HDZ i Bandić drže vlast u Saboru i Zagrebu na kupovini glasova i izdaji birača. Time izazivaju gađenje birača i uništavaju ono malo povjerenja u političke stranke, otvarajući vrata populistima, demagozima i radikalima.
Ne treba se zavaravati, potpuno je logična činjenica da vlast u državi i u metropoli počiva na političkoj trgovini i prevari birača, kao i na šovinističkim, ksenofobičnim i rasističkim ispadima.
Jer, na obje te razine vladajuću većinu formiraju gradonačelnik pod optužnicama i stranka pred hrvatskim sudovima.
Milan Bandić drži sa svojim saborskim klubom otpadnika i prebjega na vlasti HDZ i bivši oporbeni HNS, a u Zagrebu smo jučer vidjeli kako su Bandić i HDZ uz pomoć tri oporbena prebjega usvojili gradski proračun i tako izbjegli izvanredne izbore.
Uzevši u obzir uključene aktere, drugog rješenja naprosto nije moglo biti.
To je postao uobičajeni model djelovanja hrvatske politike, obrazac djelovanja sve većeg dijela hrvatskih političara, način funkcioniranja izabranih parlamenata i skupština.
Trulež u celofanu
Kupovanje glasova, trgovanje mandatima, prevara birača, prijetvorna obrazloženja... A sve to zamotano u celofan stabilnosti, u priču o "interesima hrvatskih građana i građana Zagreba", o interesima hrvatske djece, a jučer smo, eto, čuli i priču o "ljubavi prema Zagrebu i Zagrepčanima"...
Ali čuli smo i priču o šovinističkoj mržnji. "Ja sam jedan od rijetkih Zagrepčanaca koji ne sam da mi diktiraju neka prezimena koja nisu zagrebačka", reče HSLS-ov prebjeg Miroslav Polovanec, priznajući kako pritom misli na Zlatka Hasanbegovića.
Kao što smo čuli priču i o "životu". "Kad sam pitao Iliju Ćorića tko ga je natjerao da digne ruku za proračun, rekao je da ga je život natjerao", objasnio je HSS-ov predsjednik Krešo Beljak, izbacujući prebjega, inače glavnog tajnika, iz stranke.
Tako se slažu većine na državnoj i gradskoj razini. Na pohlepi, izdaji, ucjeni, slabosti, na mržnji, prijetvornosti, sebičnosti. Na korupciji i trgovini.
Glas ne vrijedi ništa
Jučerašnja drama s usvajanjem zagrebačkog proračuna možda bi bila jedinstvena kad ne bi slijedila obrazac preslagivanja u Hrvatskom saboru, gdje su Milan Bandić i Andrej Plenković u perfektnom skladu i suglasju. Gdje jedan drugome drže leđa u krugu od stotinu metara oko Markova trga.
A kad govorimo o toj sinergiji, onda možda govorimo o političkom unikatu u hrvatskoj povijesti.
Da vlast na nacionalnoj i razini glavnog grada istodobno i paralelno počiva na kupljenim glasovima, na optuženicima, karijeristima, foteljašima, prodanim dušama, prebjezima, pojedinim oporbenjacima koji trče prema većini, čitavim strankama koje su iz oporbe utrčale na vlast...
Takva situacija pokazuje kako izbori zapravo ne znače ništa, kako glas birača ne vrijedi ništa.
Sjetimo se Mosta koji se javno zaklinjao da neće s HDZ-om, pa mu dvaput skočio u krilo. Sjetimo se HNS-a koji je u Sabor ušao na antihadezeovskim glasovima pa spasio HDZ. Sjetimo se Bandića koji nije dobio nijedan mandat u Saboru, a sad je dogurao do četvrtog kluba u Saboru. Sjetimo se Tomislava Sauche i Milanke Opačić.
A sada u Zagrebu imamo trojac koji je do zadnjeg časa tvrdio da će glasati protiv Bandićeva proračuna i izazvati prijevremene izbore, a onda naglo promijenio odluku.
Sva trojica jučer su izbačena ili ih čeka izbacivanje iz stranaka.
Dugoročna devastacija
Ali šteta je počinjena. Kratkoročno, HDZ i Bandić spasili su se na vlasti, kao što su saborski zastupnici spasili svoje fotelje i plaće, a zagrebački prebjezi pobrinuli se za sebe i svoje "živote".
Međutim, dugoročno, ovakve stvari uništavaju političku scenu.
Ne samo da kod građana izaziva gađenje koje vodi u apatiju i apstinenciju od izbora, već vodi daljnjem rastakanju tradicionalnih stranaka čime se još šire otvaraju vrata populističkim i demagoškim opcijama.
I to opcijama kojih se baš glavni akter ovakvih kupovina i prevara, Andrej Plenković, tako javno grozi.
Gorivo za populiste
U više navrata šef HDZ-a poslao je dramatične poruke o tome da se "moramo boriti protiv poruka populista koji nude strah i populistička rješenja", zaklinjući se u političku stabilnost i povratak vjerodostojnosti u hrvatsku politiku.
A sve što radi vodi daljnjem jačanju populista. Upravo se populisti, poput Živog zida ili Mosta ili nekog još goreg, hrane na truleži politike. Po njihovu mišljenju, tradicionalna politika je leglo korupcije, pokvarenosti, licemjerja, kao i simbol otuđenosti od građana i birača.
A najbolji dokaz za to je ovako presložen Sabor i ovako posložena zagrebačka Gradska skupština.
Za Plenkovića populisti su prevaranti. A njegova vlast u državi i u Zagrebu počiva na prevarantima.
Već ovog proljeća slijedi nam niz nacionalnih izbora, na europarlament, za predsjednika države, pa za Hrvatski sabor. Vidjet ćemo tko će nakon svega ovoga smoći snage i dovoljno jako stisnuti želudac da ode na biralište, zaokruži ime stranke i političara, čvrsto vjerujući da ta stranka i političari neće taj glas prodati za fotelju.
Možda je doista došlo vrijeme da se, kao onomad u Splitu, krene glasati za SpužvaBoba Skockanog. Zadnjeg poštenjaka na svijetu.
