Vlada poziva građane da joj vjeruju. Je li to još moguće?

Premijer Andrej Plenković poziva na odgovornost. Trenira vjerodostojnost. Traži od građana da mu vjeruju.

Kako je to moguće nakon svih ovih godina?

Kako je to moguće nakon godina u kojima su hrvatska politika, političke stranke i političari gubili povjerenje javnosti, u kojima su prokockali vjerodostojnost, naučili građane na laganje i skrivanje istine, izbjegavanje i skretanje pažnje s problema?

Uglavnom, politika u trenucima najteže krize u zadnjih trideset godina igra na povjerenje koje je upravo u tih trideset godina prokockala. 

Upravo to bi se u pandemiji koronavirusa moglo pokazati kao ključan problem, pa i rizik, u obuzdavanju zaraze, u spašavanju života, kao i očuvanju ekonomije i života kakav je bio prije provale ovog virusa.

Opasna sumnja

Naučili smo sumnjati u sve što političari govore, a sada bismo im trebali vjerovati kad daju informacije, dijele savjete i upute, donose mjere i pozivaju na povjerenje.

Ljudi u ovim tjednima vjeruju stručnjacima, epidemiolozima, virolozima, čak i liječnicima, unatoč pričama o njihovu skijanju i nedogovornom ponašanju. Ali kako da sada odjednom počnu vjerovati političarima?

Onima koji ih navikli na laganje i muljanje?

Primjerice, kad ministar policije kaže da se ljudi ne okupljaju i ne socijaliziraju, a onda njegov stožer svakodnevno održava press konferencije s gomilom novinara?

Ili kad taj isti ministar objavljuje brojke i mjere borbe protiv pandemije, premda je sustavno skrivao informacije i izvrtao činjenice o policijskom postupanju prema migrantima na granici?

Karantena u Vladi

Ili kad premijer Plenković šalje poruke o odgovornom ponašanju, a onda sjedi s ministrima u Vladi, za istim stolom, gdje si šapću jedni drugima u uho, dijele papire i normalno se druže?

Ili kad se u Hrvatskom saboru donose mjere za zaustavljanje zaraze, a zastupnici bez rukavica diraju iste klupe, govornice, papire?
Političari jedno govore, a drugo rade.

I to je sindrom koji nas prati godinama: političari očekuju od građana da se ponašaju onako kako se oni sami ne ponašaju.

Očekuju da plaćaju porez, poštuju zakone, govore istinu, slijede postulate poštenja i korektnosti, da ne kradu i ne muljaju, premda se oni ponašaju upravo suprotno.

Takva politika dijeli upute građanima kako da se ponašaju u krizi oko koronavirusa. Hoće li im vjerovati?

Lažne vijesti

To nije samo zabrinjavajuće, nego i opasno. Riječ političara izgubila je svaku vrijednost i težinu, te stvorila plodno tlo za lažne vijesti, širenje panike, eksploataciju straha. 

Takvo ponašanje sada dolazi na naplatu: dosad su nam lagali, zašto bismo im sada vjerovali?

Pa će ljudi bježati iz samoizolacije, kršiti mjere karantene, ponašati se neodgovorno i neobavezno. Jer riječ političara u ovoj zemlji odavno je izgubila vrijednost. 

Slično je i s ekonomskim mjerama koje se ovih dana komuniciraju javnosti. Osim što su nejasne, one su i nedorečene, za mnoge i nedovoljne i nepotpune.

Ekonomska propast

Vlada koja nije znala voditi ekonomiju ni u mirnodopskim vremenima, devastirajući privatni sektor i vodeći proračunsku politiku kupovanja glasova i socijalnog mira, sada bi trebala sanirati recesijski udar koronavirusa.

Vlada koja je postavila proračun na klimavim temeljima, na interesnim skupinama i neracionalnom trošenju, sada bi trebala sve to postaviti naglavce i spasiti kompletnu ekonomiju. Vlada koja je poticala  uvoz i zatirala domaću proizvodnju, sada mora spašavati ekonomiju uz zatvorene granice. Suočena s gubitkom radnih mjesta Vlada ukida mjere samozapošljavanja.

U zadnji je čas Plenković je zaustavio nabavku 273 službena automobila, u vrijeme kad su već počela otpuštanja tisuća zaposlenika.

Povjerenje na kušnji

Tko će vjerovati ovoj Vladi da može promijeniti politiku i navike i u ovoj krizi spasiti one koje je godinama zanemarivala? One koji pune proračun i o kojima ovisi ekonomska stabilnost, ali i socijalni mir.

I ne zaboravimo, radi se o Vladi koja se raspada od korupcije, opstaje na glasovima žetončića i podržava ju koalicija bez legitimiteta.

Ovdje je, dakle, na kušnji povjerenje građana i javnosti u ovu vlast i politiku.

A to je kušnja o kojoj doslovno ovise životi.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.