Nedugo nakon što je sa Zlatkom Hasanbegovićem maknuo iz Zagreba Trg maršala Tita, Milan Bandić otkrio je jučer bistu Titovu najbližem suradniku Ivi Loli Ribaru, na kojoj je narodnom heroju krivo napisano ime.
Prvo je izveo paradu s Trgom maršala Tita, a sada se pokušao iskupiti s vraćanjem biste Ivi Loli Ribaru.
Gradonačelnik koji liježe s ustašama, a budi se kao partizan, koji sa Zlatkom Hasanbegovićem ruši Tita, a onda u inat Hasanbegoviću podiže spomenik "jednom od najbližih suradnika Josipa Broza Tita", nije čak ni ovu predstavu mogao izvesti bez sramoćenja. Sramoćenja sebe, grada kojeg vodi, uspomene na Ivu Lolu Ribara, ali i građana Zagreba kojima se na ovaj način želio ispričati zbog micanja Tita.
Kao što je maknuo Tita da bi ostao na vlasti, tako je instalirao Ivu Lolu kako bi se ubuduće zadržao na vlasti.
Tito i Lolo
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nema toga na što Bandić nije spreman pristati samo da ostane gradonačelnik. Maknut će Tita čiji bedž je ponosno nosio. Šurovat će s povijesnim revizionistima, a onda držati predavanja o ZAVNOH-u i Ustavu iz 1974. godine. Iza kojeg stoji Tito, a ne Lola.
U tom naletu Bandić je spreman izmisliti i svoju verziju povijesti pa Ivu Lolu Ribara nazvati jednim od najvećih heroja "Drugog svjetskog hrvatskog antifašističkog rata". Trebalo bi tu sintagmu uvrstiti u udžbenike.
Uglavnom, ova Bandićeva vratolomija i nije mogla završiti drugačije nego podizanjem biste narodnog heroja kojim se Bandić želi dodvoriti svima onima koje je razgnjevio šurovanjem s Hasanbegovićem oko skidanja Titova trga.
Notorna istina
"Da nije bilo Drugog svjetskog antifašističkog rata, mi Hrvatsku ne bi mogli imati danas", kazao je jučer Bandić. "Hrvatski branitelji i prvi predsjednik Tuđman se ne bi imali na što pozvati, ni za ZAVNOH ni za Ustav iz 1974. godine, i to je notorna istina".
A onda taj isti Bandić diže ruku za micanje trga koji je nosio naziv osobe koja je bila na čelu tog oslobodilačkog pokreta i koji je bio na čelu države dok se pisao Ustav na osnovu kojeg je Hrvatska proglasila neovisnost.
On se poziva na Titovo nasljeđe, ali miče Tita iz Zagreba.
Režim, to je on
Ponosan je, kako reče prije par tjedana, na hrvatski antifašizam "koji nas je svrstao na pobjedničku stranu", ali ne i na "režim". Kojem je kao član Saveza komunista svojedobno i sam pripadao.
I što više drži predavanja o povijesti, ovakav Bandić tu povijest pretvara u običnu karikaturu. Okretao bi se budućnosti, ali se uporno referira na povijest vraćajući srušene spomenike narodnim herojima, pa čak i sedmorici sekretara SKOJ-a.
Što mu, naravno, nije palo na pamet učiniti u proteklih petnaest godina koliko se nalazio na čelu grada.
Sada vraća spomenike komunistima, a miče trg prvog među komunistima. Afirmira hrvatski antifašizam, ali se odriče vođe antifašističkog pokreta.
Sve je to tipično za Bandića i nikoga ne bi smjelo iznenaditi. Osim, naravno, Zlatka Hasanbegovića.
