Znate kako se svi kunemo u neke velike ljubavi? Pa ste tako imali već pet ljubavi života, deset najboljih frendova i to onih kako se popularno zovu BFF-ovi. Sve su to bili odnosi bez imalo kalkulacija i bez imalo prikrivenih misli. Dali ste se sto posto u njih samo kako bi toj drugoj osobi bilo lijepo. Nisu svi odnosi uspjeli, ali vi ste sa svoje strane dali sve od sebe.
I onda nakon niza neuspjelih pokušaja te silne nesebičnosti i ogromne količine dobrote našli ste one prave ljude u životu i to odlučili zadržati. Našli ste pravu ljubav, prave prijatelje i toliko vam je dobro da za te svoje odnose počinjete koristiti onaj najbulšit izraz, a to je bezuvjetna ljubav.
Naravno da niste jer niste poremećeni kao ja, ali svejedno mi dajte priliku da vas uvedem u svoja psihodelična razmišljanja. Apsolutno se neću bazirati na dio života u kojem smo djeca jer je to period kad smo ( u najpozitivnijem mogućem smislu ) preglupi za bilo kakve kalkulacije i izvrtanja osjećaja i svijeta općenito.
Izostavljam taj dio jer brzo prestane i onda odrastemo pa postanemo manje iskreni ljudi. Krenimo od pretpostavke da čovjek nije otok i da mu je potrebno društvo i komunikacija s ljudima da bi psihički kako tako opstao. Isto tako zanemarimo one koje su odgajale vučice u šumama i slične. Dakle, ljudi su ti potrebni. Potrebni su ti prijatelji i potrebna ti je romantična ljubav. Prijatelji su najveće blago. Oni su ti koji znaju sve o tebi, ti znaš sve o njima, a i dalje se podnosite.
Odnos prijateljstva zasnovan je na iskrenosti i uvažavanju. U prijateljstvu činite stvari jedni za druge ne očekujući ništa za uzvrat jer bi vi život dali jedni za druge i slične bombastične izjave. I to su činjenice u koje ste i uvjerili sami sebe.
A opet prestane jer je naravno druga strana to povjerenje i ljubav izjalovila.
A ako to postavimo iz perspektive sebičnosti isto se sve vrlo lako i jednostavno može objasniti. Dakle, imaš nekoga u svome životu jer je tebi lakše tako kročiti kroz život – sebičnost. Činiš niz stvari za drugu osobu znajući da će je to učiniti sretnom, a kad je ta druga osoba sretna naravno da si sretan i ti – sebičnost. Povjerit ćeš se osobi od povjerenja i istresti sve probleme da ti bude lakše – sebičnost. Poslušat ćeš njihove probleme, pružit ćeš ideju riješenja tih problema, oni će pomoći. Osoba kojoj si dao te mudre savjete bit će sretna, automatski će i u druženju s vama biti bolja atmosfera i bit će bolje i vama – opet sebičnost.
A onda dođe trenutak kad ta neka osoba počne kiksati jer se taj sebičan odnos na kraju svodi da ipak samo vi radite nešto za tog nekog, a taj netko kao da zaboravi da je sebičan ili je našao nekog drugog s kime će to biti. Ali zažmirite na jedno oko na niz kikseva jer to su male sitnice da bi se razdrmalo nešto tako stabilno i što toliko traje da vam je u životu stvorilo opaku naviku prisutnosti te osobe.
Kiksevi se gomilaju, vi ih opraštate jer se navike teško riješiti. Postali ste ovisni. Slično je i sa cigaretama, ne nedostaje često toliko sam nikotin koliko cijeli ritual oko cigareta. Kad ih zapalit, u koje doba, s kime.... Isto je i sa ljudima.
A teško ju je eliminirati jer ruši i niz drugih situacija koje ne želite srušiti sami sebi jer ste sebični. I to se tako zavlači dok sebi ne nađete drugu ´žrtvu´ s kojom ćete biti sebični, pa ovu staru konačno možete eliminirati jer ste ovisnosti koje ste imali s tom osobom ukalupirali u neku drugu osobu.
Slična je stvar i s romantičnim ljubavima. Našli ste u nekome ono što vas čini sretnim. Sve one loše strane zanemarujete jer je puno više dobrih strana koje vas čine sretnim – sebičnjaci jedni. Vrijeme prolazi i postajete ovisni o ritualima koje svakodnevno imate, uspjeli ste ih povezati s ljudima koji su vam bitni i čine vas sretnim pa je nastao cijeli jedan đumbus isprepletenih osjećaja i odnosa ovisnosti i sebičnosti, a da se niste ni okrenuli.
Kažete bezuvjetno ste voljeli nekoga. Niste. Dobili ste zauzvrat jednako koliko ste dali ili više jer vam je to odgovaralo – sebični ste. Dok je sve bilo savršeno sve ste radili skupa i postali ´jedno´ – ovisni ste jedno o drugome.
I opet ste odabrali nešto maksimalno sebično samo za sebe.
Ne želim da me krivo shvatite. Ja ovu vrstu sebičnosti uopće ne smatram lošom. Smatram da smo jednostavno tako dizajnirani i kad bi apsolutno svi bili tako sebični da tu sebičnost baziramo na davanju iz bilo kojih pobuda svijet bi bio ljepše mjesto. Želja mi je samo razbiti taj balon ´velikih ljubavi´ jer su te ljubavi samo sebičnost zapakirana u ljepši izraz.
Sad se na kraju apsolutno možemo složiti na nisam normalan. I to će vjerovatno biti pretpostavka većine vas, ali ako ste se i u jednom trenu zapitali ima li u svemu što sam sad napisao neke istine uspio sam vam ući u glavu i s*ebati vas. A to me čini sretnim – sebičan sam. A i ovisan o tome da me čitate...
Gadan svijet...
O autoru:
Volim pisanje, fotografiju, pjesmu, 'sve što vole mladi'... Svoje misli često pretočim u tekst i nadam se da će se dio tih misli svidjeti i vama koji ih čitate...
Pratiti me možete na Facebooku i na Instagramu.
