Zatražili smo prije više od dva tjedna da nam dostave količine po godinama, a dobili smo muk. Možemo samo pretpostaviti zašto...
Zatražili smo prije više od dva tjedna da nam dostave količine po godinama, a dobili smo muk. Možemo samo pretpostaviti zašto...
Josip Šincek i njegovi partneri počeli su trpati otpad u gospićki silos ne samo mjesecima prije nego što su dobili dozvolu nego i dok još uopće od države nisu ni otkupili tu nekretninu. To novo otkriće 24sata važno je iz više razloga. Praktički to znači da su na tuđe, državno zemljište, dovozili otpad, pa ga kupili i nastavili dovoziti, pa tek onda dobili dozvolu.
Pravni, zakonski put je obrnut: zemljište, dozvola pa tek onda otpad. Dozvolu su od Ličko-senjske županije dobili uz pomoć korumpiranog službenika koji nije izašao na teren i na kraju je uhićen.
Ali tu je i mnogo dublji problem. Puno se raspravlja o tome je li Tomislav Ćorić kao ministar pridonio tome ukinuvši upis u očevidnik. Svakako je pomoglo što je ukinuo i najavu pošiljki iz inozemstva, koju sad Vlada vraća. No upis otpada, umjesto u zastarjele očevidnike i odvojene prateće listove, trebao je ulaziti u digitalni sustav e-ONTO.
Za ovaj slučaj u biti je potpuno svejedno je li evidencija vođena digitalno, na papiru ili je pisana guščjim perom na pergamentu. Ključno je što je s tim podacima urađeno.
Prvo, prema svim pravilima, da je sustav upisa funkcionirao, nikad ne bi mogli dovesti otpad u Gospić bez pravne osnove nad nekretninom i bez dozvole. Drugo, još važnije - u e-ONTO trebalo i nakon dozvola biti uneseno koliko je otpada ušlo, koliko ga je na skladištu, koliko je prerađeno i koliko je onda oporabljenog otpada izašlo.
Država taji te podatke.
Zatražili smo prije više od dva tjedna da nam dostave količine po godinama, a dobili smo muk. Možemo samo pretpostaviti zašto. Ti podaci morali bi pokazati da je otpad ulazio, ali nije izlazio. Sad znamo da je zakopan. Netko je to trebao vidjeti, ali nije. Raspada se time narativ koji HDZ-ovci ponavljaju iz dana u dan: “Ova vlada nije uzrokovala problem, ali će ga riješiti”. Država bi tim podacima priznala sustavnu pogrešku, pa ih radije ne otkriva. I onda dolazimo do posljedice: ako netko ne želi priznati problem i propust, kako će ga onda ispraviti i spriječiti?