Odjednom se gomilaju optužbe protiv Milijana Brkića. Navodno stoji iza vukovarskog prosvjeda, kao i iza lažnih SMS-ova. I to je ono što je Brkić oduvijek radio u HDZ-u, kad je trebalo rušiti SDP. Sada ruši Plenkovića.
Milijan Brkić navodno, tako barem tvrdi Branimir Glavaš, stoji iz najavljenog braniteljskog i desničarskog prosvjeda u Vukovaru.
Milijan Brkić navodno je, pišu novine, povezan i s falsifikatorom Franjom Vargom koji je Zdravku Mamiću i drugima pomagao izraditi lažne SMS-ove, a a upozorio ga je vozač ministra, inače Brkićev kum.
Ako je sve to istina, Milijan Brkić samo radi ono što Milijan Brkić inače radi.
Koristi branitelje za pritisak na Vladu i povezuje se s paraobavještajnim podzemljem, tajnim službama, podmetanjima, prisluškivanjima i tko zna čime već.
Zašto bi to sada bio problem?
Ništa od toga za HDZ, za Andreja Plenkovića i njegove suradnike, nije bilo problematično u vrijeme kad su se Milijanom Brkićem i njegovim metodama služili u rušenju SDP-ove vlasti.
Volite kobasice?
Možda im se to nije sviđalo, svi ti šatoraši i stožeraši, lažni mailovi i SMS-ovi, provaljivanje istraga i obavještajnog sustava, ali znate kako se kaže: ako želite i dalje jesti kobasice, nemojte pitati kako se one rade.
To je gadan posao i nije za svačiji želudac.
Danas, međutim, Brkićeve metode - ako su doista stavljene u funkciju - postale su problematične za premijera Andreja Plenkovića tek kad su se one okrenule protiv njega. I kad su postale povod za obračun s onima koji ugrožavaju Plenkovićevu poziciju u HDZ-u.
Brkića se, sjetimo se, povezivalo s prosvjedom šatoraša ispred Ministarstva branitelja koji se pretvorio u projekt rušenja SDP-ove vlade i Ive Josipovića, kao i s vukovarskim dvjema kolonama, stožerima i drugim marifetlucima usmjerenima prema destabilizaciji SDP-ove vlasti.
Bio je to Karamarkov HDZ, ali i u tom i takvom HDZ-u Plenković je nosio listu za Europski parlament.
Provalili istragu
Brkića se, isto tako, povezalo i sa zaboravljenim skandalom kad su eminentni HDZ-ovci Miro Tuđman i Tomislav Čuljak, kao članovi saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, 2014. godine upali u Operativno-tehnički centar i provjeravali s listićima papira prisluškuju li se njihovi osobni, kao i mobiteli Milana Bandića i Milijana Brkića.
Brkićev nije bio prisluškivan, ali je zato provaljena operacija protiv Bandića.
Bio je to samo jedan detalj Brkićeve karijere, obilježene vezama s policijom, tajnim službama, obavještajnom zajednicom, najprije uz Tomislava Karamarka, a kasnije protiv njega. Andrej Plenković bio je upoznat sa svime time, kao i s drugim Brkićevim aferama, ali to ga nije smetalo dokle god je s Brkićem imao dogovoren pakt o nenapadanju.
Međutim, sad kad se vukovarski prosvjed i neke druge aktivnosti tumače kao desničarski udar na Plenkovića i njegovu poziciju u HDZ-u, Brkić je odjednom postao problematičan. Toliko da se jučer aludiralo da je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu.
Plenković bi tako jednim udarcem ubio dvije muhe: riješio bi se Brkića i operativno osakatio stranačku desnicu.
Plenkijev plan
Zvuči kao mudar plan. Ali tipično licemjeran. I ne baš, što bi se reklo, vjerodostojan.
Naime, ako je Plenkoviću doista u interesu da se obračuna s Brkićem, onda ga je trebao odavno marginalizirati i odstraniti iz vlasti. I ako mu je doista u cilju obračun s radikalnom desnicom, onda je trebao to učiniti u interesu hrvatskog društva, a ne vlastitog političkog opstanka.
Kao što je nakrcao HDZ-ove liste radikalnim desničarima da skupi njihove glasove, a onda ih optuživao da su neradnici, ljenčine i ekstremisti.
Hajka na Brkića poklopila se, primjerice, s naprasnim i neargumentiranim otkazom Hrvoju Zovku, predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva, na HTV-u. Koji se pak poklopio s nizom drugih skandala i revizionističkih ispada na javnoj televiziji, na koje je prošloga tjedna upozoravao i Milorad Pupovac.
Plenković se time ne zamara.
Nisu to reforme
Kao što se ne zamara ni hajkom braniteljskih udruga na srpsku manjinu, ni povijesnim revizionizmom, ni rehabilitacijom ratnih zločinaca, ni radikalima u HDZ-u, sve dok taj tsunami zaobilazi Banske dvore i Središnjicu HDZ-a.
Nije on tu da se bavi time. Nisu to reforme kojima bi se hvalio.
Ivo Sanader svojedobno se obračunao s desnicom također iz sebičnih pobuda, odnosno iz puke samoobrane. Ali je, kao spretni manipulator, to umotao u spašavanje hrvatskog društva od radikalizma i ekstremizma. Pa makar plaćanjem Marka Perkovića Thompsona da ne pjeva u predizbornoj kampanji.
Plenković se ne trudi ni toliko napraviti za ovo društvo.
Medijski ga se promovira kao branu najezdi desnice, premda desnica i pored njega neometano prodire u sve pore društva, od javne televizije nadalje.
Ako sada Plenković makne Milijana Brkića, spasit će sebe.
