Urednici Dnevnika nisu smijenjeni nakon spornog intervjua, već četiri dana poslije, kad je premijer narodu obznanio da je gledao Dnevnik. I priznao da je zgrožen time
Prvo se naljuti, pa sazove presicu, pa na presici napadne televiziju zato što je dala prostor fašistoidnoj političarki, pa onda vrh televizije shvati poruku, te s nekoliko dana zakašnjenja i s naknadnom pameti smijeni urednike.
Naravno, ničim izazvani.
Evo što je Zoran Milanović rekao u lipnju prošle godine: "Mene više zanima javni sadržaj, umjetnički i dramski. Informativni program me uopće ne zanima, to je stav mene i moje stranke, ja uopće ne stignem gledati televiziju".
Inače ne stigne, ali prošlog je tjedna gledao sve po redu
Ali eto, prošlog tjedna je gledao. I to sve po redu: i komunikacijske stručnjake koji "mašu ženi i djeci", i "glasnogovornike slastičarnice", i "profesora iz Špičkovine", i stručnjakinju koja kaže da se "moramo pomiriti da nam premijer ipak nije Churchill", i prilog o incidentu u Kistanjama, a stigao je i pogledati famoznu Ružu Tomašić.
Čak je u nekoliko prethodnih navrata primijetio da se "urednici i novinari na HTV-u mijenjaju kao na traci i bez kriterija". Pa se od sada mijenjaju još brže.
Reagirao poput nerealiziranog tv kritičara
Međutim, on to ne govori kao premijer. Niti kao vođa vladajuće koalicije. Ni kao najmoćniji političar u zemlji. Ne, ne, on sve to komentira kao nezainteresirani gledatelj. Čak djelomično i kao nerealizirani tv kritičar.
Baš kao što je Ivo Josipović prije koju godinu, sasvim neobavezno, izjavio da bio izdavač srpskih Novosti trebao "razmisliti o uređivačkoj politici" (nakon naslovnice "Oba su pala"), pa je Milorad Pupovac brzopotezno smijenio glavnog urednika, tako je i Milanović pravednički zaurlao zašto nitko nije reagirao na "sramotnu odiseju" Ruže Tomašić koja "pred očima hrvatske publike i voditeljice na televiziji optužuje saborskog zastupnika, kolegu Vojislava Stanimirovića da je četnik i da je osobno ljude slao na Ovčaru. I nikom ništa!".
Uredništvo izgubilo nakon operetnog rata priopćenjima
Kako ništa?
Nakon operetnog rata priopćenjima, uredništvo Dnevnika je smijenjeno.
Denis Latin i još dvoje kolega.
Nisu smijenjeni nakon spornog intervjua u subotu, smijenjeni su tek poslije četiri dana, kad je premijer narodu obznanio da je gledao Dnevnik. I priznao da je zgrožen onime što je vidio.
Njegovo nezadovoljstvo shvatili kao direktivu
Eto, to se dogodi kad premijer gleda televiziju: njegovo nezadovoljstvo programom nadležni shvate kao direktivu.
Milanović nije na press konferenciji javno pozvao DORH da sankcionira Ružu Tomašić - kao što je to učinio u slučaju Zdravka Mamića - već je prozvao javnu televiziju koja joj je dala prostor za sporne izjave. Ali u isto vrijeme, nije prozvao neke njemu bliske novine koje su jučer, bez ikakve ograde, ponovile Tomašićkinu izjavu o "četniku Stanimiroviću".
I čim je to rekao, javna televizija smijenila je urednike čijim radom je glavni urednik navodno "već dulje vrijeme nezadovoljan". Čak i da je to istina, tko će mu vjerovati da to ne radi zbog premijerove packe?
I tko će premijeru vjerovati kad na presici kaže da "ne može nikome nametnuti ništa iza leđa", već može samo "otvoreno govoriti". "Ako će to svaki novinar na televiziji nazivati obrušavanjem na medije", rekao je u ponedjeljak, "neka bude tako, ali ja neću prestati govoriti. Drugog oružja nemam".
Sreća je da Milanović zapravo ne stigne gledati televiziju
Izgleda da nadležni na Prisavlju baš ne misle tako. A neće tako misliti ni novinari kad budu morali izvještavati o premijeru.
Sreća je jedino u tome što Milanović nema vremena gledati televiziju. Što bi tek bilo da ima?
