Predsjednik HDZ-a je zaboravio s kojim točno Hrastom ide na izbore, zaboravio je staviti žene na izborne liste, zaboravio staviti šefa županijskog HDZ-a na listu...
Apsolutno možemo razumjeti Tomislava Karamarka. Predizborna kampanja i sami parlamentarni izbori nepotrebna su i potpuno suvišna komplikacija.
Te moraš imati nekakav predizborni program, koji ti je prvo zapeo u minhenskom printeru, pa ga trebaš skrivati od javnosti, pa onda još i zapamtiti ono što u njemu piše.
Te moraš smisliti nekakav predizborni slogan, pa je stoga najbolje maznuti neki iz Prnjavora.
Te moraš na sučeljavanje s nabrijanim protivnikom koji ti nastoji zagorčati život prije nego što uzmeš ono što smatraš da ti prirodno pripada.
Te moraš paziti da na listama rasporediš dovoljno žena, a ne tek njih 12 posto.
Te moraš paziti da ne povrijediš osjećaje raznoraznih lokalnih šerifa. Pa moraš paziti da ti neki suradnik iz kampanje ne završi u zatvoru.
Koji Hrast je ovo?
A onda, kao da sve ovo nije dovoljno, još moraš paziti koji Hrast trebaš odabrati za svog koalicijskog partnera. Onaj Željke Markić ili onaj Ladislava Iličića? Hrast lužnjak ili Hrast plutnjak? A koji je onda Hrast kitnjak?
Tko su uopće oni? I zašto mu uopće trebaju?
Karamarko se već davno proglasio pobjednikom, jedinim domoljubom i hrvatskim spasiteljem i nikako mu ne odgovara to što mora sad trošiti vrijeme na ove proceduralne bedastoće kao što je to kampanja.
I zašto ga sad svi gnjave tim glupostima, kad je on posvećen važnijim, sudbonosnijim zadacima, poput rastezanja žice preko granice. Ili vrlo skoro, rastezanja žice oko Pantovčaka da mu razgoropađena Kolinda ne počne utrčavati u sektor.
Tomislav Karamarko se pravi hladan kao led, ali mora da je već sada na rubu živaca. Bio je uvjeren da će sve ovo biti samo formalnost, da će on prošetati kroz izbore i ušetati u Banske dvore, bez programa, sučeljavanja, ovih i onih Hrastova, bez otpora i protivnika.
A vidi sad.
Program iz bajke
Uspio je čak Državnom izbornom povjerenstvu prijaviti krivog koalicijskog partnera. I da stvar bude još gora, netko je to skužio. Netko je, zamislite, čak i obratio pažnju na partnere koje ni Karamarko ne bi znao iz prve nabrojati.
I koji su se poput patuljaka naslagali iza Karamarkove... Htjeli smo reći Snjeguljice, ali u HDZ-u je tek svaka deseta kandidatkinja žena, pa bi na bilo neumjesno evocirati uspomene na najslavniji ženski lik iz bajke.
Ali opet, i ženska kvota na HDZ-ovim listama mogla bi se nazvati bajkovitom. Ne postoji u stvarnom životu.
Uglavnom, sad se vidi s kakvim se sve poteškoćama suočava pretendent na premijersku fotelju.
Od silnog promišljanja i državničko-domoljubnog tereta kojeg, onako oronuo, već mjesecima nosi na grbači prvo je zaboravio staviti žene na svoje liste ("S tom ženskom kvotom moglo je i bolje"), a sad je zaboravio i koji mu je pravi koalicijski partner.
Ali opet, nije mu ni to za zamjeriti. U ovim silnim pretumbacijama ni Davorin Mlakar nije imao pojma da njegov HDZ koalira s HSP AS. I ne samo to, nije imao pojma da Ruža Tomašić više nije u toj stranci, već da je osnovala novu.
Magnum 45
I koliko god se takve stvari događaju živim ljudima, pa makar bili hadezeovci, one se ne bi smjele događati stranci koja obećava "Jaku Hrvatsku" i njezinu predsjedniku s golemim stažem u obavještajnom i policijskom miljeu. Karamarko nas uvjerava da je Prljavi Harry, ali sve više sliči na Sledge Hammera. "Trust me, I know what I'm doing".
I bang! Po tko zna koji put u ovoj kampanji, Tomislav Karamarko se upucao u nogu. Tko zna što nas tek čeka kad i ako zasjedne na vlast.
Iako, prije toga treba vidjeti hoće li znati pogoditi prava vrata Banskih dvora.
