12 bizarnih medicinskih praksi koje su štetile, a ne koristile...

Iznad svega važno je ne činiti zlo - rekao je Hipokrat čijom se zakletvom prisežu liječnici. Ipak, medicinska povijest prepuna je šokantnih praksi u kojima su liječnici eksperimentirali sa zdravljem na štetu pacijenata izazivanjem proljeva, rezanjem rana i drugih bizarnih tretmana, kaže Nathat Belofsky, autor knjige Neobična medicina: Stvarne prakse kroz povijest.

U njoj obrađuje destruktivne, neetične i okrutne postupke koji potvrđuju činjenicu da je medicina do 20. stoljeća rijetko bila saveznik ljudskog zdravlja, osobito ona srednjovjekovna, piše Huffington Post.

Vrtuljak za psihički bolesne Benjamina Rusha

Velik državnik, potpisivač Deklaracije nezavisnosti i autor medicinskih udžbenika Benjamin Rush bio je cijenjen liječnik čija se anestezija sastojala u polijevanju pacijenata ledenom vodom i slanja ih na hladan zimski zrak dok ne bi izgubili osjet u tijelu. Također, nerijetko je onima sa želučanim tegobama izazivao umjetni proljev koji bi trajao tjednima.

Ipak, najpoznatiji je po doprinosu na području psihijatrije. Smatrao je da je uzročnik mentalnih poremećaja loša cirkulacija u mozgu, koju je liječio tako da bi pacijente zavezao s užadi koja bi visila sa stropa i potom ih bjesomučno vrtio. Izumio je i tzv. stolicu za smirivanje kojom im je vezao ruke i noge, na sjedištu je imala otvor za tjelesne funkcije, a na vrhu drveni okvir koji je prekrivao glavu.

Rush je tvrdio kako su bol i patnja ljekoviti, pa bi izgladnjivao i zlostavljao pacijente te zarezivao rane na vratu koje bi ostavio otvorene mjesecima kako bi olakšao "stalni iscjedak iz mozga". Ironično, njegov lik danas krasi pečat Američkog udruženja psihijatara.

Pijavice i krvoproliće

U srednjem je vijeku puštanje krvi bilo osnovna metoda liječenja, a temeljilo bi se na zarezivanju kože na koju bi se potom stavljale razne pijavice kako bi "popile" toksine. Liječnici su ih koristili na udovima, ali i na mnogo osjetljivijim područjima. Tako su pijavice znali vezati na svilu te spuštati u grlo, a potom ih otpuštati. 

Liječnici su u liječenju ženskih bolesti znali pijavice stavljati i u maternicu, a ta je praksa bila česta kod britanskog plemstva, gdje bi se žene svaka dva tjedna "čistile" tom metodom. Prema priručniku za terapiju mokraćovoda i maternice, ako bi se pijavica uhvatila na krivu venu, došlo bi do štrcanja krvi. U priručniku se navode i primjeri gubljenja pijavica u vagini, što bi izazvalo histeriju kod pacijenata, no liječnici su bili uvjereni da će pijavica naći svoj put "van".

Liječnici kao trovači

Stari Rimljani su mrzili liječnike i to s punim pravom. Tako je službeni liječnik grada Arcagathus s nadimkom Carniflex što znači krvnik, bio poznat po ubijanju svojih pacijenata. Trovači su bili iznimno cijenjeni u društvu, pa tako Juvenal govori o sramoti žene koja nije uspjela otrovom ubiti muža, pa ga je naposljetku morala ubosti nožem u srce. Zbog raširenosti trovača, na cijeni je bio i posao kušača koji su morali isprobati jela i pića svojih poslodavaca, kako bi se spriječilo da se sami otruju. Posao je bio toliko dobar, da su kušači osnovali i vlastiti sindikat.

Hunteru se operacija nije smjela odbiti

Najveći engleski kirurg u povijesti John Hunter nikad se nije odrekao svoje karijere pljačkaša grobova, a poznat je po tome što je htio ukrasti nosne polipe proslavljenog skladatelja Josepha Haydena.

- Gospodin Hunter me zamolio da ga posjetim, a nakon što sam ušao u ordinaciju zaskočili su me robusni momci i posjeli me na stolicu. Gospodin Hunter je stajao iznad mene s kirurškim aparatom, a zahvaljujući deranju i udarcima uspio sam pobjeći - rekao je Hayden nakon incidenta 1791.

Više je sreće Hunter imao s divom O'Brienom od kojeg je zahtijevao da mu pokloni svoje kosti nakon što umre. O'Brien je to odbio i unaprijed organizirao pokop, no Hunter nije odustajao već unajmio privatne detektive da ga prate. Nakon što je O'Brien umro, potkupio je pogrebnika i ukrao tijelo kako bi ga izučavao. Danas O'Brienove kosti stoje izložene u Hunterian Muzeju, u sklopu kraljevskog Koledža kirurga u Londonu.

Lubanje ispod pulta

Tijekom renesanse, njemački su dužnosnici savjetovali farmaceutima da skupljaju više od 23 različite vrste ljudskih ostataka te niza lubanja. Model iz 1652. uključuje sušeno ljudsko meso, marinirano ljudsko meso, sušene kosti i kuhane kosti. 

