Zoran Milanović obavit će inauguraciju na Pantovčaku, skromno i u krugu obitelji i prijatelja. Znači li to da će i njegov mandat biti skroman? Ne samo financijski, već i politički? Hoće li se uspjeti zatvoriti na Pantovčak?
Zoran Milanović svojedobno je izjavio da ne želi biti predsjednik države.
Stoga je vjerojatno i logično da ne želi imati raskošnu predsjedničku inauguraciju.
Bit će organizirana na Pantovčaku, skromno, u krugu obitelji i prijatelja. Čak i bez stranih veleposlanika.
Znači li to da će Milanović biti skroman predsjednik? Ne samo stilom vladanja, ne samo uštedama na lososima i putovanjima, ne samo odustajanjem od kičastih manifestacija i samodopadnih egzibicija kojima smo svjedočili proteklih pet godina, već i ono najvažnije, skroman utjecajem.
Ako se ne želi građanima i biračima predstaviti na Markovu trgu, nego će obaviti ceremoniju na Pantovčaku, možemo li računati s tim da će se i u narednih pet godina držati svog ureda, svojih nevelikih ovlasti, svojih savjetnika i prijatelja, kruga političke obitelji, ne miješajući se previše u ono što se odvija oko njega u državi i društvu?
Ne bi to za Milanovića, predsjednika sa stavom, bilo neobično.
Čovjek kojeg nije bilo
Ni kao premijer nije probijao zidove niti se previše gurao u kontroverzne teme i tamo gdje je vruće, poput šatoraša, stožeraša ili referenduma o braku kojeg nije čak ni poslao na procjenu ustavnosti.
Kao predsjednik SDP-a bio je poznat kao "čovjek kojeg nije bilo". Kad god je izbila neka drama u državi, a takvih je u ovoj državi na svakom ćošku, Milanovića se obavezno trebalo tražiti, nekada i po skijalištima.
A ne zaboravimo ni da se nakon premijerskog mandata nije udostojio dolaziti ni na svoj posao zastupnika u Hrvatskom saboru.
Pa ako neki pozdravljaju Milanovićevu odluku da odustane od raskošne inauguracije zato što je skroman ili zato što štedi proračunski novac, treba uzeti u obzir činjenicu da mu se to naprosto ne da. Kao u onom slavnom tvitu iz radionice njegove Vlade: #nedamise.
Ali dobro, ostavimo motive samom Milanoviću.
Slučajna inauguracija
Budući da je u ovoj državi inauguracija prepuštena slučaju, odnosno samovolji izabranog predsjednika, možemo biti sretni da nismo opet zaglavili na nekakvom vašaru.
No, hoće li takva inauguracija dati ton Milanovićevu predsjedničkom mandatu?
"Sve je na viziji izabranog predsjednika, kako on vidi svoj ulazak u posao", objasnio je Orsat Miljenić. I to je sada pitanje: kako Milanović vidi svoj posao?
I kako njegov posao vide njegovi birači i građani?
Protuteža HDZ-u
Milanović se Pantovčaka dokopao na valu otpora HDZ-u i predsjednik bi trebao biti nekakva protuteža premijeru i HDZ-ovoj dominaciji u državi i nad njezinim institucijama. Kako bi to moglo izgledati, tek će se vidjeti.
Jer, pitanje glasi: hoće li se Milanović držati Pantovčaka i skučenih ovlasti kao pijan plota ili će biti aktivniji, glasniji, angažiraniji na političkoj sceni i u društvu?
Samozatajna inauguracija sugerira kako bi mogao biti samozatajan predsjednik. Na tragu onoga kakav je bio premijer. Ali opet, Ivo Josipović uživao je u svojoj inauguraciji na Markovu trgu, pa je prespavao svoj mandat na putu do otkaza na izborima.
Predsjednik sa stavom
S druge strane, Kolinda Grabar Kitarović udarila je žestoki tempo svom petogodišnjem mandatu, nakon kojeg se iscrpljena srušila pred izbornim ciljem.
Zoran Milanović u kampanji je pokazao da može biti angažiran onda kad se bori za svoju vlastitu poziciju. Hvalio se čak i da ima stav i karakter. Vidjet ćemo hoće li jednako tako biti angažiran na predsjedničkoj funkciji i hoće li tada izražavati stav i karakter.
Možda je i ova inauguracija manifestacija tog karaktera. I kao takva, možda je najava predsjedničkog mandata.
Sve donedavno, Zoran Milanović nije želio biti predsjednik Republike. Sada izgleda kao da funkciju prilagođava svojim željama.
