Od starih kuta i stolnjaka do novih prekrasnih ruksaka: Ovo je priča koja će vas inspirirati

Koliko priča čuje jedan stolnjak? 

Ugostio je bezbroj svakodnevnih ručkova.

Čuo je priče o događanjima u tom danu, poneka dosadna naklapanja o vijestima, znalo se nad njim i malo "kvocati" ukućanima.

Najviše je volio biti veličanstveno ukrašen za blagdanske gozbe.

Okupio bi obitelj i prijatelje, spojio ih nakon mnogo vremena.

Za njim su uživali, jeli. I smijali se do suza na fore smiješnog tetka.

Ili ih je ponijela pjesma pa je uživao u raznim domaćim skladbama.

Nije mogao ni slutiti što ga čeka nakon takvog života.

Sad mora naučiti živjeti na drugačiji način.

Hodati svijetom. Vidjeti prekrasna mjesta. Upoznati nove ljude.

A sve to dok mu se dive svi koje će sresti. 

Čuo je mnoge priče. Sad je na njemu red da ispriča svoju.

Ovako Lana Kralj, vlasnica brenda Arilu iz Zagreba, na svojem profilu na Instagramu opisuje jedan od svojih ruksaka s cvjetnim dezenom koji je sama kreirala, pretvarajući odbačeni stari stolnjak u novu priču koja nastavlja živjeti. 

U tom kratkom opisu ne krije se samo jedna objava na društvenim mrežama nego i način na koji Lana promišlja dizajn: kao proces u kojem svaki odbačeni materijal dobiva novu ulogu i novu vrijednost.

Foto: Arilu

Upravo takav način razmišljanja jasno se ogleda i u njezinu radu. Brend Arilu nije nastao slučajno, on je rezultat dugogodišnje ljubavi prema tekstilu, ručnom radu i kreativnom izražavanju, ali i snažne potrebe da se moda promišlja na drugačiji, održiviji način. Iza njega stoji dizajnerica čiji je put od djetinjstva obilježen šivanjem, učenjem kroz praksu i stalnim eksperimentiranjem materijalima. 

Pod sloganom "Ostavi utisak bez otiska”, Lana kreira unikatne ruksake i torbe od postojećih materijala, dajući odbačenim tkaninama novi život i pretvarajući ih u predmete s pričom.

Prve niti Lanine priče 

Lanin interes za modu i dizajn javio se vrlo rano, u obiteljskom okruženju, u kojem je šivanje bilo svakodnevica. 

- Odmalena sam gledala kako teta, koja je bila krojačica, stvara divne stvari. Zajedno smo šivale odjeću za lutke i barbike te sam poslije stalno crtala neke kreacije u jednu bilježnicu - prepričava Lana. Upravo su ti trenuci bili njezini prvi koraci u svijet tekstila.

- Kreativnost je oduvijek bila dio mene, samo sam s godinama razvijala znanje i talente - objašnjava Lana te dodaje kako je kreativnost nastavila razvijati tijekom odrastanja, a poslije i tijekom školovanja u Školi za tekstil, kožu i dizajn.

Ondje je stekla znanje o cijelom procesu izrade odjevnog predmeta - od ideje i dizajna, preko krojenja, pa sve do šivanja i završnih detalja. U tom razdoblju počinje i njezina jača povezanost s torbama, koje je često izrađivala i prije nego što bi dovršila školske zadatke, koristeći ostatke materijala i stare komade odjeće.

Foto: Arilu

Ideja o vlastitom brendu tinjala je u Lani godinama, ali odluka da ga zaista pokrene došla je tek nakon životnog preokreta.

- Dugo je u meni kuhala neka ideja o vlastitom brendu, ali hrabrost za pokretanje došla je poslije. Jedan traumatični događaj okrenuo mi je cijeli svijet naglavačke i shvatila sam da se u sekundi stvari mogu znatno promijeniti i da nemamo beskrajno vrijeme na raspolaganju - prepričava Lana. 

