Zoran Milanović nazvao je Daliju Orešković i Marijanu Puljak "samodopadnim narikačama, galamdžijama i zavidnim osobama", čime je pokazao da se nije uspio promijeniti i da i dalje ima problem sa ženama.
Pravo pitanje uvijek je bilo može li Zoran Milanović pobijediti samoga sebe. Svoj karakter, svoju prirodu, svoj kratak fitilj, odnos prema kritičarima, a naročito ženama...
Pokazalo se da Milanović tu pobjedu još uvijek čeka. A Hrvatska ju može samo sanjati.
Puna dva dana Milanović vodi svoj mali rat s Dalijom Orešković i Marijanom Puljak koje su jučer objesile tablu "Ured predsjednika Republike Hrvatske" na Slovensku 9. Poluuspješan politički stunt uspio je, međutim, natjerati Milanovića da ih nazove "samodopadnim narikačama, galamdžijama i zavidnim osobama", da jednu optuži da je bila "relativno neozbiljna odvjetnica", a drugu da radila u banci gdje je "smišljala zamke za štediše". Zajedno ih je nazvao "malim ometašima".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Šokira nas, majke mi
Naravno, javnost je ponovno bila šokirana količinom uvreda koje je predsjednik istovario na račun saborskih zastupnica, nimalo slučajno žena, s kojima Milanović već godinama ima najvećih problema, od Željke Antunović i Aleksandre Kolarić, do Puljak i Orešković. Premda nas od Milanovića više ništa ne može šokirati.
Nazvati nekoga "samodopadnim narikačama" može netko tko se nimalo nije promijenio, premda se time hvalio u predsjedničkoj kampanji. I kad to još radi predsjednik države, najviša funkcija u državi, onda se to pretvara u bullying.
Nije da Orešković i Puljak nisu zaslužile reakciju koju su tražile. Problem je u reakciji kakvu su dobile.
"Nasty woman"
A ta reakcija podsjeća na Donalda Trumpa. Takav način ophođenja prema ženama, pa i političarkama, podsjeća na Trumpove opaske o Hillary Clinton da je "nasty woman" ("zločesta žena"), kao i druge uvrede i niske udarce.
Reći za nekoga da je "samodopadna narikača" znači na politički napad uzvratiti osobnom uvredom. A tako se ponašaju slabići. I nije samo problematično kad to govori predsjednik države, već i kad se obraća ženama.
Tko zna, možda je to rječnik koji se uklapa u onaj famozni Klub gdje je Milanović zalazio po ribu i gdje ženama navodno nije bio dozvoljen pristup. Kao ni mobitelima.
Tko je fejker?
Nije se Milanović uspio zadržati ni na opaski da su Daliju Orešković izabrali na čelo Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa jer je bila "najmanje loša". "Ovo su fejkeri", kazao je Milanović, zaboravljajući da su nešto slično za njega rekli mnogi glasači koji su ga birali za predsjednika jer je bio "najmanje loš" kandidat, pa i "fejker".
I ponovno, lako je Milanoviću bilo pobijediti Kolindu, kojoj prije pet godina nije htio pružiti ruku nakon izbora, ali sada mora pobijediti sebe. I to će biti najteži, ako ne i nemogući zadatak.
Politički slabić
Nazivati nekoga pogrdnim imenima i vaditi mu detalje iz biografije kako bi ga se ocrnilo, premda to ima malo veze s meritumom rasprave, mogu samo bullyji. I politički slabići.
Da ne kažemo da je Milanović opet uspio na jednom sporednom performanceu od ovih zastupnica napraviti političke zvijezde, a bogami i žrtve.
I kao što je Milanović poručio za Orešković i Puljak da je "onaj tko se bavi pločama u zreloj dobi ostao tabula rasa", isto bi se moglo reći za one koji u zreloj dobi lansiraju infantilne uvrede, u razini plaženja jezika i čupanja za kosu na školskom igralištu.
Milanović nije sazrio, nije uspio pobjeći od sebe, nije uspio odreći se navike da se ponižavajuće odnosi prema ženama, a takvo ponašanje na funkciji predsjednika daju mu karakter običnog nasilnika.