Istaknuti kemičar Johann Schroeder imao je vlastiti recept: Uzmite svježi, čisti leš od crvenokosog muškarca u dobi od oko 24 godine koji je pogubljen i umro je nasilnom smrću. Izrežite meso na manje komade, posipajte začinima i s malo aloe vere te sušite na hladnom mjestu.

Osobito je popularno bilo i sakupljanje ljudske krvi, a što je bila svježija to je bila cjenjenija, pa su liječnici uzimali krv odmah nakon odsijecanja glave. Na bojišta bi liječnici odlazili nakon bitke te se obavezno vraćali s vrećama ljudske masti.

I vilenjačka se bolest liječila pijavicama

Prema jednom jedinom primjerku Baldova Priručnika o pijavicama iz devetog stoljeća, histerija koju bi izazivao pun Mjesec,  efikasan je lijek oderana koža dupina s kojom se oboljelog trebalo udarati po leđima.

Za vilenjačku bolest čiji su simptomi bili trnci i žarenje duž tijela, kao uzrokovani vilenjačkim strelicama, pouzdan su lijek bile pijavice. Druga je opcija bila: Otići u srijedu navečer za vrijeme zalaska sunca na mjesto gdje borave patuljci. Patuljcima ne treba reći ni riječi, već iskopati biljku ispod njihovih nogu i ostaviti nož u zemlji. Od biljke treba napraviti sok i popiti ga.

Amputacije u borbi s vremenom

Brzina je bila ključna kirurška vještina u eri prije postojanja anestezije, kako bi se smanjila opasnost srčanog udara i infekcije. Top kirurzi poput britanskog Roberta Listona mogli su amputirati ud za manje od minute, a 1847. Liston je uspio skinuti preko 20 kg težak tumor s čovjekova testisa. 

No, brzina je često rezultirala nepažnjom, pa je na operaciji noge s gangrenom Liston tijekom operacije odsjekao prste na ruci asistenta koji je pridržavao nogu. 

Ubacivanje graha i graška ispod kože

Zahvati "protiv iritacije" protivili su se medicinskoj teoriji i praksi, no svejedno su bili popularni jer su pomagali da se liječnici osjećaju herojski u spašavanju pacijenata. Sastojali bi se od zarezivanja tkiva skalpelom, a potom umetanja raznih predmeta koji su trebali spriječiti bol i druge simptome bolesti. U te tzv. džepove na koži bi se potom ubacivali razni predmeti, a najčešće sušeni grah ili grašak. Rana bi se potom ponovno otvarala kako bi se spriječilo da zaraste i prestane biti učinkovita.

Slučaj britanskog kralja Charlesa II.

Kralj Charles jednog se jutra probudio i osjećao mučno, na što mu je dvorski brijač dao oko pola litre svježe krvi kako bi popio. Dvorski liječnici naknadno su naredili da popije još 2 dcl, a potom su mu dali da proguta otrovni metal antimon te lijekove za ispiranje crijeva.

Obrijali su mu glavu i na kožu stavili razne kemikalije kako bi istjerali "zle sile", a na noge namazali golublji izmet. Kako mu je postajalo sve gore, dobio je bombone od bijelog šećera, a zatim i 40 kapi iscjetka iz lubanje čovjeka koji je umro nasilnom smrću, no nije nikad bio pokopan. Konačno, morao je progutati i smrvljene kosti koze iz istočne Indije. Umro je nekoliko dana poslije, 6.2.1685.

Otvaranje hemeroida je najbolji lijek za ljubavne boli

Ako se ne liječi, ljubavna bol izazvat će brojne čireve i kvrge, potom zavijanje poput vuka i smrt, tvrdili su stari Grci. Grčki anatom Galen je tvrdio kako je najbolji lijek za ljubavnu bol otvaranje hemeroida.

U kirurškom liječenju pacijentica s modernom varijantom ljubavne boli ili erotskom melankolijom, Jacques Ferrand je 1610. predlagao brijanje klitorisa i spaljivanje bedra kiselinom, a kod muškaraca postavljanje metalnog prstena oko kožice penisa.

Operacije u sobi i lobotomije na odmoru

U 1950-ima Walter Freeman je postao najpoznatiji svjetski neurokirurg, ali je bio poznat i po preziru prema sterilnim uvjetima kod operacije. Za sterilizaciju instrumenata koristio je led iz zamrzivača, a u državnoj bolnici Cherokee gdje je radio tri je njegova pacijenta umrlo jer ih je operirao s instrumentima koji su pali na pod dok je fotografirao operaciju.

Jednom je Freeman operirao pacijenta u njegovom domu uz pomoć policajca koji ga je pridržavao, a i na obiteljski je odmor nosio kirurški pribor kako bi mogao učiniti pokoju lobtomiju u obližnjim bolnicama.

Lutanje maternice izaziva histeriju, a lijek je žestok seks

Grci su identificirali problem lutajućih utroba kod usamljenih žena gladnih pažnje. Tvrdili su da one mogu migrirati od bokova po cijeloj trbušnoj šupljini, a može izazvati histeriju koja će ugušiti ženu. Najbolji je lijek kojeg je opjevao rimski pjesnik i satiričar Marcijal, po kojem su liječnici strastveno prilazili pacijenticama na stolovima s raširenim nogama.