Na dobrom smo putu da nam nestane reprezentativni zanos

Intrigantna izjava Nikole Jurčevića, čovjeka koji je tridesetak godina u našem nogometu, o svježoj  pojavi odlaska golobradih nogometaša u inozemne klubove toliko je jasna i bolna istovremeno...

-  Mladi igrač se u Hrvatskoj danas ne stigne identificirati s klubom!

Rekao je to, eto, Jurčević i otvorio raspravu što i kako s našim nogometom u budućnosti.

Danas su hrvatske momčadi osuđene na prodaju dječaka koji još nisu zagazili u punoljetnost. Prodaje se uglavnom ono najbolje što se ima pa će i kvaliteta klupskih momčadi neminovno opadati.

Pod takvim stjecajem okolnosti reprezentacija ostaje zadnja barijera kvalitete i identiteta hrvatskog nogometa. Uostalom, igrač se može prodati u inozemstvo i ako bude uspješan u oštrijoj konkurenciji bit će pravi "materijal" za reprezentaciju.

Međutim, reprezentativni nogomet bolan je trn u oku najbogatijim europskim klubovima koji neprestance rade pritisak na Uefu i ultimativno traže smanjenje broja reprezentativnih utakmica tijekom sezone. Za nogometne zemlje koje su osuđene na izvoz, a među njima je i Hrvatska, razvoj događaja po željama bogatih klubova bio bi, boksački rečeno, teški knock-out!

Hrvatski nogomet konkurentan je europskom na reprezentativnoj, ne i na  klupskoj razini. Nemojmo se zanijeti sa četiri pobjede naših klubova po ovim recentnim pretkolima, prošlo je  petnaestak godina od zapaženijih rezultata naših klubova u europskoj konkurenciji...

U našem slučaju samo reprezentacija ima rezultate, pokreće mase, privlači sponzore i pokrovitelje. Veći broj utakmica reprezentacije u Hrvatskoj rađa i veći nogometni zanos i entuzijazam, kako to već nije moguće s klubovima koje isto volimo, no koji su u nemogućnosti biti zapažen europski partner. Pritisak na Uefu glede smanjivanja broja reprezentativnih utakmica toliko je velik i jak da se uskoro mogu očekivati promjene.

Evo, Europsko prvenstvo u Francuskoj 2016. godine bit će po prvi puta organizirano sa čak 24 momčadi. Što će možda za posljedicu imati manji broj kvalifikacijskih utakmica. I Hrvatskoj to nikako ne bi odgovaralo. Uefa još uvijek nije odlučila na koji će se način igrati kvalifikacije za europsku smotru u Francuskoj. Stoje dvije varijante, jedna nalik dosadašnjoj sa devet  skupina po šest i pet reprezentacija. I druga varijanta, s kud i kamo manjim brojem utakmica, s takozvanim brzopoteznim kvalifikacijama u dva kruga, s najviše četiri reprezentativne utakmice.

U tom slučaju i u Hrvatskoj i u mnogim zemljama nestao bi i reprezentativni zanos i dobra atmosfera oko reprezentacije. A Jurčevićeva rečenica kako se mladi igrači ne stignu identificirati s klubovima mogla bi se primjeniti i na reprezentaciju.

Bogati europski klubovi koji svoje igrače plaćaju basnoslovno činit će sve samo da smanje broj utakmica reprezentacija. Time i omalovaže  reprezentativna natjecanja, sve kako bi od obilatog nogometnog kolača sebi razrezali najveći dio. Hrvatska bi tu gubila najviše!

Zamislimo si da naša reprezentacija  u kvalifikacijama odigra samo četiri utakmice. I to svake dvije godine, u borbi za europsku ili svjetsku smotru. Grozno!