Hrvatska bi preko noći mogla postati veliko gradilište, ali...

Umjesto da se bavimo pitanjem “tko će koga” (Vaso ili Stier Plenkija, Plenki Vasu, Stiera ili Kovača), probajmo razmotriti nekoliko poteza kojima bi Hrvatska postala prosperitetna država. Na ovim stranicama nudili smo ih više puta - uzalud! - ali nije ih zgoreg ponoviti.

Prvi bi bio stavljanje jedinica lokalne samouprave u okvire samoodrživosti. Koje se mogu autonomno financirati - mogu, koje ne mogu, neka se pripoje većima. Albanija je smanjila broj općina s 300-tinjak na 60-ak, a mi - ništa.

Isto to moglo bi se izvesti, uz razuman rok prilagodbe, s agencijama, komorama i institutima koji nisu od strateške važnosti. Tu je i prodaja državnih udjela u svim tvrtkama koje nemaju strateški značaj.

Vegeta i slični proizvodi, npr. svakako nisu strateški. Stavljanje svih troškova lokalne samouprave većih od 5000 kuna na internet važna je mjera transparencije.

Pa onda navodnjavanje u Slavoniji, uređivanje hrvatske strane Une, koja je u BiH nacionalni park koji privlači desetke tisuća turista godišnje, a s hrvatske strane je prašuma u kojoj je lakše uloviti nego kupiti ručak.

Tu je i prilagodba Velebita za ljetni turizam. Gore postoji prostor za desetke planinarskih domova, staza, adrenalinskih parkova itd. Sustavna pomoć države medicinskom turizmu u Ukrajini je za deset godina broj stranih turista povećala s milijun na 12 milijuna.

Tako bi moglo i kod nas, ali pomogle bi i drakonske kazne za korupciju koja onemogućuje investicije.

Tu je i osnivanje posebne jedinice za otkup i skladištenje ljekovitog bilja u npr. Hrvatskim šumama, koje imaju kapacitet za transport, preradu, sušare, izvoz... Tu je i hitro pokretanje obrazovne reforme kako bi djeca išla ukorak s vremenom - živimo u ekonomiji digitalnog doba. Prepisivanje ovršnog zakona od Slovenaca drakonski bi smanjilo troškove ovrhe.

Eto, to su konture plana. Čemu čekati? Premijeru? Hoćete li krenuti s nečim takvim? Ako ne - zašto?