donosi pokušaje dokazivanja spolnosti, isprobavanje novih stvari i ulazak u odnose zbog samopoštovanja ili samoodređenja. Kad se tome pridodaju utjecaj alkohola ili opijata, odnosi se lako iskrive. Mladi tad, znatno češće nego odrasle i zrelije osobe, koje su odgovornije, ulaze u nesigurne, nezaštićene i rizične odnose na različite načine. U prevenciji nam itekako pomažu javno zdravstvo, školska medicina, roditelji te starija braća i sestre. Ključno je stvoriti okruženje povjerenja prije onog prvog 'okidača', kako bi se mladi mogli bez straha povjeriti stručnim osobama koje im mogu pomoći - ističe dr. Filipović.
Evo i završnog odjeljka koji zaokružuje cijelu priču s moćnom porukom o važnosti prevencije, lišene straha, te o očuvanju roditeljstva kao životnog cilja.
Očuvajte svoje reproduktivno zdravlje
Za kraj dr. Filipović šalje jasnu i ohrabrujuću poruku svim ženama koje zbog nelagode, straha ili manjka vremena odgađaju odlazak ginekologu:
- Prva i najvažnija stvar je informacija o prevenciji. Svaka žena mora znati kako se zaštititi da ne bi došlo do spolno prenosive bolesti. Pritom je važno ne razviti strahove zbog kojih ćete osjećati tjeskobu od spolnog čina ili promjene partnera. Ključ je u tome da se u početku zaštitite i dobro upoznate osobu s kojom stupate u odnos, bio to partner ili partnerica, jer o tome moramo otvoreno razgovarati, posebno s mladim ljudima. Moja poruka svima je jasna: ako ste imali nezaštićen odnos ili ste promijenili partnera, svakako se javite svojem ginekologu.
U praksi se često vide dvije krajnosti - pacijenti koji su pretjerano zabrinuti i oni koje uopće nije briga, no balans se nalazi u odgovornosti prema vlastitom tijelu.
- Glavni je cilj očuvati zdravlje reproduktivnog sustava i seksualno zdravlje. Očuvanje genitourinarnog zdravlja iznimno je važno za ukupnu kvalitetu života, a mnogima i za ostvarenje roditeljstva, koje predstavlja jednu od najvažnijih životnih vrijednosti i ciljeva - zaključuje dr. Amila Filipović.
https://youtube.com/embed/ktRefJnHQDU