Rad u tekstilnoj industriji dodatno ju je potaknuo na promjenu smjera.

- Godinama sam radila u tekstilnoj industriji, gdje uvjeti rada nisu baš najbolji, ali najviše mi je smetala količina otpada koja se stvara bez previše razmišljanja. Trendovi se danas mijenjaju čak na tjednoj bazi i proizvode se goleme količine stvari za koje malo tko razmišlja gdje će na kraju završiti.

Arilu je nastao kao promišljena reakcija na takav sustav, s jasnom željom da se ide u potpuno suprotnom smjeru. Lana je htjela stvarati nešto drugačije, koristiti postojeće materijale koji su već prošli svoju početnu fazu i dati im novu svrhu, umjesto da postanu dio ciklusa prekomjerne proizvodnje i otpada.

Foto: Arilu

Priroda kao početak i razlog dizajna

Na počecima brenda bavila se patchwork odjećom nastalom od ostataka materijala, no s vremenom je shvatila da to nije smjer u kojem se želi razvijati.

- Koliko god je cijeli proces bio zabavan, shvatila sam da moja strast zapravo nije izrada odjeće. Iscrpljivali su me smišljanje krojeva i pokušaji stvaranja univerzalne veličine jer je svaki komad unikat - objašnjava Lana te dodaje kako joj je povratak torbama, njezinoj najvećoj ljubavi, došao prirodno.

Kreativni proces, kaže, nikad nije bio isti. 

- Ideju za dizajn stvaram i po cijeli dan, uživam u tom procesu. Imam zalihu tkanina i konaca raznih boja te pustim mašti na volju. Imam više ideja nego vremena za realizaciju svega toga. Ponekad uzmem komad materijala u ruke i instinktivno tražim boje ili uzorke koje bih mogla uklopiti s njim. Inspiriraju me boje ili tekstura materijala, ali ponajviše priroda. Ona je neiscrpan izvor ljepote i divne energije koja ispunjava i inspirira na nove stvari. Trudim se u svaki šav utkati mnogo ljubavi i dobre energije kako bi se prenijela na osobu koja nosi komad - objašnjava.

Priroda je i temeljna poruka, odnosno vrijednost, koju želi prenijeti i promicati svojim radom.

- Povezala sam dizajn s motivima iz prirode jer je ona zapravo i cijela bit, razlog zbog kojeg radim ovo što radim. Ne želim pridonositi onečišćenju nego usmjeriti pozornost na to kako je važan način gledanja na svijet oko sebe, kao što su važni i naši osobni izbori - ističe.

Održivost kao način razmišljanja 

Danas Lanin rad slijedi jasno strukturiran, ali i dalje izrazito kreativan proces. Sve počinje skicom i dizajnom prednje strane ruksaka, inspiriranim prirodnim motivima, nakon čega slijede izrada i konstrukcija proizvoda. Iako je estetika važna, naglasak je i na funkcionalnosti; ruksaci su osmišljeni tako da budu praktični, izdržljivi i dugotrajni, uz pažljivo korištenje ograničenih količina materijala.

Ipak, za Lanu ruksaci nisu samo funkcionalni predmeti nego tihi podsjetnici:

- Ruksaci s cvjetnim motivima tjeraju nas da zastanemo, divimo se, prisjetimo se nekog lijepog iskustva iz dana provedenog u prirodi te da se sjetimo misliti na nju.

A održivost joj nikad nije bila trend nego, kako sama kaže, način razmišljanja.

- Održivost je za mene smisleniji pristup radu, uz mnogo promišljanja o dizajnu i funkcionalnosti kako bi predmet dugoročno služio osobi koja ga nosi - ističe.

Pri izradi koristi isključivo postojeće materijale, svjesna da upravo oni čine svaki komad jedinstvenim.

