Kvaka24

Komentari 7

Grdobine, trlje i škampi prodaju se na društvenim mrežama ili kako izgleda moderno ribarstvo

Grdobine, trlje i škampi prodaju se na društvenim mrežama ili kako izgleda moderno ribarstvo

Kakvo je stanje u ribarskoj struci danas, rekao nam je čovjek koji rijetko izvuče praznu 'mrižu' iz mora. Ribar Antonio Šunjić plovi svojim Dišpetom od Istre do Palagruže i, kako kaže, zarađuje svoj kruh sa sedam kora

Zamislite da je pola četiri, sunce samo što nije na obzoru, udišete svježi morski zrak, stojite na ribarskom brodu, na kojem vas okružuje sinje more i upravo bacate mrežu preko krme. Nakon toga zamišljate koje će ribe ili morski plodovi uveličati vašu finu večeru tog dana ili tjedna. 

Za razliku od većine čitatelja, 47-godišnji Antonio Šunjić to ne mora zamišljati jer on plovi još od malih nogu, a sve što zna, naučio je od oca, zbog kojeg mu je danas ribarenje više od posla. Kroz generacije obitelji Šunjić prošlo je već šest ribarskih brodova, a trenutno je u funkciji 30-metarski Dišpet, kojem su 54 godine. Ipak, već nam na početku razgovora vjerno opisuje muku i znoj koji se kriju iza ovog posla i tvrdi kako ne postoji škola koja bi nekoga mogla pripremiti za ribarenje - to je odabranim ljudima jednostavno u krvi. 

 - Kako kažu u narodu, to je kruh sa sedam kora. Nagledao sam se ljudi koji su dolazili s nekom idealnom slikom o ribarstvu, a nakon što su prvi put morali ploviti po oluji, okrenuli su se i nikad se više nisu vratili. Treba shvatiti da je ovo, mogu slobodno reći, adrenalinski posao. Kad počne nevrijeme, često se znam s kolegama natjecati tko će dulje ostati na moru, odnosno tko je sposobniji uhvatiti se u koštac s divljim valovima. A s obzirom na to da smo mi stalno na moru, mnogo puta smo sudjelovali i u akcijama spašavanja, pogotovo ljeti kad turiste i jedrilice zadesi havarija ili kakva druga nedaća. Ipak, nevrijeme i dugi radni sati nikad nam nisu bili problem. Najveći neprijatelj ovog posla je kad nema ulova - opisuje nam naš sugovornik. 

Ribarstvo - posao koji treba voljeti  

Iako nije kao prije dvadesetak i više godina, Antonio nam kaže kako izvuče baš praznu mrežu, jedino u slučaju ako se ona pokida. U prosjeku na svojem Dišpetu ulovi od 200 do 300 kila ribe na dan, a kad je vrijeme kozica, ta se količina penje i do ukupno 400 kilograma.

- Od Dubrovnika, gdje su najbrojnije kozice, preko Palagruže sa škampima, pa do Istre, koja je zimi prepuna lignji i hobotnica, plovimo po cijelom Jadranu. I sve je to dobro, važno je samo da se riba ulovi i da izlov dođe na palubu, jer ako se nešto dogodi s mrežom, zapne ili popuca, petnaestak tisuća eura ostane u moru - govori Šunjić. 

Na pitanje kako izgleda tipičan ribarov radni dan, naš nam sugovornik s osmijehom opisuje mnogima nezamislivo radno vrijeme - od tri ujutro do jedanaest navečer! Ali njemu to ne smeta jer, kako sam kaže, i da se ponovno rodi, bio bi ribar.

