S rukama u džepovima, besposlen i bahat, premijer Plenković dobacivao je jutros ZG oporbi na Markovu trgu koji prosvjeduju protiv njegova partnera Bandića. Bolje bi bilo da se premijer primi posla i sanira državu.
Neka se sprda s Bandićem. Ili s Orbanom. Ili sa HOS-ovcima...
Bila je to nadrealna scena: oporbeni gradski zastupnici složili su jutros stolce na Markovu trgu, prosvjedujući protiv Milana Bandića i njegove virtualne sjednice Gradske skupštine, kad im se iznenada, nepozvan priključio Andrej Plenković.
Onako šeretski i bahato, s rukama u džepovima i bez zaštitne maske, stao je pored skupštinara i krenuo ih podbadati, provocirati, pa čak i sprdati.
"Ja mislim da ćete virtualno sve riješiti", reče premijer. "Ja sam imao cijelu Europu jučer na videu, a vi ste tu na suncu, odlični ste".
A onda se počeo rugati i s mjerama opreza zbog koronavirusa.
"Čini mi se da vas je malo više od dvadeset", kazao je Plenković, a potom upitao Anku Mrak Taritaš i Radu Borić "sjede li možda preblizu jedna drugoj".
Uglavnom, bila je to prava komedijaška točka. Premijer je banalizirao ozbiljan politički prosvjed, omalovažio gradske zastupnike, ali i narugao se mjerama zaštite od koronavirusa.
Nije to bio njegov posao, ali premijer očito u ovom trenutku nema pametnija posla.
Neka tako priča s Bandićem
Bilo bi lijepo vidjeti kad bi se Plenković usudio ovako razgovarati s Milanom Bandićem. Svojim koalicijskim partnerom, inače optuženikom za korupciju, čiju vlast on podržava u Zagrebu, a na čijim žetončićima jedva preživljava u Hrvatskom saboru.
I možemo ga samo zamisliti kako ovako šeretski udara po Viktoru Orbanu zbog njegova upornog promoviranja karte Velike Mađarske.
A nema nikakve sumnje da se premijer ovako bahato postavio i prema HOS-ovcima u pregovorima oko "dvostrukih konotacija" pozdrava Za dom spremni.
Ali eto, valjda mu je lakše sprdati se sa zastupnicama iz zagrebačke oporbe. S rukama u džepovima. Bez ikakve brige, a kamoli maske na licu.
I na stranu sad taj šeretski i bahati pristup.
Sprdao se s koronavirusom
Premijer Plenković svojom je točkom, kreiranom baš za kamere i novinare, banalizirao i mjere zaštite od koronavirusa. To je za njega obična zafrkancija: koliko ih je na okupu, koliko su udaljeni jedni od drugih... Premda je on prije nekoliko dana uredno otputovao u Osijek, obilazio tvornice, održavao sastanke, držao predavanja.
I vodio predizbornu kampanju.
I ne samo to. Dok se Plenković zafrkava s oporbenjacima oko koronavirusa, on je taj koji politički profitira na tom virusu, požurujući raspisivanje parlamentarnih izbora dok njegov HDZ još cijedi pozitivne efekte "stožerokracije".
Pa dobro, jesu li onda te epidemiološke mjere ozbiljne ili nisu?
Ako nisu, a premijer ne samo da ih često krši već se sada s njima izruguje, onda neka se ukine stožer preko kojeg HDZ vodi predizbornu kampanju.
Bahatost bez pokrića
Plenković je, uglavnom, iskoristio situaciju da izvede svoju malu vodviljsku točku dok ga je još držao adrenalin od jučerašnjeg "velikog uspjeha" na Zagrebačkom summitu. I nekima, uglavnom njegovim biračima, ona je mogla biti simpatična.
Ali pomalo je neukusno, ako ne i tragično, vidjeti kako netko prodaje bahatost bez pokrića.
Jer, to je premijer koji mora spasiti ekonomiju od posljedica pandemije, koji još nije donio zakon o obnovi Zagreba, koji je do provale korone vodio najgoru Vladu u povijesti, koprcao se u korupcijskim aferama i skandalima, lijegao krevet s optuženicima i primitivcima, kršio zakone i Ustav, koji sada nastoji pod zaštitom korone provesti nepoštene izbore...
I koji se ponaša kao da je osvojio svijet.
Besposleni premijer
Pa je usput zastao da se našali s par zagrebačkih oporbenjaka. Za dušu i gušt Milanu Bandiću.
Ali i da podsjeti kako je on jučer "imao cijelu Europu na videu". Ako netko nije skužio. A nije.
Zaključak: hrvatski premijer nema pametnija posla od uličarskog dobacivanja oporbenjacima, banalizira mjere zaštite od pandemije dok iz nje isisava zadnje atome političke popularnosti, ruga se politici koja ruši njegova partnera optuženika za korupciju...
Plenković se ponaša kao da je na vrhu svijeta. Prije nego što se strovali u ponor.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.