Djeci trebaju bonton i socijalne vještine kako bi bili bolji ljudi

Istraživanje Educentra pokazalo je kako učenici, nastavnici i roditelje žele da se u škole uvede učenje bontona i digitalne pismenosti. Isti broj ispitanika, njih 60 posto, tražilo je da se u škole vrati domaćinstvo, kako bi se mladi bolje pripremili za samostalni život i brigu o sebi. Interesantna im je i nastava iz financijske pismenosti, učenje o mentalnom zdravlju i prvoj pomoći. Sve ove teme, osim onog teorijskog znanja, donose ono što našim učenicima nedostaje - praktične vještine.

Da, nužno je da u zemlji posrnule ekonomije što prije nauče cijeniti vrijednost novca i naučiti njime koliko-toliko raspolagati. Možda im nove navike i znanja pomognu da ne upadnu u dužničko ropstvo u kojemu je veći dio građana Hrvatske, da znaju prepoznati zanimljive i profitabilne projekte, da se pronađu na tržištu rada. Domaćinstvo i prva pomoć nešto su bez čega je gotovo nemoguće samostalno živjeti. Da, nužno je znati pomoći sebi ili drugome, znati ispeći jaja ili prišiti gumb.

Nakon tučnjava mladih koje preplavljuju internet, nekulture prema starijima, nedostatka temeljne pristojnosti - bonton je nešto o čemu ne treba ni raspravljati. Kako bi bolje funkcionirali u životu, nužno je da djeca usvoje osnovne elemente bontona i socijalnih vještina. Da, veliki broj ovih stvari dio je kućnog odgoja i na tome bi se prvenstveno trebalo poraditi kod kuće, ali svjedoci smo toga da mnogo mladih nema usađene te vrijednosti. Na tome najprije trebaju poraditi roditelji, ali nije loše ni da škola bude uzor u promoviranju pozitivnog ponašanja i korisnih navika.

I na kraju, digitalna pismenost. Medijska pismenost danas se predaje u nekoliko školskih sati, većinom kao dio hrvatskog jezika, no u nekoliko sati sigurno se ne stigne obraditi cijela problematika vezana uz život uz internet.

Djecu, ali i roditelje, treba educirati o prednostima, ali i manama izloženosti sadržajima koji se bez ikakve kontrole i nadzora objavljuju na globalnoj mreži, o opasnostima kojima se mogu izložiti surfajući internetom i ulazeći u komunikaciju s nepoznatima, ali i objavljenim materijalima koji nikako nisu prikladni za djecu. I to bi trebao biti sastavni dio baš svakog predmeta, školskog kurikuluma u cjelini, a ne tek poneka lekcija ponekog predmeta. Jer samo tako digitalna, medijska i svaka druga pismenost dobivaju pravi smisao.