Godinama je SDP namještao moralni kompas u hrvatskoj politici, da bi na slučaju Milana Bandića, a sada i Željka Sabe, pokazao da se u pobjedi ne biraju sredstva
SDP ništa nije naučio na slučaju Milana Bandića. Pa mu se zato dogodio Željko Sabo.
Predsjednik stranke Zoran Milanović već se danima izbjegava oglasiti povodom najnovije afere s potkupljivanjem vijećnika HDZ-a. Stranka čeka da problem nestane jer joj je stalo do vlasti u Vukovaru. Željko Sabo poručuje "neka pravna država radi svoj posao", baš onako kako je Bandić odbacivao optužbe na svoj račun. I on, poput Bandića, govori o sebi u trećem licu, i ne bježi ni od toga da svoju pobjedu proglasi "Božjim djelom".
A najnoviju aferu s političkom trgovinom/korupcijom opravdava parolom tipičnom za Milana Bandića: cilj opravdava sredstva.
Moralno nemoralan
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
"Vi govorite o moralnosti, a ja o interesu grada Vukovara", odgovorio je iznervirani Sabo voditeljici sinoćnje emisije Nulta točka, kao da su to dvije odvojene, pa čak i direktno suprotstavljene stvari.
On je vrbovanjem vijećnice Marije Budimir želio izbjeći nove izbore, pokrenuti projekte u Vukovaru, uštedjeti gradu pola milijuna kuna, ostati na vlasti.
Njezino tajno snimanje bilo je nemoralno, a ne njegova ponuda za prelazak na stranu SDP-a - od mjesta u nadzornim odborima do sponzorskog novca.
Jer, što god činio i kako god se ponašao, SDP-ov gradonačelnik moralno je superiorniji od HDZ-ove vijećnice.
A što kaže Milanović?
Da bi zatim uslijedio najnapetiji dio emisije: punih pet minuta voditeljica Sanja Mikleušević nagovarala je Sabu da joj odgovori na pitanje je li o cijeloj stvari razgovarao s predsjednikom stranke Zoranom Milanovićem i što mu je on rekao.
I punih - i predugih - pet minuta Sabo je izbjegavao odgovoriti na to pitanje.
I tako javnost i dalje ne može saznati stav SDP-a.
Baš kao što ga punih dvanaest godina nije imao oko Milana Bandića. Sve do posljednjih lokalnih izbora, kad su se esdepeovci natjecali tko će se prije ispričati i tko će brutalnije popljuvati svog bivšeg gradonačelnika.
Moralni kompas
Uglavnom, SDP je godinama namještao moralni kompas u hrvatskoj politici, zamjerajući HDZ-u isto ono što je tolerirao svojim gradonačelnicima, saborskim zastupnicima i dužnosnicima. Zauzimao je moralne uzvisine s kojih je dalekometno pljuvao svoje kritičare, a svaku optužbu apriori odbacivao kao nemoralnu.
Pa je tako slučaj riječkih Tržnica bila "podvala špijunčine Karamarka", Josipovićeve afere su konstrukcije desničarskog podzemlja, Bandićeve afere "dio njegova političkog stila", afera s Josipom Vukovićem, gradonačelnikom Nove Gradiške, pokopana je i zataškana, dok je Željko Sabo tek obična žrtva nemoralne operacije vijećnice HDZ-a.
Kao da još nisu shvatili da onaj tko se morala laća, od morala najčešće i pogiba.
Jer, ako cilj doista opravdava sredstva, kako nas uvjerava Sabo, šutnjom sugerira njegov šef stranke, a potvrđeno je u Bandićevom slučaju (kupovinom svojih protivnika, podjelom sinekura, zataškavanjem afera...), onda SDP više nema pravo govoriti o tome da je moralniji i ispravniji.
Osim ako se težina grijeha ne mjeri visinom mita. A tu je HDZ poslovično izdašniji.
Zamijenimo uloge
U slučaju da nekome i dalje nije jasno o čemu se radi, probajmo zamijeniti uloge: zamislimo da je HDZ-ov gradonačelnik ovako razgovarao sa SDP-ovom vijećnicom.
Bi li onda Milanović postojano šutio? Zajedno sa svojom strankom?
Kao što se Bandićeva vladavina Zagrebom uvijek smatrala manjim zlom u odnosu na opasnost da HDZ opet preuzme metropolu, tako se i Sabin opstanak na čelu Vukovara smatra manjim zlom u odnosu na one koji su ga prljavom kampanjom željeli svrgnuti na izborima.
Pa makar se do svega toga došlo pomoću HDZ-ovih metoda.
Uglavnom, Milanović svojom šutnjom, osim što poručuje Sabi da se vlastoručno iskobelja iz rupe koju je iskopao, sugerira i kako se šef stranke ne želi ukaljati aferom koja svakim danom poprima sve dramatičnije razmjere.
Packe i amnestija
Veoma sličnu taktiku Milanović je, skupa s Ivicom Račanom prije njega, primjenjivao i u slučaju Milana Bandića. Šutnja, tolerancija, packe iza zatvorenih vrata, amnestija na javnoj sceni. Pa vidimo kako im se to vratilo.
Kasnije isprike budu samo ono što i jesu - zakašnjele.
