Oliver je sve predvidio, jedino nije bio u pravu oko Hajduka

Davne '75. Oliver Dragojević je pustio mašti na volju i u pjesmi '2002. godine u Splitu' pokušao predvidjeti što bi se sve moglo dogoditi u 27 godina dalekoj budućnosti. S današnjeg aspekta gledano, autor je gotovo proročanski pogodio mnoge, tada doista nevjerojatne stvari. Jer, tko je '75 u tranzitnom gradu poput Splita mogao i sanjati velike gužve turista kakve danas vladaju? Tko je mogao zamisliti kako će sve biti 'na botune i automatik' i kako će 'kompjuteri mislit' za nas'? Pa čak i dio kako nam 'neće tribat radit' nije daleko od stvarnosti, jer su mnogi i onako ostali bez posla. 

Pogodio je Oliver i kako će 'Split imati stadion, na kojem će igrat svjetski šampion', no tome je tada ipak bilo nešto lakše povjerovati, nego da će 'svatko imati telefon'. Jer Hajduk je tih sedamdesetih ipak harao i domaćom ligom i Europom i za očekivati je bilo da i prije 2002. Split dobije 'stadion na kojem će igrat svjetski šampion'. Poljud je doista i izgrađen ubrzo, već '79., no na 'svjetskog šampiona' čekali smo sve do 2011. Doduše nije to bio Hajduk, kako su Oliver i mnogi drugi vjerovali, nego Barcelona koja je stigla na proslavu jubilarnog 100. rođendana Hajduka. Ali ipak, svjetskom se šampionu ne gleda u zube. 

I sad, kad je Oliver već bio tako dobar prorok, pitam se što bi bilo da je umjesto o Splitu 2002. godine, odlučio zapjevati recimo o Hajduku 2013. godine? Kako bi ta pjesma zvučala?

Podsjetit ću vas, '75 je Hajduk osvojio duplu krunu, a godinu potom igrao četvrtfinale Kupa prvaka. Tih sedamdesetih svako je dijete u Splitu znalo naizust nabrojati postavu Katalinić, Džoni, Rožić, Holcer, Buljan, Peruzović, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak, koju je s klupe vodio genijalni strateg Tomislav Ivić, a predsjednik kluba bio je legendarni Tito Kirigin. I što bi u takvim okolnostima Oliver uopće mogao zapjevati osim 'imat ćemo stadion, na kojem će igrat svjetski šampion'? 

Uostalom, da je predvidio sve što će se s Hajdukom događati danas, jadan bi Oliver ostao kruha gladan, ne bi prodao nijednu ploču. Prije bi mu povjerovali kako će gradonačelnik Splita 2013. šetati gradom s fetom pršuta na čelu, nego da će žena biti na čelu kluba. A što bi mu tek rekli da je zapjevao kako će Hajduk sportskog direktora traži u Švedskoj, kako stadion nije pun na domaćim utakmicama... Križali bi se Splićani i lijevom i desnom i rukama i nogama kad bi čuli predviđanje kako će Dinamo osam godina za redom biti prvak. A što bi tek rekli kad bi čuli kako će Hajduk biti četvrti i to iza Lokomotive i Rijeke, te kako će mu Slaven Belupo i Split uzimati igrače jer bolje plaćaju...

- Ajde ti Olivere u škver tuć' ruzinu, ostavi se pisme - poručili bi mu Splićani, koji su tih sedamdesetih imali privilegiju uživati gledajući velikog europskog Hajduka.

Što nama danas preostaje? Ostaje nam nadati se kako će se vremena velikog europskog Hajduka jednom opet vratiti. Zvuči nerealno? Znam da zvuči, ali '75 je još nerealnije zvučalo kako će jednoga dana 'svatko imati telefon'.