Pandemija koronavirusa stavio je na kušnju povjerenje građana u vlast i politiku koja je odavno prokockala to povjerenje. To dovodi u pitanje borbu protiv zaraze i otvara prostor skepsi, neodgovornosti i lažnim vijestima.
Premijer Andrej Plenković poziva na odgovornost. Trenira vjerodostojnost. Traži od građana da mu vjeruju.
Kako je to moguće nakon svih ovih godina?
Kako je to moguće nakon godina u kojima su hrvatska politika, političke stranke i političari gubili povjerenje javnosti, u kojima su prokockali vjerodostojnost, naučili građane na laganje i skrivanje istine, izbjegavanje i skretanje pažnje s problema?
Uglavnom, politika u trenucima najteže krize u zadnjih trideset godina igra na povjerenje koje je upravo u tih trideset godina prokockala.
Upravo to bi se u pandemiji koronavirusa moglo pokazati kao ključan problem, pa i rizik, u obuzdavanju zaraze, u spašavanju života, kao i očuvanju ekonomije i života kakav je bio prije provale ovog virusa.
Opasna sumnja
Naučili smo sumnjati u sve što političari govore, a sada bismo im trebali vjerovati kad daju informacije, dijele savjete i upute, donose mjere i pozivaju na povjerenje.
Ljudi u ovim tjednima vjeruju stručnjacima, epidemiolozima, virolozima, čak i liječnicima, unatoč pričama o njihovu skijanju i nedogovornom ponašanju. Ali kako da sada odjednom počnu vjerovati političarima?
Onima koji ih navikli na laganje i muljanje?
Primjerice, kad ministar policije kaže da se ljudi ne okupljaju i ne socijaliziraju, a onda njegov stožer svakodnevno održava press konferencije s gomilom novinara?
Ili kad taj isti ministar objavljuje brojke i mjere borbe protiv pandemije, premda je sustavno skrivao informacije i izvrtao činjenice o policijskom postupanju prema migrantima na granici?
Karantena u Vladi
Ili kad premijer Plenković šalje poruke o odgovornom ponašanju, a onda sjedi s ministrima u Vladi, za istim stolom, gdje si šapću jedni drugima u uho, dijele papire i normalno se druže?
Ili kad se u Hrvatskom saboru donose mjere za zaustavljanje zaraze, a zastupnici bez rukavica diraju iste klupe, govornice, papire?
Političari jedno govore, a drugo rade.
I to je sindrom koji nas prati godinama: političari očekuju od građana da se ponašaju onako kako se oni sami ne ponašaju.
Očekuju da plaćaju porez, poštuju zakone, govore istinu, slijede postulate poštenja i korektnosti, da ne kradu i ne muljaju, premda se oni ponašaju upravo suprotno.
Takva politika dijeli upute građanima kako da se ponašaju u krizi oko koronavirusa. Hoće li im vjerovati?
Lažne vijesti
To nije samo zabrinjavajuće, nego i opasno. Riječ političara izgubila je svaku vrijednost i težinu, te stvorila plodno tlo za lažne vijesti, širenje panike, eksploataciju straha.
Takvo ponašanje sada dolazi na naplatu: dosad su nam lagali, zašto bismo im sada vjerovali?
Pa će ljudi bježati iz samoizolacije, kršiti mjere karantene, ponašati se neodgovorno i neobavezno. Jer riječ političara u ovoj zemlji odavno je izgubila vrijednost.
Slično je i s ekonomskim mjerama koje se ovih dana komuniciraju javnosti. Osim što su nejasne, one su i nedorečene, za mnoge i nedovoljne i nepotpune.
Ekonomska propast
Vlada koja nije znala voditi ekonomiju ni u mirnodopskim vremenima, devastirajući privatni sektor i vodeći proračunsku politiku kupovanja glasova i socijalnog mira, sada bi trebala sanirati recesijski udar koronavirusa.
Vlada koja je postavila proračun na klimavim temeljima, na interesnim skupinama i neracionalnom trošenju, sada bi trebala sve to postaviti naglavce i spasiti kompletnu ekonomiju. Vlada koja je poticala uvoz i zatirala domaću proizvodnju, sada mora spašavati ekonomiju uz zatvorene granice. Suočena s gubitkom radnih mjesta Vlada ukida mjere samozapošljavanja.
U zadnji je čas Plenković je zaustavio nabavku 273 službena automobila, u vrijeme kad su već počela otpuštanja tisuća zaposlenika.
Povjerenje na kušnji
Tko će vjerovati ovoj Vladi da može promijeniti politiku i navike i u ovoj krizi spasiti one koje je godinama zanemarivala? One koji pune proračun i o kojima ovisi ekonomska stabilnost, ali i socijalni mir.
I ne zaboravimo, radi se o Vladi koja se raspada od korupcije, opstaje na glasovima žetončića i podržava ju koalicija bez legitimiteta.
Ovdje je, dakle, na kušnji povjerenje građana i javnosti u ovu vlast i politiku.