Materijali koji su čekali novu priliku

U radu s postojećim materijalima važan je i proces njihova odabira. Tijekom godina Lana je prikupila zalihu tkanina koje dolaze s raznih strana, a većinom je riječ o materijalima koji su nekoć imali jasnu namjenu, ali nikad nisu došli do svoje realizacije. 

- Većinom su to materijali za šivanje za koje su postojali plan i vizija, ali zbog niza razloga nisu realizirane te ideje. Materijali koji su se prije proizvodili bili su kvalitetniji od ovih današnjih te me posebno veseli kad nađem takve primjerke - govori Lana.

Prije nego što ih uključi u dizajn, važno joj je provjeriti njihovu kvalitetu, a zatim ih prilagoditi funkciji koju će imati u gotovom proizvodu.

- Prije svega provjerim je li kvaliteta materijala bilo kako ugrožena te one najbolje koristim za svoj dizajn. Koristim i tanje i deblje materijale, koje dodatno učvršćujem jutom kako bi ruksak imao čvršći oblik - dodaje.

Takav pristup materijalima izravno je povezan s njezinim odnosom prema otpadu i održivosti. Smanjivanje otpada za Lanu nije trend nego osobna i profesionalna odgovornost.

- Smanjivanje otpada veoma mi je važno jer sam svjesna koliko je važan naš osobni utjecaj i pristup prema okolišu. S godinama sam promijenila dosta navika u svom životu te se trudim ostaviti što manji otisak na svijetu, a isto tako pristupam i poslu - napominje.

U praksi to znači maksimalno iskorištavanje materijala, ali i odgovorno zbrinjavanje onoga što ne može iskoristiti.

- Materijale iskorištavam što je više moguće, a sve što ne mogu uporabiti prosljeđujem nekome tko će to iskoristiti. Osim toga, od ostataka izrađujem sitnice za prijatelje - kaže te naglašava da promjene počinju od pojedinca.

Lana vjeruje da postoji alternativa konzumerizmu i brzom ritmu potrošnje, smatra da možemo birati stvari koje imaju neku priču, uložen trud i vrijeme iza njih te da nas to podsjeti da malo usporimo i budemo svjesniji svoje okoline.

Stare priče i novi počeci

Kad je riječ o omiljenim komadima, priznaje da joj je teško izdvojiti samo jedan jer svaki nosi vlastitu priču.

- Sve te niti već su imale neki život, bile dio nekoga kućanstva ili ljudskih priča, samo su im trebale nove ideje i ruke koje će povezati prošlost i dati im novu budućnost. 

Posebno joj je važno povjerenje ljudi koji joj doniraju materijale, zajedno s pričama koje dolaze uz njih.

- Ljudi koji su mi darovali materijale pričali su mi o svojem životu i podijelili sa mnom dio sebe. To cijenim i ispunjava me što mogu nastaviti njihovu priču. Uz svaki komad posvećujem dosta vremena i tekstu o njegovoj prošlosti, koji dijelim na društvenim mrežama - govori Lana. 

Kroz Arilu Lana želi potaknuti ljude da promijene način na koji gledaju predmete kojima se koriste - da iza svakog vide priču, trud i vrijeme. Kako kaže, nije cilj stvarati još stvari nego dati smisao onome što već postoji.

Za kraj, onima koji razmišljaju o vlastitom putu u dizajnu poručuje:

- Nije uvijek važno čekati pravi trenutak nego pratiti svoje srce. To ne znači da treba ići glavom kroz zid, ali ne treba život protratiti na pitanje 'Što ako...?'. Treba prikupiti što više informacija, učiti usput, ali najvažnije je vjerovati u sebe i ne pokolebati se pred mnogobrojnim izazovima - poručuje Lana i dodaje: 

- Potrebni su velika snaga i ustrajnost, ali uz pravu potporu i viziju poručujem drugima da hrabro krenu i probaju. Svatko tko čvrsto odluči raditi za sebe putem će naučiti sve što je potrebno za ostvarenje cilja.

Foto: Kvaka24