"Da recimo 40.000 ljudi, manji grad, vjeruje kako je Splićo unajmio tjelobranitelja da ga čuva u Splitu samo zato što igra za zagrebački Dinamo, bio bi to kraj svijeta..."
Nova BIRTIJA: Svjetonazorski incidenti zaslužuju čak i robiju
Da recimo 40.000 ljudi, manji grad, vjeruje kako je Splićo unajmio tjelobranitelja da ga čuva u Splitu samo zato što igra za Dinamo, bio bi to kraj svijeta. Da bilo koji stanovnik Hrvatske bilo gdje stvarno mora unajmiti bodyguarda samo zato što igra za neki klub, to je iza kraja svijeta, katastrofa. To je zaista da se svi skupa zapitamo što je tko od nas učinio ili propustio učiniti da smo svi skupa tako zaglibili.
Ako ne uvijek, problem gotovo uvijek sugerira rješenje. Problem: napraviš incident, pretrpiš manju nelagodu (nešto neugodniji razgovor s policajcem ili sitnu prekršajnu kaznu), ali u nekim društvima si faca. Prijedlog rješenja: to mora poskupjeti, nagrada mora postati toliko skupa da odvraća od nedjela.
Naravno, kontraargument je da je u nekim državama kazna, ne za dilanje, nego za posjedovanje minimalne količine droge smrt, a jedina posljedica je drastično poskupljenje droge, to jest zarada na industriji smrti je golema. Ono, gotovo ništa se represijom nije postiglo, osim da manje ljudi zarađuje više para.
Ali u navijačkom slučaju taj argument ne vrijedi jer je nagrada minimalna. Karikirano rečeno, da se za svjetonazorski incident, napad na čovjeka samo zato što igra za drugi klub ili navija za drugi klub, na trideset godina ide u buksu, kladim se da bi i dalje bilo ekshibicionista koji bi se za dva tapšanja po ramenu i rundu pića odrekli i svoje obitelji, cijelog života, ali se isto tako kladim da bi takvih ljudi bilo prihvatljivo malo.
Nimalo karikirano rečeno, podrazumijeva se da granica pristojnosti nije trideset godina, ne bi ljudi gluposti radili ni da se u zatvor ide na petnaest godina, ni da je kazna pet godina, no, razumijemo se, trenutačna cijena ne da odvraća od nedjela, nego stimulira loše ponašanje.
Čak i složimo li se da nikad nećemo živjeti u državi u kojoj će svi njezini građani slobodno hodati cijelim njezinim teritorijem, bez obzira na regionalnu pripadnost, da je to nedostižan cilj, valjda ćemo se složiti da je naš dostižan cilj činiti sve što je u našoj moći da stvorimo takvu državu.