Pozitivan način razmišljanja definitivno ima svoje prednosti, ali kao i uvijek, sve je pitanje mjere.

Moram priznati da u treningu osobnog rasta i razvoja cilj jest postići stanje sreće i pozitive. To naravno podrazumijeva i trening pozitivnog razmišljanja. Neizostavan je to dio. Koliko god se to činilo čudno, pozitivno razmišljanje se može trenirati. Recimo da je to neka vještina. Kao  i sport kojim se bavite. Što više trenirate postajete vještiji u svom sportu. I postižete bolje rezultate. Ista stvar se dogodi i kad treniramo pozitivno razmišljanje. Jednostavno mozak naučimo da želimo takav stil razmišljanja. Nakon upornog treninga, pozitiva postaje sve lakše i lakše stanje uma. Onda duže ostajemo pozitivni i lakše se odupiremo negativnim mislima. Onim negativnim mislima koje su nas prije znale pospremiti u dosta loša raspoloženja. Iz toga možemo zaključiti da je pozitivno razmišljanje jako super i da ga treba “ugrabiti” čim više… Skoro istinito. Ali…

Znamo li točno što za nas pozitivno razmišljanje jest?

Tu dolazi do velikih individualnih razlika. Za nekoga je pozitivno razmišljanje jednako sreći koju osoba osjeća. Znači ljudi treniraju pozitivno razmišljanje da bi osjećali veću životnu sreću. Sasvim pravilno i u redu. Za nekoga je pozitivno razmišljanje mehanizam s kojim se odupiru starim destruktivnim obrascima koji ih čine nesretnima. Ti ljudi jako često sami sebe podsjećaju da “moraju” biti pozitivni i traže u svakoj situaciji neku pozitivu. Nekim ljudima je pozitivno razmišljanje neki uzvišeni cilj za kojeg se nadaju da će ga dostići jednog dana. Svjesni da su trenutno toliko zatvoreni u negativne krugove razmišljanja… I ne znaju izaći van. Otprilike kao kad si pas hvata rep. Tome nikad kraja.

Je li pozitivno razmišljanje rješenje svih naših problema?

Možda za neke ljude, ali za većinu ne. Koliko sam uspio (do sada) pročitati istraživanja o ljudskoj sreći, potrebno nam je dosta više.

Svi smo individualni. Potraga za pozitivnim stilom razmišljanja je najčešće prvi korak prema otvaranju za promjenu i rad na sebi.

Da li baš uvijek moramo biti pozitivni?

Iako zagovaramo pozitivu kao stil razmišljanja, rekao bih da nije “zdravo” biti konstantno i forsirano u pozitivi. Postoje ljudi koji u pozitivnom razmišljanju definitivno pretjeruju. Radi tog imperativa i savjeta koji nam jako često drugi ljudi nude, neki su zaključili da nije dobro osjećati one emocije koje nisu ugodne. Koje ne okarakteriziraju kao “pozitivne emocije”. Onda ti isti ljudi počnu kriviti sami sebe zato što nisu dovoljno pozitivni u životu. S druge strane, zašto bismo forsirali pozitivu ako nam se desilo nešto loše i osjećamo se loše? Npr., uginuo nam je kućni ljubimac i osjećamo se (najčešće) tužno. Nema ništa loše u izražavanju svojih tužnih emocija. Nema veze što tuga nije pozitiva. Tuga je tu i trebamo ju prihvatiti. Tako da forsiranje pozitivnog razmišljanja u situacijama kad bismo s punim pravom bili npr. tužni je kontraproduktivno. Zapravo nas vodi prema onome što nam isto jako često savjetuju. “Slušaj sebe i svoje tijelo”. Tako daaaa, slušajte sebe.

Ali u knjigama o samopomoći piše da moram misliti pozitivno?!?!

Da, piše svašta tamo. Isto tako taj autor nije sjeo s vama “u četiri oka” i pogledao vašu situaciju. Te knjige su pisane kao motivatori i nude moguća rješenja koja možete poduzeti sami. Sve je to okej. Samo se nemojte forsirati s pozitivom ako vam se u nekom trenutku plače. Sve emocije postoje s razlogom i upućuju na nešto u našem unutarnjem svijetu. Odlučiti ignorirati neku emociju samo zato što je lokalni “guru” rekao da to nije “pozitivna emocija” je besmisleno. Puno bi korisnije bilo da se zapitamo na što nas ta emocija upozorava.

Što onda, jel’ pozitivno razmišljanje dobro ili ne?

Svakako da je dobro. Kao i kod svega, sve je pitanje mjere… Prije svega slušajte sebe. Nitko ne može izbjeći uspone i padove u životu. Isto tako ne možemo izbjeći da se ponekad i osjećamo malo lošije. I zapravo tu nema nikakve drame. I nije to ništa loše. Samo je bitno da se (ukoliko to želite) možete oduprijeti negativnim mislima. Baš kako imamo uspone i padove u svim segmentima života, tako imamo i u sposobnosti pozitivnog razmišljanja. Iako je moć pozitivnog razmišljanja super stvar, ne zaboravite da je umjerenost najvažnija!

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorima: 

Mi smo Ivan i Filip Novoselac, braća blizanci i treneri All Level Healing™ tehnike. Kroz naš sport (streljaštvo) spoznali smo važnost i primjenjivost mentalnih tehnika, kako u sportu, tako i u životu općenito. Sada tu priču širimo dalje kroz naš blog "Sretna Patka". Pratiti nas možete na Facebook stranici bloga i blogu www.sretnapatka.com!