Odluka o izručenju Ivice Todorića Hrvatskoj dolazi upravo u vrijeme kad su pale optužnice protiv Milana Bandića i Ive Sanadera, odnosno kad se podgrijava sumnja u neovisnost i kompetentnost hrvatskog pravosuđa.
Lijepo je, pa i utješno, ako ne i ohrabrujuće, vidjeti da makar britanski suci imaju povjerenje u hrvatsko pravosuđe, pa su odbili žalbu Ivice Todorića na odluku o izručenju iz travnja ove godine.
Pitanje je imaju li takvo povjerenje i hrvatski građani.
Jer, današnja odluka odluka londonskog suca, nakon višesatne rasprave bez nazočnosti Todorićevih hrvatskih odvjetnika, stavit će hrvatsko pravosuđe ponovno pod reflektore i staviti na kušnju njegove kompetencije, kao i neovisnost.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Todorić se vraća u Hrvatsku upravo nakon presuda Milanu Bandiću i Ivi Sanaderu koje su dočekane sa skepsom, negodovanjem, pa čak i s otvorenim ruganjem velikog dijela javnosti i građana.
Možda su engleski suci zaključili da Todorića u Hrvatskoj ne čeka politički progon, ali u hrvatskoj javnosti u narednom periodu dominirat će pitanje hoće li ga dočekati kompetentni pravosudni proces.
Na površinu će isplivati vječita dilema: je li hrvatsko pravosuđe politizirano ili nekompetentno?
Drugim riječima, Ivica Todorić se plaši da će ga politički osuditi, a mi se plašimo da ga neće uopće osuditi.
Politički proces
Naravno da su svi hrvatski političari, pa i glavni državni odvjetnik, uglas ponavljali kako se protiv Todorića ne vodi politički progon, baš kao što svi optuženici i osumnjičenici, od Sanadera preko Bandića i Mamića do Todorića, upravo to koriste kao glavni argument u obrani od optužbi.
Ali onda padne optužnica protiv Bandića, osam godina padaju optužnice i presude protiv Ive Sanadera, a sada je na tapetu najkompleksniji - a da ne kažemo i najosjetljiviji - proces protiv Todorića.
Pa ako se hrvatski građani mogu radovati odluci o izručenju, jer vraća se bjegunac od pravosuđa i osoba odgovorna za propast najvećeg koncerna, a o Gazdi iz dvorca da se i ne govori, pitanje je raduje li mu se ovakvo pravosuđe.
Baš proteklih nekoliko dana imali smo prilike utvrđivati staro gradivo. DORH-u padaju optužnice, sudovi ne mogu osuditi, Vrhovni sud ne može potvrditi, Ustavni sud to može srušiti, pa sve ispočetka.
Što veća zvjerka, to dulja pravosudna agonija.
Nekompetentno pravosuđe
Ono što je bilo zanimljivo vidjeti u praćenju ročišta u Londonu Todorićevi odvjetnici nisu iznijeli nikakve nove, a kamoli spektakularne dokaze, o tome da se protiv njega vodi politički proces u Hrvatskoj. Ali ono što ga može čekati to je nekompetentno pravosuđe. Tko zna, možda je upravo to adut s kojim eventualno može računati u daljnjem postupku.
Izručenje Todorića, kao mali korak za njega samog, a veliki za Hrvatsku koja je dva desetljeća bila u poziciji njegova taoca, donijet će kratkotrajnu satisfakciju, baš kako je to bilo i sa Sanaderom.
Kad divovi padaju, zemlja se trese.
Onaj tko je donedavno gospodario Hrvatskom iz podsljemenskog dvorca sada će promatrati hrvatsku kroz rešetke zatvora u Remetincu. I svi će pisati o tome tko visoko leti, nisko pada.
Međutim, u ovome trenutku Hrvatska se više bori s posljedicama, ali manje gospodarskim, a više političkim, pada Agrokora. Novi ortački kapitalizam zamijenio je onaj stari, vlast ponovno ima prste u krojenju sudbine Agrokora, a institucije i politika nastavljaju tamo gdje je Todorić stao.
Nekad se Todorić smatrao većih od Hrvatske. Sada će se vidjeti je li Hrvatska dorasla jednom Todoriću.
