SDP će s oporbom tražiti odlazak Plenkovića i Vlade. No ako je Plenković već tako uvjeren da bi satrao oporbu na izborima, neka onda sam raspiše izbore, dobije nagradu za svoje djelovanje i osigura još veću stabilnost
"Kad kreneš na kralja, bolje ti je da ne promašiš", Omar Little, Žica, 2004.
Predsjedništvo SDP-a donijelo je sinoć odluku o pokretanju zahtjeva za opozivom premijera Andreja Plenkovića i cijele Vlade.
"U svakoj normalnoj, civiliziranoj, europskoj, modernoj, demokratskoj zemlji premijer bi sam dao ostavku", kazao je sinoć Davor Bernardić, komentirajući objavljeni ugovor o roll-up kreditu za Agrokor, nazivajući ga "ortaklukom".
"Karamarko je otišao zbog puno manje stvari, Plenković bi trebao dati ostavku i u ovom trenutku je Predsjedništvo SDP-a jednoglasno da Plenković zajedno sa cijelom Vladi mora otići".
Dakle, kocka je bačena. Kako će pasti, tek ćemo vidjeti.
Jer, SDP je nakon par ministara sada krenuo direktno na kralja i mora biti spreman na jednu od dvije opcije.
Strah od pobjede
Što će biti ako skine Vladu? Otvorit će se mogućnost izlaska na parlamentarne izbore u trenutku kad SDP u anketama zaostaje petnaestak posto za HDZ-om. A da se ne govori o rejtingu predsjednika tog SDP-a koji bi stranku trebao povesti u pobjedu.
I što će biti ako Vlada preživi? SDP bi mogao samo dodatno učvrstiti Plenkovića i njegove ministre i doživjeti još jedan poraz u parlamentu: nakon Zdravka Marića i farse oko Istražnog povjerenstva za Agrokor, pucali bi na kralja i promašili.
Ali oporba radi ono što bi oporba trebala raditi. Prozivati vlast, kontrolirati vlast, rušiti vlast. Boriti se za dolazak na vlast.
Pitanje je što nakon toga.
Sve to Plenkovića, na prvi pogled, nije previše impresioniralo.
Ušićariti vlast
"Sve što oporba radi je neodgovorna politika", kazao je premijer, "politikantstvo kojim žele ušićariti neke poene, no možda je bolje da ne idemo na izbore, jer tek će tada vidjeti kako će proći".
U prijevodu, Plenković želi SDP-u učiniti uslugu pa ih poštedjeti teškog debakla na biralištima.
No, pogledajmo to ovako: ako je premijer toliko uvjeren da je njegova stranka uvjerljivi favorit, zbog čega onda ne podnese ostavku i sam ne raspiše izvanredne izbore?
Tako bi prekinuo ovu agoniju s kilavom Vladom, preživljavanje na tankoj parlamentarnoj većini, podvukao bi crtu pod Zdravka Marića i Martinu Dalić, riješio se ucjenjivačkih partnera, kao i ovakve oporbe.
Dobio bi, dakle, još stabilniju stabilnost.
Za njega, sudeći barem po autoritetu kojim je nastupio, to bi bila višestruka "win-win" situacija. Reklo bi se, MultiPlus kartica.
A i Most uvijek čeka na klupi za rezerve.
Što kaže Šeks?
Ova Vlada je u kratkom periodu teško izranjavana i izgubila je svaki kredibilitet u javnosti. Tri četvrtine ispitanika misli da vodi državu u krivom smjeru. Ekonomski trendovi navodno su pozitivni, ali mnogi drugi nisu: od životnog standarda do iseljavanja i zapošljavanja. Politika je agonija. "Nitko" je najpopularniji političar.
I zašto onda Plenković ne bi ostao vjeran svojoj jučerašnjoj tvrdnji, pa trijumfalno izašao pred birače i tražio nagradu za svoju politiku? I pritom, onako usput, zgromio oporbu.
Međutim, kao što se Plenković svega boji, pa čak i folklornog Istražnog povjerenstva za Agrokor, tako se boji i izlaska na izbore. Osim ako mu Vladimir Šeks ne kaže drugačije.
S druge strane, Davor Bernardić čini što može. Bolje mu je da on ruši Plenkovića, nego da u stranci ruše njega. SDP ima oko Agrokora neobične saveznike, poput Ivice Todorića i Kolinde Grabar Kitarović koji oboje podržavaju istražno povjerenstvo i udaraju po Vladi.
Čak je ostvario i koaliciju, pardon suradnju, s Mostom. Što bi moglo poći krivo?
Još tri godine agonije
No ako Andrej Plenković doista vjeruje da ima bolje adute, snažniju stranku, veće izglede, onda ne vidimo zašto ne bi sve to riješio na izvanrednim izborima.
Ne misli valjda još tri godine vladati s ovakvom većinom koju čuva jedan Saucha, s ovakvim kompromitiranim ministrima, s ovim nereformskim zakonima, sjedeći na tempiranoj bombi Agrokora, uz stalni pritisak oporbe za smjenom.
Niti je to stabilnost koju nam prodaje, niti je to vjerodostojnost u koju se zaklinje.
Ovo je konstantno razvlačenje krize bez predaha i pauze. I ne radi se ovdje samo o Agrokoru, iako je on postao katalizator svega.
Niti u jednom periodu mandata Plenković nije pružio garancije da može kompetentno vladati. Od povlačenja poreza i zakona, preko muljanja s HOS-ovim pločama i dodvoravanju radikalima, pa do politike apsolutno cijepljene od ikakvog reformskog sadržaja.
Tome svjedočimo skoro svakoga dana.
Plenković može odlučiti da sam sruši Vladu i odvede stranku u još jednu veličanstvenu pobjedu. Ili može čekati da ga sruši SDP. (A zadnji puta je jedva preživio na glasu bivšeg SDP-ovca.)
Ili može mirno, stabilno i neimpresionirano čekati da sve ode u tri lijepe.
