Premijer Zoran Milanović nije se sinoć dramatično obratio javnosti povodom novih packi iz Bruxellesa. Zašto i bi? Nema toga što bi on rekao, a da mi već ne znamo
Premijer Zoran Milanović nije upriličio televizijsko obraćanje povodom jučerašnje vijesti o tome da Europska komisija i dalje Hrvatskoj predviđa gospodarski pad.
Nije sjeo za svoj radni stol, zagledao se u blesimetar, namjestio papirnati brodić, uštimao dramatični glas.
Nije demantirao vijesti iz Bruxellesa, nije umirio uznemirenu javnost, nije se zakleo u bolju budućnost, u ispravan put, u strpljenje i optimizam. Nije odbacio ni optužbe da je Vlada sakrila pet milijardi kuna deficita u državnom proračunu.
Nije imao potrebu ništa reći.
Ni dramatično, ni onako usput.
Iste poruke, isti rezultati
A zašto i bi? Brojke su iste godinama, isti su trendovi, iste su prognoze, iste su opormene iz EU, iste su primjedbe. I isti su rezultati Vladine politike.
Nema toga što bi Milanović mogao reći, a da bi imalo nekog smisla. Umjesto da smiruje javnost, mogao ju je svojom pojavom samo dodatno uznemiriti.
Ako je i to više uopće moguće.
Vidjeli smo kako je to izveo Ivo Josipović. "Prognoze su tu", kazao je on na loše najave iz Bruxellesa, "da nas upozore na neke loše trendove, na potrebu provođenja reformi i da moramo učiniti sve da se one ne ostvare".
I tako već godinama.
Mnogi upozoravaju na loše prognoze, mnogi ističu loše trendove, mnogi pozivaju na neophodne reforme, a već šestu godinu - treću pod ovom Vladom - sve se uglavnom svodi na isto.
Na pad i propast. Na gospodarske minuse i proračunske rupe.
Gotovo da nitko više ni ne obraća pažnju na pad nezaposlenosti, pad BDP-a, rast deficita, pad prihoda, porast rashoda. To je, više od ičega, postala konstanta u ovom društvu.
Jedino što se promijenilo u ove tri godine jest to da je Vlada konačno odustala od formiranja proračuna na osnovu projiciranog rasta BDP-a. Dok je proračun krpao Slavko Linić, očekivani prihodi i rashodi formirani su na prognozi gospodarskog rasta, od 0,8 pa čak do 1,5 posto.
Da bi se već nakon tri mjeseca novim rebalansom to išlo korigirati.
Sada su se napokon okanili ćorava posla.
Nova vlada, stari trikovi
Ali ipak nisu pobjegli od istog onog trika zbog kojeg su iz oporbenih redova prozivali HDZ-ovu vladu - skrivanja proračunskog deficita.
Još 2010. godine oporbeni SDP nije želio sudjelovati u saborskoj raspravi o Državnom proračunu, optužujući Vladu Jadranke Kosor da skriva pravo stanje državna blagajne. Da deficit na papiru ne odgovara stvarnom stanju.
A evo, sada ekonomisti poput Željka Lovrinčevića, inače bivšeg savjetnika premijerke Kosor, optužuju Milanovićevu vladu da je prikrila pet milijardi kuna proračunskog deficita, kako bi došla što bliže smjernicama Europske komisije.
Premijer se o tome ne izjašnjava, a Josipović pitijski tumači kako se tu "radi o metodologiji". Koju, nastavlja on, valja formirati "sukladno europskim kriterijima", dok upozorenja treba "uzeti ozbiljno".
Ali očito, ne previše ozbiljno.
S obzirom da hrvatska ekonomija i dalje postojano klizi u propast.
Ovako ili onako, sve naopako
Klizi i onda kad nas Milanović u svojim obraćanjima uvjerava da se trebamo držati instrukcija Bruxellesa, kao i onda kad je rekao da se tih smjernica ne trebao slijepo držati. Klizi i onda kad je Vlada pozivala na štednju, i onda kad je rekla da je sa štednjom gotovo. I onda kad se išlo u rezove, i onda kad se od rezova odustajalo u svrhu dizanja osobne potrošnje i poticanja rasta.
Gospodarstvo svejedno godinama ide kvragu.
Pa je onda sasvim logično da premijer nije sinoć zauzeo pozu pred makerom, ležerno raskopčao sako, pozicionirao brodić, zagledao se u napisani tekst i izrecitirao neku zakletvu o općem dobru i napretku.
Što bi nam uopće mogao reći, a da već sami ne znamo?
