U ovako podijeljenom društvu uspjesi reprezentacije u Rusiji bili su dobra prilika za promociju zajedništva. Sve dok se nije ukazala predsjednica koja reklamira Zajedništvo, ali uporno izaziva i provocira podjele i sukobe
Nije nikakva tajna da je hrvatsko društvo već dulje vrijeme duboko zavađeno i radikalno podijeljeno.
Prema najnovijem istraživanju Eurobarometra, samo 20 posto hrvatskih građana ima povjerenja u svoje sugrađane. Ostali misle da okruženi lopovima, kriminalcima, prevarantima, ljudima slabog karaktera. Drugim riječima, na djelu je potpuna devastacija društva.
Danas praktički nema teme, osobe, događaja, cilja ili ideje oko koje bi se hrvatsko društvo moglo ujediniti.
Hrvatski nogometaši u Rusiji bili su dobra prilika za to.
Iako je i tu reprezentaciju bilo teško voljeti. Zbog Zdravka Mamića i Hrvatskog nogometnog saveza, zbog suđenja Modriću i Lovrenu i njihovu svjedočenju o torbarenju s Mamićem, zbog ustaša i "orjunaša", zbog HDZ-ova svojatanja saveza i reprezentacije, zbog nacionalističke patetike koja je oduvijek prožimala izabranu vrstu...
Zbog domoljublja po modelu HDZ-a i desnice.
Afere, skandali, suđenja...
Pa ipak, njezini uspjesi na Svjetskom prvenstvu odškrinuli su vrata barem nekakvom zajedničkom slavlju iza kojeg se ne vuku toliko vidljivi repovi afera, skandala, primitivizma, politike... Izgledalo je to napokon kao neka pozitivna priča.
Sve dok se nije pojavila Kolinda Grabar Kitarović.
Samozvana promotorica Zajedništva uspjela je kontaminirati ugođaj oko reprezentacije i ponovno izazvati podjele. Nije ovdje riječ o univerzalno popularnoj političkoj figuri koja ujedinjuje društvo i građane. Radi se o predsjednici koja se u anketama teškom mukom bori za natpolovičnu popularnost. Riječ je o političarki koja od samog svog stupanja na dužnost izaziva i provocira podjele. Govorimo o kontroverznoj državnici koja svojim potezima, izjavama, gafovima, pa i skandalima od samoga početka nervira javnost.
A onda to dokazuje svojim vratolomijama u Rusiji: od pomno isplaniranog i nimalo spontanog upada u svlačionicu pred upaljenim kamerama, do paradiranja u VIP loži pred zgroženim uzvanicima kao u Karlovačko korneru.
Time nije samo postala glavna zvijezda prvenstva, već i glavna tema rasprava, svađa i polemika, na društvenim mrežama kao i u medijima.
Kolindina repka
No čak i da ništa od toga nije radila, opet bi izazvala podjele. Opet bi izazvala negativne komentare. Okretanje očiju i lošu vibru.
Jer, doista je teško voljeti reprezentaciju koju Kolinda ovako svojata.
Umjesto da se građani ujedine oko reprezentacije na putu prema naslovu svjetskih prvaka, a time i malo podignu samopoštovanje nacije i gurnu u drugi plan sve svakodnevne sukobe i podjele, svađaju se oko predsjednice koja je tu reprezentaciju praktički kidnapirala: ugrabila, svezala i iskoristila za vlastitu političku promociju.
Paradoksalno, podjele eskaliraju upravo oko osobe koja reklamira Zajedništvo. I prenose se na reprezentaciju koja je bila na dobrom putu da napokon probudi to zajedništvo.
Nažalost, reprezentacija opet nije tema, tema je predsjednica koja koristi tu reprezentaciju za osobne političke ciljeve. Agresivno, bezobzirno, mrvicu nepristojno, velikim dijelom neprimjereno.
I dok jedni u tome uživaju, drugi se nad time zgražaju. A to zgražanje potom se projicira i na čitav nogometni doživljaj u društvu zagađenom i zgađenom takvim ponašanjem političara.
Kao da politika nije već dovoljno uzurpirala nogomet. Ali Kolinda svejedno ne odustaje.
Navijanje s navijačima
Postoji,međutim, jedan način na koji je predsjednica mogla puno bolje iskoristiti nogometnu euforiju, pa čak i za vlastite probitke. Mogla je to svoje famozno Zajedništvo demonstrirati s navijačima, umjesto s igračima. I to ne nužno u Rusiji, već prije svega u Hrvatskoj.
Mogla se priključiti navijačima na trgovima pred velikim ekranima, gledati prijenose s običnim građanima kojima je prije tri godine poručivala da im se toliko želi približiti da je bila spremna čak premjestiti ured s Pantovčaka.
I umjesto da se građanima ukazala u svlačionici grleći Modrića i Lovrena, mogla im se pridružiti u navijanju na trgovima. Tako navijači ne bi bili prisiljeni slaviti Kolindu zajedno s igračima u zajedničkom skakutanju i skandiranju, već bi s Kolindom slavili igrače koji su sami zaslužni za pobjede i proboj u polufinale.
Mogla je pustiti navijače da imaju direktan i neposredan odnos sa svojom reprezentacijom, umjesto da se nametnula kao posrednik u tom odnosu. Kao medijator. Kao smetnja.
Kome se navija za ekipu u kojoj se Kolinda trudi biti glavna zvijezda?
Idolopoklonstvo na FB
Nekome sigurno da, što se može vidjeti po idolopoklonstvu kojim je zatrpan predsjedničin Facebook, ali mnogima vjerojatno baš i ne.
Taman se Mamić maknuo u Hercegovinu, gdje vodi molitve na mikrofonu, a već ga je zamijenila prijateljica Kolinda. A sad ju se već u polufinalu spremaju zamijeniti Plenković i Jandroković.
Zar hrvatski nogometaši ne bi znali igrati bez političara?
Ili moraju biti pod njihovim budnim okom?
Uglavnom, zajedništvo zvuči kao dobra ideja. Sve dok ga se ne dohvate Kolinda i HDZ.
