Prije deset godina proces protiv Sanadera bio je prilika za društvenu i političku katarzu. Danas su njegove presude tek sporedna zanimacija, dok je politika preko Karamarka i MOL-a došla do Plenkovića i Borga
Sjećate se kad se nekada davno govorilo da je uhićenje Ive Sanadera prekretnica i prilika za društvenu i političku katarzu?
Sjećate se kad se to isto govorilo nakon što mu je presuđeno u kaznenim predmetima?
A evo, danas mu se ponovno izriču presude, u dva od ukupno pet predmeta.
Je li to sad nova prilika za katarzu? Za ponovljeni juriš protiv korupcije, kriminala, crnih fondova, sumnjivih političkih dealova?
Ili nam je zapravo potpuno svejedno...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Nešto na tom tragu spomenula je jučer nova politička nada Dalija Orešković u Nedjeljom u dva.
Društvena klima
"Kada govorimo o kontrolnim mehanizmima korupcije, oni su danas krajnje neadekvatni, no to ovisi i o društvenoj klimi", kazala je Orešković. "Čini mi se da su zbog vladavine HDZ-a posljednjih 25 godina svi ti standardi debelo pali - danas imamo obeshrabrene građane među kojima vlada apatija".
Govoreći o tome da "nikada nismo imali ovako otvorenu i beskrupuloznu situaciju bez elementarne razine pristojnosti", Orešković je naglasila: "Nekad su takve radnje obavljali poskrivećki ispod stola po tajnim restoranima, a danas se to radi za stolom, u institucijama Vlade i premijera".
Nekad je, dakle, Ivo Sanader u restoranu dogovarao tajne dealove, a danas imamo grupu Borg.
Za koju je baš jučer glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić ustvrdio kako "netransparentnost nije bitno obilježje nijednog kaznenog djela". "Ali nemojmo zaboraviti", kaže on, "da kaznena odgovornost nije jedini oblik odgovornosti, ako postoji bilo kakva odgovornost".
Valjda je htio reći da postoji i politička, pa i društvena odgovornost.
O svemu tome, pa i šire, govorilo se i prije devet godina kad se hvatalo i čerečilo Sanadera, kad mu se javno presuđivalo, a onda i sudilo, pa kad su mu se rušile presude.
Od Ive do Borga
Deset godina smo na Sanaderu mogli učiti.
A onda smo dobili Tomislava Karamarka i MOL, pa smo dobili Andreja Plenkovića i grupu Borg.
Nekada smo bili taoci jednog čovjeka, a danas se Dalija Orešković pita "može li cijela država biti talac jedne klijentelističke interesne skupine, a to je HDZ".
Koga, dakle, briga za Sanadera i njegove presude, kad nam one zapravo ništa više ne znače: ni nama kao građanima, ni društvu, ni institucijama, a još manje politici koja, eto, nastavlja po starom.
Ništa nismo naučili
Ivo Sanader je postao "punchline", inspiracija za satiričke stranice, nedavno je postao čak i relevantan publicist, dok njegovi suradnici, njegove institucije, pravosuđe, njegova stranka, nastavljaju tamo gdje je on stao.
Zašto nismo ništa naučili iz Sanaderovih afera?
Velikim dijelom i zato što nam je korupcija postala dio života, dio mentalnog sklopa i preduvjet funkcioniranja u politici i društvu. Mnogi su očito shvatili da je lakše prilagoditi se korupciji, nego protiv nje se boriti. Nitko ne guli kaznu, osim što neki gule krumpire.
Ono što se prije deset godina nazivalo najvećim zlom, pa je čak i Ivo Sanader osobno promovirao Akcijski plan za borbu protiv korupcije, isključivo u svrhu ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU, odavno je postala prožvakana floskula, parola lišena sadržaja, politička fusnota.
Kao što su Sanaderova suđenja postala zamorna distrakcija.
Nitko više ne obraća pažnju i nitko više u njima ne pronalazi satisfakciju, a kamoli katarzu.
I dok se Sanaderu danas presuđuje (opet!), mi i dalje nemamo rješenje slučaja lex Agrokor, ni grupe Borg, ni udruživanja ni izvlačenja novca, ni klijentelizma u Vladi.
Psi laju, a karavane prolaze, rekao je jednom Ivo Sanader. Makar nas je tome dobro naučio.
