Migranti nas ne mogu ugroziti. Ali zato mogu strah i mržnja!

To je priča o londonskom beskućniku i ovisniku kojem u oporavku pomogne mačka lutalica. U jednom trenutku on mora birati hoće li kupiti hranu za sebe ili za svog mačka i moja je kćerkica počela plakati. Nije si to mogla ni zamisliti i jednostavno je počela plakati. Osjetila je suosjećanje. Vidjela je nekoga kako pati i samo su joj krenule suze. To je tako jednostavna i tako ljudska reakcija. Ali nažalost, nije i uobičajena reakcija.

Uobičajeno je izbjegavati ljude u nevolji. Kao da je nevolja zarazna. Valjda zato često instinktivno osjetimo strah, a ne suosjećanje. Kad vidimo beskućnika na cesti, zaobilazimo ga. Kad vidimo bolesnu osobu, mnogi će okrenuti glavu, a ne otvoriti srce. Kada na televiziji vidimo migrante, uplašit ćemo se. Izgledaju drugačije, većina vjeruje u drugačijeg Boga, većina ima i drugačije kulturne norme. I uopće ih ne želim divizinizirati jer naravno da i među njima ima ljudi s lošim namjerama.

Mislim da bi prva zdrava reakcija trebala biti suosjećanje s njima. Možemo raspraviti što napraviti nakon toga i možemo li im nekako pomoći... Kako olakšati integraciju tih ljudi, trebaju li im biti otvorena sva vrata, iako se možda ne žele integrirati... Nužno je razgovarati o stvarnim problemima integracije, a suosjećanje će nam pomoći da rasprava ide u smislenom i konstruktivnom smjeru.

Jer problemi su ozbiljni. Mnogi od njih dolaze iz isključujućih kultura pa drugačije stavove nisu navikli ni uzimati u obzir. Europa nije takva. Naše su kulture uključujuće, mi smo navikli na šarenilo kultura, rasa, religija... Doduše, mi u Hrvatskoj očigledno nismo jer kod nas izrazito dominira jedna rasa, jedna kultura, jedna religija i doista nismo navikli na suočavanje s drugačijima. I upravo zato što nismo navikli mislimo da nas različitost ugrožava. Ne mislim da ljudi to osjete zato što su zli, već samo zato što nam nedostaje takvih iskustava. Imamo mnogo poželjnih karakteristika, ali što se tiče prihvaćanja drugih i drugačijih, tu smo, kao društvo, izuzetno slabi.

Kršćanstvo može biti ugroženo jedino iznutra, ako velik broj vjernika ne živi životnoafirmativne vrijednosti svoje vjere. Ako ćeš prije osjećati strah ili mržnju, nego ljubav i suosjećanje. Ako ćeš migrantu opaliti Facebook šamar, umjesto da ti je žao što uopće prolazi kroz ovakvu situaciju.

I nemojte me krivo shvatiti, iako sam uvjeren da će mnogi samo vidjeti naslov i otvoriti paljbu. Njihova integracija je ogroman problem za Europu i nikako se ne smije podcijeniti.

Širenje lažnih vijesti neće. Iako razumijem da mnogima koriste jer se onda uvjere da imaju razloge za svoje predrasude. Ali nikad nema smislenog razloga za predrasude. One su uvijek odraz intelektualne lijenosti. Bilo da ih imate prema migrantima, plavušama, Srbina, homoseksualcima, piscima ili skakavcima. Sve predrasude dokaz su da vam se baš i ne da previše razmišljati o nekoj temi.

I uopće nije problem pronaći gorivo za raspirivanje predrasuda. Ako ga nema, pa bar ga danas lako možemo izmisliti i brzo proširiti. Predrasude nemaju odanijeg prijatelja od lažnih vijesti. A čak i ako se kasnije dokaže da se radilo o lažnoj vijesti, njezini primatelji ne mare za to. S obzirom da su već uložili jako mnogo emocija u procesuiranje lažne vijesti, čak i ako se potvrdi da su nastale na temelj lažnih informacija, umjesto da preispitaju svoje emocije koje su nastale na temelju krive informacije, većina će jednostavno tražiti nove informacije za daljnje hranjenje tih istih emocija. To je relativno jednostavan psihološki mehanizam. Samo napraviš bodljikavu žicu u svojoj glavi da te ogradi od smislenih informacija i odmah će ti se činiti logičnim izraditi tu istu bodljikavu žicu i na granici!

Dakle, problem integracije migranata izuzetno je ozbiljan, ali stvaranje panike, širenje lažnih vijesti, mržnja i isključivost sigurno nisu dio rješenja! Suosjećanje jest. Tako sigurno pokazujemo plemenitiju stranu svoje vjere, ali i ljudskosti!

Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!