Političari koji se boje medija, ili javnosti, imaju možda nečistu savjest – no sigurno imaju male šanse da u javnosti povećaju simpatije. Najbolji su uvijek spremni pričati
Kosor doma nosi nalivpero i skulpturu, a gdje su broševi?
Građanka Kosor javila se na radio u cik zore, čekajući na red u eteru, kako bi opovrgla teze o HDZ-u. Onda ju je voditelj, nakon dvije minute, manje-više uljudno, odjavio, pa je ispao omanji skandal. Bi li je tako "otkantao" dok je bila moćna, upitali su se mnogi. Jednako legitimno mnogi su se zapitali i bi li se premijerka Kosor ikada javila u eter, dok je imala moć.
Mi, novinari koji imamo posla s vladom, odlično znamo odgovor. Ne bi. Autor ove kolumne zamolio je Jadranku Kosor za intervju barem 20 puta u zadnjih godinu dana, ali nikada ni ona ni njene službe nisu osjetile potrebu da odgovore. Desetak - možda i dvadeset puta pitali smo je za vrijednost i podrijetlo njenih broševa. Nikada nismo čuli odgovor. Nikada. Jadranka Kosor odlazila je samo na namještene intervjue, u kojima nije bilo nezgodnih pitanja, u kojima novinarima ne pada na pamet da "skidaju pozlatu". Uopće, nikada nam, ni na što, premijerka nije odgovorila. Da je "Kralj sunce" živ, sigurno bi nam i on dao barem neki intervju...
U tom je smislu Kosor, komunikacijski gledano, vladala jednako kao i Sanader. Bez ikakve odgovornosti prema javnosti, apsolutistički, oholo. Sad se sjetila da postoji "druga strana" i da je nekoć "bila novinarka"!?
"Stupanj sklonosti apsolutnoj vladavini razmjeran je preziru spram vlastite zemlje" napisao je jednom Alexis de Tocqueville. Bio je posve u pravu. Na sličan je način vladao Ivica Račan. Ni jednom za svoga mandata nije dao intervju Feral Tribuneu, listu koji ga je žestoko kritizirao. Zaobilazio je i duge kritičare, razgovarao samo s apologetima. Govorio o "medijskoj Hrvatskoj" - zlim gnomima iz novinarskog svijeta, koji samo lažu, kritiziraju i uživaju u destrukciji. Čini se da istu stvar možemo očekivati i od Zorana Milanovića.
Političari koji se boje medija, ili javnosti, imaju možda nečistu savjest – no sigurno imaju male šanse da u javnosti povećaju simpatije. Najbolji komunikatori države, Ivo Josipović ili Stjepan Mesić prije njega, uvijek su spremni na informaciju, izjavu, razgovor. Vesna Pusić odgovara na sva pitanja, Ivan Šuker bio je – začudo – otvoren, mada mu je komunikacijski stil bio jako nezgrapan; Darko Milinović također je bio otvoren, koliko je mogao.
Svi drugi – bunker!
Jadranka Kosor odlazi kako je i došla. Muljanjem. Kaže da će, odlazeći s funkcije, ponijeti samo nalivpero i jednu skulpturicu. Ništa više.
Ok, a gdje su broševi koje je dobila na dar? Možemo li dobiti na uvid knjigu darova? Vidjeti što je dobila od stranih delegacija, a što ostaje u Banskim dvorima? Hoće li nam građanka Kosor reći gdje je ostala državna imovina premijerke Kosor? Sumnjamo. Pokušat ćemo, a onda izvijestiti javnost je li HDZ u oporbi otvoreniji, no što je bio na vlasti.