Ovo su preduvjeti: Kako do zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda?

Kad kupujemo zagorske mlince, pašku janjetinu ili možda slavonski med, znamo da kupujemo kvalitetu. Korištenje zaštićene oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla proizvođačima omogućuje proizvodnju autentičnog i kontroliranog proizvoda sa zajamčenom kvalitetom. Povećava se prepoznatljivost proizvoda, a time potencijalno rastu i proizvodnja, vrijednost takvih proizvoda, ali i konkurentnost. Ipak, postoje neki osnovni uvjeti koje proizvođači moraju zadovoljiti da se proizvod/usluga registrira s oznakom zemljopisnog podrijetla/izvornosti.

Naziv poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

- Prvi preduvjet za pokretanje postupka zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda je da se naziv koji želite zaštititi zaista koristi u trgovini i govoru. Ovaj sustav zaštite namijenjen je zaštiti tradicionalnih proizvoda, pa je preduvjet upravo i ta tradicionalnost naziva. Budući da je namjera sustava zaštititi proizvođača od nelojalne konkurencije, odnosno zaštititi ugled naziva proizvoda, proizvođači koji pokreću postupak zaštite moraju dokazati da se taj naziv koristi sad, ali i da se i prije tradicionalno koristio za označavanje tog proizvoda - objašnjavaju u Ministarstvu poljoprivrede.

Vrlo je važno i jasno definirati zemljopisno područje proizvodnje koje posjeduje karakteristike koje se znatno razlikuju od susjednih područja ili su karakteristike proizvoda različite od onih proizvedenih u susjednim područjima.

- Povezanost sa zemljopisnim područjem ključan je dio dokumenta, pa treba dobro argumentirati koji prirodni, ljudski i drugi elementi daju posebnost proizvodu. Inicijativa mora doći od proizvođača. Postupak zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda može pokrenuti samo skupina proizvođača u kojoj najmanje polovinu članova sačinjavaju registrirani proizvođači tog proizvoda, upisani u odgovarajuće upisnike subjekata i objekata u poslovanju s hranom ili druge odgovarajuće upisnike koje vode nadležna tijela. Iznimno, zahtjev može podnijeti pojedinac, pod uvjetom da dokaže kako je jedini proizvođač koji želi podnijeti zahtjev za zaštitu te da, u slučaju zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, zemljopisno područje proizvodnje proizvoda ima karakteristike koje se znatno razlikuju od susjednih područja ili su svojstva proizvoda različita od onih proizvedenih u susjednim područjima - govore nam u Ministarstvu. 

Više ovakvog sadržaja pročitajte u rubrici EUsmart.

Zahtjev Europskoj komisiji

Postupak zaštite provodi se prvo na nacionalnoj razini i provodi ga Ministarstvo poljoprivrede, a nakon postupka naziv poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zaštićen je u Hrvatskoj. Nakon toga Europskoj komisiji prosljeđuje se zahtjev za registraciju zaštićenog naziva, a postupak završava upisom naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalnih specijaliteta, čime je naziv zaštićen u cijeloj Europskoj uniji. 

- Cijeli postupak u prosjeku traje od dvije i pol do tri godine, ali je za svaki proizvod specifičan, a postupak, osim o zakonski propisanim rokovima, ovisi o stručnoj provjeri zahtjeva, najprije na nacionalnoj razini, od strane Povjerenstva za provedbu postupka zaštite naziva oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koje ocjenjuje je li zahtjev uredan ili ga treba dopuniti - pojašnjavaju nam iz ministarstva.

Nakon nacionalnog postupka Europska komisija razmatra podneseni zahtjev za registraciju naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na razini Europske unije. To može trajati vrlo dugo, posebno ako neka država članica uloži prigovor na podneseni zahtjev za registraciju naziva. Jednom riječju, mnogo toga može utjecati na duljinu postupka. Tu treba uključiti i nacionalni period prigovora od 30 dana te period prigovora na EU razini od tri mjeseca. 

Zaštita registriranih proizvoda 

Ipak, postavlja se pitanje i kako se štite registrirani nazivi poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ako dođe do nezakonite proizvodnje. U Ministarstvu objašnjavaju da je to vrlo jednostavno jer, kad je naziv proizvoda zaštićen, može ga koristiti bilo koji proizvođač koji je ispunio sve zahtjeve propisane službenom specifikacijom proizvoda, a ne samo onaj proizvođač ili udruga proizvođača koji su pokrenuli zaštitu.

-  Naime, jednom kad je naziv proizvoda zaštićen, koristiti ga mogu samo oni proizvođači koji posjeduju odgovarajuću Potvrdu o sukladnosti s pravilima iz Specifikacije proizvoda, koju izdaje ovlašteno delegirano tijelo, a koje provodi postupak potvrđivanja sukladnosti proizvoda sa Specifikacijom prije njegova stavljanja na tržište - govore nam u ministarstvu.

Primjerice, naziv „Dalmatinski pršut“ koji će biti istaknut na proizvodu smiju koristiti samo oni proizvođači koji su proizvod proizveli prema službenoj specifikaciji proizvoda „Dalmatinski pršut“ te koji za taj proizvod imaju valjani certifikat, odnosno potvrdu o sukladnosti sa specifikacijom koju je izdalo ovlašteno delegirano tijelo.

 - Na tržištu službenu kontrolu provodi poljoprivredna inspekcija Državnog inspektorata, a Zakonom o poljoprivredi propisane su sankcije odnosno upravne i prekršajne mjere koje poduzima nadležna inspekcija ako utvrdi nesukladnosti - upozoravaju. 

Možda i vi proizvodite nešto što je moguće zaštititi oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, a sve informacije o postupku zaštite možete doznati na web stranicama Ministarstva poljoprivrede. 

Više ovakvog sadržaja pročitajte u rubrici EUsmart.