- Ovih se dana kreće oko tri zato što svane već oko četiri i trideset ili pet. Kad smo na poziciji, topi se mreža i ona se poteže od nekih četiri do pet sati. Kad se izvadi iz mora, riba se prospe na palubu, a mreža se vraća u more. Ribu je potrebno prebrati, oprati, sortirati i složiti u kašete. Mrežu u danu bacimo oko četiri puta, dok ne dođe vrijeme da se vratimo u luku. To bude oko deset ili jedanaest sati, ali posao tad još nije gotov. Treba iskrcati ribu i utovariti nove kašete. I tek nakon toga ostane eventualno dva sata za spavanje. Na brodu noćimo cijelo vrijeme, a često ostanemo plutati na pučini. Ako je jaka mjesečina, lovimo i po noći - kaže ribar Antonio, kojem je najdraži dio posla odlazak na more, a uz ribarsku ćakulu ovaj posao dobiva i društvenu dimenziju. 

Gdje se danas kupuje svježa riba?

Osim Antonija, u posao su uključeni njegovi majka i otac, supruga, ali i djeca. Antonio ima četvero djece. Najstariji sin, inače kuhar po struci, pomaže kad treba pripremiti ulovljenu ribu za prodaju, a drugi sin ljeti pomaže Antoniju na brodu.  

- Korona je uvela velike promjene u navike kupovanja ribe tako što je zbližila krajnjega kupca s ribarom. Naime, mi ribari počeli smo objavljivati, primjerice na Facebooku, svoju ponudu, a otvorile su se i razne male ribarnice u Splitu. Tako sam ja otvorio malu ribarnicu na tržnici Split 3, gdje, osim svježe ribe, u ponudi imam friganu i pečenu ribu - govori Šunjić, koji čvrsto vjeruje da će njegova djeca jednog dana nastaviti obiteljski posao jer ipak im je to "u krvi". 

A kad razgovaramo s ovako iskusnim ribarom, bila bi šteta ne pitati i za neku kulinarsku preporuku. 

- Za jesti mi je najdraža riba grdobina, veoma zahvalna riba, može na lešo, pečena, u pećnici s krumpirima i slično. A daleko najukusnija mi je trlja od kamena, tu nema premca - ističe Antonio, u čijoj se dnevnoj ponudi mogu naći i vrste poput molića, barakokule, ugotice, raža, lignji, kozica i slično. 

Sektor u kojem je teško ostati u plusu

Kako Antonio Šunjić daje cijelog sebe u ribarski posao, nije čudno što i volontira kao predsjednik Ceha ribara Splitsko-dalmatinske županije te što je ujedno član Ceha za ribarstvo i akvakulturu Hrvatske obrtničke komore. Upravo je zbog te pozicije Šunjić dobro upoznat s općim problemima koji trenutno zadaju muke većini hrvatskih ribara.

- Problemi su nam trenutno cijene goriva i odlazak u ribolov uz konstantno razmišljanje: 'Hoću li danas uloviti dovoljno da pokrijem trošak?'. Prošle godine u ovo vrijeme gorivo nam je bilo oko tri kune, sad nam je devet i pol. To su ogromne razlike koje si mnogi ne mogu priuštiti. Moj brod, primjerice, troši 1000 litara goriva, što je trošak od gotovo 10.000 kuna na dan. Uz to, velike probleme stvaraju nam iskrcaji jer su mnoge luke zbog turizma ljeti prekrcane - nabraja. 

- Dakako, treba spomenuti i problem radne snage. Ovo malo 'svita' što radi po brodovima, to su sve stariji ljudi, a mladih koji su se sad u zadnje vrijeme pojavili je premalo. Veliku muku mučimo s radnicima jer porastom turizma mnogo se mlađih momaka koji su radili na brodu ili čiji su očevi i djedovi bili u ribarstvu prebacilo na turističke putničke brodove jer tamo uz mnogo manje posla imaju istu, ako ne i veću plaću - kaže naš sugovornik. 

O navedenim i svim drugim problemima te prijeko potrebnim promjenama u ribarskom sektoru raspravljat će se na 25. Susretu ribara od 7. do 9. listopada 2022. godine u Bolu na Braču, u Hotelu Elaphusa. Domaćin tog susreta je Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije, a više o ovom događanju možete saznati na stranicama HOK-a.