Samopuzdanje je ono što djeci daje hrabrost da istražuju svijet, prihvate nove nepoznate izazove i da pritom vjeruju sami u sebe i svoje snage.

Pomoći djetetu razviti zdravo samopouzdanje nije nimalo lak zadatak i lako se poskliznuti o sitne i česte greške. I onda se jednog dana rastužimo zbog izjave djeteta kojom odaje nedostatak samopouzdanja ili nas pak uplaši prevelika doza egocentričnosti tog malog bića.

Kojim greškama narušavamo ili pak previše hranimo samopouzdanje djeteta?

Kritiziranje djeteta 

Kad kritiziramo djecu, vrlo lako, a opet nenamjerno to radimo tako da kritiziramo i njih kao osobe. Kad im kažemo da smo se razočarali u njima, rušimo kockice njihova samopouzdanja, a time i volju i želju da se suoče s novim izazovima. I tako pomalo vežemo njihovu osobnost uz uspjehe i neuspjehe, što nikako nije dobar temelj.

No, daleko od toga da djeca ne zaslužuju i kritike s vremena na vrijeme. Tada trebaju dobiti kritike svojih postupaka, a ne osobnosti.

Previše hvaljenja

Naspram kritiziranja, imamo i drugu krajnost: previše hvaljenja. Iako pohvale hrane samopouzdanje, bitno je znati kada i kako ih koristiti. Kao i kod kritika, pohvalite konkretne postupke djeteta i njihov trud umjesto općenitih floskula kojima obično hvalimo osobne crte pojedinca.

Kontroliranje života djeteta

Umjesto stalnog koordiniranja djetetovih radnji, možemo ih voditi i savjetovati dok ne nauče sami, a onda trebamo naučiti pustiti ih da sami istražuju i neovisno o nama otkrivaju nove stvari. Ako taj put utabamo od malih nogu, bit će nam lakše kad narastu jer onda ćemo moći razgovarati s njima o dobrim i lošim stranama izbora, a to im neće djelovati kao da im namećemo svoj izbor ili kao da pokušavamo na njih prenijeti svoje neispunjene ambicije. Dajte im da pronađu svoje interese i onda ih u tome beskrajno podržavajte.

Kad radimo sve umjesto djeteta

Iako odrasli vjerojatno puno stvari mogu napraviti bolje i brže, nije stvar u brzini ni kvaliteti. Ako pustimo djecu da to urade sporije i uz pokoju grešku, dajemo im priliku da razvijaju neovisnost, uče rješavati probleme i razmišljati svojom glavicom, ali i nositi se s frustracijama i razvijati upornost, kad ne uspiju iz prvog pokušaja. A ponekad i mi, odrasli, od njih možemo naučiti nove načine razmišljanja, one originalne dječje!

Stremljenje savršenstvu 

Postavljanje visokih očekivanja može imati sasvim suprotan učinak na dijete od onog željenog. Djeca mogu biti pod stresom i u u velikom strahu da nas ne razočaraju, a u takvo stanje sigurno nije plodonosno za razvoj i učenje. Ponekad se najbolje uči iz vlastitih greška i nemojte djecu štititi od njihovih grešaka i oduzimati im pravo na njih. Radije ih naučite da greška ne znači neuspjeh, sve dok učimo iz nje. Greške nas mogu poučiti tome koji pristupi rješavanju problema nisu dobri, a samim time nam mogu otvoriti i nove horizonte.

Zanemarivanje komunikacije

Zdrava komunikacija stvara pozitivno obiteljsko okružje i jača emotivne veze. Način i količina komunikacije s djecom također utječe na samopouzdanje djeteta. Iako imamo prenatrpane dnevne rasporede, uvijek bismo trebali pronaći vremena da uvažimo djetetove osjećaje koje nam komunicira, pokažemo interes za ono čime se bavi i pitamo pitanja uz koja ćemo bolje shvatiti njihova mišljenja.

Aktivno slušanje onoga što govore bez prekidanja pomaže djeci da shvate da su važna i da su nam njihove želje, osjećaji, potrebe i mišljenja važni.

Usporedba s drugom djecom 

Ovo je sigurno jedna od prvih i najgorih grešaka u rušenju samopouzdanja koju roditelji krenu činiti još dok je dijete u pelenama. Nije važno uspoređujemo li dijete s drugom djecom ili čak samim sobom u mlađoj dobi, dijete će to često doživjeti kao poruku da nije dovoljno dobro. Nijedan čovjek nije jednak drugome pa tako ni usporedbe nemaju smisla niti donose išta dobro.

Izražavanje vlastitog nedostatka samopouzdanja

Dobar način za poticanje razvoja samopouzdanja djeteta je da mu pokažemo dobar primjer istog kod sebe. Iako zvuči strašno, ipak je istina: djeca nas stalno promatraju i slušaju (ovo drugo ipak u manjoj mjeri). Stoga govorite sami o sebi pozitivno i budite model koji će ih naučiti suosjećanju, ljubaznosti i naposljetku samopouzdanju.

Potičući razvoj samopouzdanja djeteta pomažemo djetetu da shvati da je sposobno nositi se i s uspjehom i neuspjehom. Da bismo to postigli, bitno je pružiti im situacije gdje će doživjeti oboje, poput sporta. Naposljetku, ono što je bitno je da znaju da ste vi tu za njihi da vi vjerujete u njih, nekad i više od njih samih!

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Ja sam Martina Erdeljac Vojak i na svom blogu Girotondo zapisujem ideje i misli za koje vjerujem da mogu postati iskrice sreće u životima malih i velikih. Nadam se da će moja mala kap pomoći da vrijeme koje provodimo s djecom bude zaigranije, radoznalije, sretnije i ispunjenije aktivnostima koje će nam pomoći da zajedno rastemo. Osim na blogu, možete me pratiti i na istoimenoj Facebook stranici.