Među gomilom loših (i manje loših) kandidata za novog predsjednika stranke. SDP-ovci su u drugi krug poslali Davora Bernardića koji je izgubio Zagreb i Ranka Ostojića koji je svojedobno izgubio od Keruma.
Tko će pobijediti: Davor Bernardić ili Ranko Ostojić?
Možda ipak Andrej Plenković.
Takav zaključak ne može se ovih dana čuti samo iz tabora HDZ-a nakon što su objavljeni rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora u SDP-u, već slično rezoniraju - samo s drukčijim prizvukom, sa skepsom umjesto likovanja - i svi oni koji nisu nužno članovi i simpatizeri socijaldemokrata, već su osuđeni na SDP kao jedinu suvislu alternativu vladavini HDZ-a i konzervativne i klerikalne desnice.
Iduće subote za ulogu nasljednika Zorana Milanovića borit će se osoba koja je izrasla iz Bandićeva političkog šinjela i u zadnje četiri godine pojačala njegovu prevlast u Zagrebu, i osoba koja se proteklih osam godina držala Milanovićeva predsjedničkog šinjela, izgubila izbore od Željka Keruma i kumovala propasti SDP-a na prošlim izborima.
Nije onda nikakvo čudo što po društvenim mrežama kruži Plenkovićeva "zahvala" članovima SDP-a na odabiru upravo ove dvojice kandidata.
Vođa pokreta otpora
Davor Bernardić proteklih se godina pozicionirao kao vođa opozicije Zoranu Milanoviću u stranci. Ali kao što nije uspio maknuti Milanovića, sve dok se ovaj nije sam maknuo, tako nije uspio zabilježiti nijedan značajan politički uspjeh.
Nitko se ne sjeća niti jedne Bernardićeve političke izjave, kao što i sam Bernardić (sudeći po svjedočanstvima novinara na Facebooku) ima poteškoća s prepoznavanjem osoba s kojima se nekoliko puta upozna.
Sjećamo se njegova bijega iz Gradske skupštine kad je SDP pomogao izglasati sporni Bandićev GUP sa Cvjetnim prolazom, a sjećamo se i kako ga je Milanović dekretom smijenio s mjesta kandidata za gradonačelnika što je ovaj s olakšanjem prihvatio jer nije morao izgubiti od Bandića. I to je uglavnom sve.
Bernardić danas poručuje kako će njegov SDP biti stranka rada i radništva, "lijeva radnička stranka", a kad ga je Petar Štefanić na N1 nedavno pitao zna li što je to prekarijat, rekao je da baš i ne zna. Pa mu je voditelj objasnio da je to najveća boljka 21. stoljeća: rad na određeno, privremeni ili povremeni rad, rad na ugovor, bez sindikata, bez zaštite...
Valjda će Bernardiću biti lakše sad kad je upoznao neprijatelja s kojim se treba boriti.
Uostalom, ne moraš nužno biti bravar da bi se stavio na čelo proletarijata, zar ne? Može se cijeli vijek provesti na političkim funkcijama i sinekurama.
Elita za radništvo
Njegov suparnik Ranko Ostojić također se okrenuo ljevici i radništvu, premda je - poput Bernardića - i sam gotovo cijeli radni vijek proveo u politici i na funkcijama, a kad se nalazio u privatnom sektoru, obnašao je funkciju direktora.
A uz bivšeg stranačkog šefa Milanovića mogao je iz prve ruke vidjeti kako se ponašaju elitisti, snobovi i neoliberali.
I dok nitko ne pamti nijednu Bernardićevu političku poruku, a čovjek je u politici već skoro deset godina, Ostojićeve se i predobro pamte, pogotovo ponoćni prostački obračuni s novinarima na Facebooku.
No, obojica su svjesna da nakon ere Zorana Milanovića stranci treba oporavak i ujedinjenje, premda su obojica jednako tako (nus)produkt Milanovićeve vladavine. Jedan kao fiktivni vođa otpora, drugi kao njegova desna ruka.
I što SDP-u sada treba: nastavak Milanovićeve politike istim retoričkim sredstvima preko Ostojića, ili odricanje od takve politike i odlazak u smjeru bezličnog, neodređenog, neuvjerljivog i politički šupljeg, ali zato pomirljivog i nekonfliktnog Bernardića?
SDP profesionalna oporba
Ranko Ostojić pokušao je biti zajedljiv odgovarajući na primjedbu Mislava Bage da HDZ već unaprijed slavi: "Što se tiče hadezeovaca, oni nisu sigurni ni kako će sa svojim Mostom, a kamoli s nama".
I premda je jasno što je mislio, iz ove Ostojićeve tvrdnje može se izvući zaključak kako će HDZ doista imati veće probleme s Mostom, nego sa SDP-om. Jer je Most najsnažnija oporbena stranka - na vlasti. SDP je sve slabija oporbena stranka - u oporbi.
I ogromni dio ovih 25 godina bio je u oporbi, tri četvrtine Milanovićeva mandata proveo je u oporbi, Bernardić ga je odveo u oporbu u Zagrebu, Ostojić ga je svojedobno odveo u poraz od jednog Keruma.
Trebalo bi, dakle, pravo čudo da netko od njih dvojice u skorije vrijeme, makar u idućem izbornom ciklusu, dovede SDP na vlast. Ili će biti dovoljna još jedna HDZ-ova implozija.
Ovce u svemiru
"SDP je potonuo, ponašaju se kao ovce u svemiru", komentirala je ovih dana bivša članica Mirela Holy. I bila je u pravu.
SDP je pod Milanovićem, a još evidentnije nakon njega, izgubio identitet, smjer, autentičnost, ostao je bez energije (osim one destruktivne), bez kisika, bez ljudi, bez podrške i - bez birača.
A njih neće vratiti lijevim populizmom bez pokrića, parolama o radnicima koje iz njihovih usta zvuče kao floskule, kao ni liderima bez karizme.
Andrej Plenković je stupanjem na čelo HDZ-a promijenio paradigmu. SDP će mu parirati s Rankom Ostojićem ili Davorom Bernardićem, čija je sinoćnja poruka "Nemojte nas podcjenjivati, vratit ćemo se jači nego ikad" nekome mogla zazvučati i kao "famous last words".
Ljevica je u dobrom dijelu Europe u krizi. U Hrvatskoj je osuđena na SDP.
