Zastupnike koji se s njim ne slažu Petrov proglašava "kukoljem" koji sam odlazi iz Mosta. Iako ga je taj "kukolj" doveo u poziciju da sada jasno ucjenjuje SDP i HDZ.
Ovoga tjedna čelnik britanskih Laburista Jeremy Corbyn odlučio je dati odriješene ruke svojim zastupnicima u parlamentu da glasaju mimo stranačke stege o zračnim napadima britanskih snaga na Siriju.
Corbyn se osobno protivi napadima i naglašava kako je to ujedno i službeni stav Laburističke stranke koji uživa podršku njezinih članova, ali u cilju sprječavanja raskola u vlastitoj stranci dozvolit će ostalim članovima parlamenta da glasaju po svojoj savjesti.
Zahvaljujući tome, premijer David Cameron mogao bi dobiti dovoljno glasova za pokretanje napada.
U isto vrijeme, čelnik Mosta Božo Petrov svoje saborske zastupnike naziva "kukoljem".
"Je li ušao kukolj", pita se on u jučerašnjem otvorenom pismu zastupnicima Mosta. "Jest. Je li ga rješavamo? Ne. Ovakav sustav sam djeluje, sami odlaze".
To je otprilike razlika između Corbyna i Petrova: prvi spašava stranku demokratskim metodama, drugi autokratskim.
I na to se svodi razlika između britanske i hrvatske politike.
Obračun s neistomišljenicima
Iako se o tome kalkuliralo ovih dana, da bi Petrov mogao uvesti novu demokratsku praksu i svojim zastupnicima dati slobodu u odlučivanju kome će potpisati mandat za sastavljanje Vlade - budući da se ionako obje strane u 99 posto zalažu za iste reforme - on svima koji drugačije misle poručuje da su "kukolj".
Iako ga je taj isti "kukolj", od Drage Prgometa do Stipe Petrine, svojim glasovima doveo u poziciju da cijelu politiku i državu drži taocem svojih pregovora koji to uopće nisu.
Istovremeno, pak, Petrov pod "kukoljem" ne smatra one članove Nacionalnog vijeća Mosta koji uporno preglasavaju njegove izabrane zastupnike. Ljudi koje su birači izabrali su "kukolj", misteriozni članovi misterioznog tijela nisu. I posve slučajno, pod "kukoljem" se smatraju ljudi koji bježe od HDZ-a.
I onda Božo Petrov ima obraza moralizirati.
"On predstavlja novu političku snagu makar u jednom smislu: daje svakome pravo da slobodno izraze svoje mišljenje. Iskreno, to je pitanje života i smrti. Na tome ne možeš lomiti stranku", komentirao je jedan laburist potez svog šefa Corbyna oko ISIS-a.
Nažalost, Petrov je spreman lomiti Most oko podrške SDP-u i(li) HDZ-u, a da ni sam u cijeloj priči nije ostao čist, niti je poslužio primjerom.
Nova politika
Nije bio dosljedan oko onoga što je potpisao kod javnog bilježnika, da neće ni jednom ni s drugom strankom. Autokratski je izbacio Prgometa i Petrini oduzeo pravo glasa na Nacionalnom vijeću Mosta. I sam čini ono što zamjera drugima, sastajući se nasamo po hotelima ili iza zatvorenih vrata s Karamarkom i Kolindom Grabar Kitarović.
Gdje je tu nova politika?
Zato su toliko smiješni ovi pregovori oko programa i reformi.
S obzirom da se oni u zastrašujućem postotku poklapaju, jasno je da se više uopće ne odlučuje o njima već o stilu vladanja.
Birači na izborima sigurno nisu odlučivali o programu, barem ne primarno, nisu se opredjeljivali o poreznim stopama ili saborskim plaćama. Birali su politiku koja će doći na vlast.
Naravno, glasali su da ne dođu jedni na vlast, da ne dođu drugi, da ne dođu ni jedni ni drugi.
Ali pritom je ključnu ulogu igrala politika, a ne reforma.
Politika koja će biti poštena i otvorena ili pak nepoštena i zatvorena. Politika koja će provoditi obećano i zacrtano, koja će biti transparentna i dosljedna. Ili ona koja to neće biti. Niti je ikada bila. Što je na savjesti svake osobe koja je uzela glasački listić u ruke.
I mogu se danas svi složiti oko Mostova upitnika, ali taj upitnik ipak ne sadrži kompletnu sliku one politike koja bi trebala vladati četiri godine.
Puna demokracija
Ne sadrži ideološku i svjetonazorsku komponentu, ne sadrži odnos prema slobodi medija i govora, odnos prema manjinama, odnos prema represivnom aparatu, pravosuđu i policiji, odnos prema nevladinim organizacijama, prema Ustavu i zakonima, kao i prema demokraciji općenito.
Hrvatskoj nasušno treba puna demokracija, a ne autokracija, nacionalizam, gušenje sloboda, ucjenjivanje manjina, zastrašivanje protivnika, huškanje i prozivanje...
To je dugoročno važnije za svakog hrvatskog građanima i za društvo u cjelini, od svih točaka Mostova upitnika. Što vrijede programi, ako će se po nalogu premijera uhoditi novinari ili opozicionari? Što vrijede reforme, ako će se gušiti ljudska prava i prava manjina?
Koga briga za ekonomiju ako ćemo se pretvoriti u nekakvu orbanovsku prćiju?
Stipe Petrina nije samo jednom poručio da ne želi ići u koaliciju s "nacistima iz HDZ-a". Prgomet je nebrojeno puta kritizirao Karamarkovo huškanje branitelja i podgrijavanje nacionalističkih strasti.
Njih je Petrov primio u Most, uzeo njihove glasove i mandate, a onda ih proglasio "kukoljem". Kakvo je onda "žito"?
Idealan partner
Jesu li to samo oni koji će bespogovorno slijediti upute stranačkog šefa i njegovih pajdaša iz Nacionalnog vijeća Mosta? Pajdaša koji nemaju legitimitet i šefa koji rado odstupa od principa koje nameće drugima.
Božo Petrov se rado poziva na zajedništvo, a danima nam pokazuje kojim metodama i pod koju cijenu ga želi postići. Pa i pod cijenu toga da sve koji se s njim ne slažu proglašava "kukoljem".
Hoće li to raditi i kad (i ako) dođe na vlast? Ako hoće, onda će u Karamarku pronaći idealnog partnera.
