Njihove cipele nosi Doris Dragović, a šešire Cahun proslavio je kultni Relja Bašić

Nekad su razvoj obrtništva i razvoj grada išli ruku pod ruku. U Zagrebu je 1906. godine bilo 2726 obrtnika, među kojima se našlo 303 postolara, 176 krojača i 105 brijača. Mnogobrojni zagrebački obrtnici početkom 20. stoljeća dobili su i svoj dom te je izlazilo čak pet strukovnih listova. Godine 1913. imali su i jednu zgodnu povlasticu, a to je kupnja benzina bez poreza. Zagrepčani su imali i svoje klobučare i obućare, koji su ih oblačili u stilu najfinije pariške i bečke mode.

Danas je u Hrvatskoj 186.000 ljudi zaposleno u 90.968 registriranih obrta, no samo 9% ima registriranu djelatnost proizvodnje, a izradom tekstila bavi se samo 989 obrta. Prema podacima Hrvatske obrtničke komore, za zanimanje klobučar u Hrvatskoj su do kraja 2020. bile važeće samo dvije licencije, a za obućara njih 20.

Zato smo u Zagrebu odlučili razgovarati s jednom od posljednjih klobučarki, gospođom Josipom Cahun, a na jugu, točnije u Splitu, s Ivanom Ledenkom, jedinim tamošnjim obućarom. Oba obrta imaju dugu obiteljsku tradiciju.

Šeširi Cahun u filmu 'Tko pjeva zlo ne misli'

U Vlaškoj ulici na broju 59 nalazi se šarmantan izlog sa šeširima i kapama, koji iza sebe krije priču o jednom od najstarijih obrta u Zagrebu. Unutra ćete vjerojatno zateći Josipu Cahun, treću generaciju obitelji Cahun, koja je klobučarski posao preuzela od svojih roditelja, Zlatka i Gordane Cahun. Priča počinje još davne 1935. godine, kad je Josipin djed pokrenuo klobučarsku radionicu. Mnogi Zagrepčani pamte da je prodavaonica punih 69 godina bila na adresi Pod Zidom 8, no od 2018. godine preselili su se u Vlašku.

Osim adrese, mnogo toga se promijenilo u posljednjih 86 godina, koliko postoje, govori nam Josipa. Promijenili su se običaji, tržište, ali i vrijeme. Zime su nekad bile duge i hladne, nije bilo javnog prijevoza, pa su svi trebali kvalitetno pokrivalo za glavu, a i šeširi su tad bili statusni simbol. Danas više nije tako, ali unatoč tomu imaju svoje redovite kupce, a Josipa kaže da im dolazi i sve više mladih koji su prepoznali njihovu kvalitetu i tradiciju. 

Šeširi se izrađuju od zečje dlake i u manjoj mjeri od vune, a za izradu jednog potrebno je od jedan do tri dana, ovisno o modelu. Tijekom svoje duge povijesti Cahun šeširi i kape surađivali su s mnogim kazalištima i filmovima, pa se mogu pohvaliti nekim impresivnim suradnjama.

- Deda je radio šešire za film 'Tko pjeva zlo ne misli', u seriji 'Ponos Ratkajevih' također su naši šeširi. Lado, ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske, koji po cijelom svijetu promovira hrvatsku baštinu, također nosi naše šešire i uvijek smo ponosni i sretni kad to vidimo - govori nam Josipa.

Posljedice pandemije osjete jer ljudi jednostavno više ne svraćaju toliko u centar grada, a manje je i turista. No najveća briga javlja se pri pomisli na budućnost. Naime, u hrvatskim strukovnim školama više ne postoji klobučarski smjer, a Josipa nema vremena ni sredstava uzeti nekoga na izučavanje. Na pitanje hoće li njezina djeca prenijeti obiteljsku tradiciju na četvrto koljeno Josipa kaže da im to, nažalost, ne želi. 

- Osjećaji su podijeljeni. U jednu ruku mi je žao, a u drugu ruku ne bih voljela svojoj djeci nesigurnu egzistenciju. Primjerice, tvornica iz Slovenije od koje smo dobavljali većinu materijala otišla je u stečaj, a u Zagrebu smo od klobučara preostali još samo kolega Kobali i ja - govori Josipa.

11

Dizajnerske cipele Ledenko iz Splita

U Splitu su početkom 20. stoljeća trgovačke radionice i prodavaonice zauzimale prizemlja svih zgrada u užem centru grada. Bila su registrirana 82 obrtnika koji su izrađivali cipele, a do danas je opstao samo jedan.

- Supruga i ja već nekoliko desetljeća radimo ono što su desetljećima radili moji roditelji. Ona je u prodaji i marketingu, ja u proizvodnji, a roditelji su još netko na koga se možemo osloniti kad trebamo savjet ili pomoć - govori nam Ivan Ledenko, koji je od oca Zdravka preuzeo obiteljski biznis.

Danas je Ivan najtraženiji splitski dizajner obuće, a njegova prodavaonica nalazi se u strogom centru Splita. Zapošljavaju četiri radnika, a obuću putem komisionara prodaju po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan granica. Na popisu kupaca našla su se i neka poznata imena, kao što su Doris Dragović, Danijela Martinović, Severina i Blanka Vlašić.

Za izradu jednog para Ivanu je potrebno od pet do sedam dana, koristi kvalitetnu kožu, po koju supruga odlazi u Italiju, gdje je kupuju i velike modne kuće poput Guccija i Prade. Ivan kaže da im je važno ne prepisivati trendove nego ih stvarati.

7

Najvećim uspjehom smatraju to što su opstali u vremenu u kojem proizvodnja nije prioritet. Nije im bilo lako ni kad je počela pandemija jer su se stopirale sve narudžbe. Prodavaonica je bila zatvorena, pa su radnike poslali na privremeni odmor. Situacija nije bila najbolja, no sretni su da ipak i dalje mogu raditi.

- Vremena su takva da se budućnost baš i ne može planirati. Kandidata za nastavak obiteljske tradicije ima, samo treba postojati puno ljubavi i sreće da ono što ti je posao postane i tvoj život jer biti obrtnik u Hrvatskoj danas je svakako velik izazov - zaključuje Ivan.

Unatoč izazovima s kojima se obrtnici susreću, njihovi proizvodi uvijek pronalaze kupce. Razlog tomu je nedvojbena kvaliteta proizvoda, zbog koje se na globalnom tržištu konfekcijskih jednakih proizvoda uvijek posebno ističu. Vrijednost je to koju njeguje svaki obrtnik, a kupac prepoznaje i posebno cijeni.