REAGIRAJTE!
13 znakova da vaša usamljenost sve više utječe na vašu psihu
Lorrie Bertrand, licencirana klinička socijalna radnica i terapeutkinja specijalizirana je za pristup koji uzima u obzir posljedice traume te tome kako se usamljenost može manifestirati u našem tijelu. U trenutku kada se svjesno zapitamo: 'Jesam li usamljena?', naše tijelo već neko vrijeme pokušava upozoriti da nešto nije u redu i šalje nam jasne signale da mu je potrebna pomoć
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
1. OSJEĆATE NAPETOST ČAK I KADA SE NIŠTA LOŠE NE DOGAĐA.
- Kod svojih klijenata koji se suočavaju s usamljenošću mogu primijetiti napetost ili obrambeni položaj tijela.
To su za mene znakovi da neprestano procjenjuju postoji li neka opasnost i pokušavaju utvrditi je li okruženje dovoljno sigurno da se opuste i uspostave kontakt s drugima - objasnila je Bertrand.
U nastavku saznajte moguće znakove usamljenosti i kako biste na vrijeme reagirali i izbjegli trajne posljedice.
1. OSJEĆATE NAPETOST ČAK I KADA SE NIŠTA LOŠE NE DOGAĐA.
- Kod svojih klijenata koji se suočavaju s usamljenošću mogu primijetiti napetost ili obrambeni položaj tijela.
To su za mene znakovi da neprestano procjenjuju postoji li neka opasnost i pokušavaju utvrditi je li okruženje dovoljno sigurno da se opuste i uspostave kontakt s drugima - objasnila je Bertrand.
2. PRIMJEĆUJETE PROMJENE U DISANJU U DRUŠTVENIM SITUACIJAMA.
Ako primijetite da vam se disanje mijenja kada ste u društvu drugih ljudi, to može biti reakcija živčanog sustava. Kada zbog usamljenosti počnemo doživljavati druženje i društvene kontakte kao nešto nesigurno ili prijeteće, naše tijelo ostaje u stanju pojačane pripravnosti.
Organizam tada prelazi u zaštitni način rada i ponaša se kao da opasnost neprestano traje, zbog čega se teško možemo opustiti čak i kada za to nema stvarnog razloga.
3. TJESKOBA POSTAJE IZRAŽENIJA I SVE JU JE TEŽE SMIRITI.
Nositi se s tjeskobom i ponovno pronaći osjećaj smirenosti nije jednostavno, no usamljenost može neprimjetno povećati njezinu uobičajenu razinu.
Zbog toga osjećaj tjeskobe može postati intenzivniji, češće se pojavljivati i biti ga sve teže „isključiti“ i vratiti tijelo i um u stanje opuštenosti.
4. NEPRESTANO IZNOVA ANALIZIRATE RAZGOVORE.
Mnogi ljudi u mislima ponovno prolaze kroz razgovore koje su vodili, no osobe koje se suočavaju s usamljenošću često u tome odlaze korak dalje.
Mogu satima analizirati što su rekle, kako je druga osoba reagirala i jesu li možda ostavile pogrešan dojam. Pritom čak i potpuno neutralne razgovore mogu protumačiti negativno, tražeći znakove odbijanja ili nezadovoljstva koji zapravo možda uopće nisu postojali.
5. NEPRESTANO TRAŽITE MOGUĆE ZNAKOVE OPASNOSTI U SVOJOJ OKOLINI.
Ako stalno promatrate ljude, prostorije u kojima se nalazite ili atmosferu koja vas okružuje tražeći moguće znakove prijetnje, to može biti jedan od načina na koji se usamljenost odražava na vaš živčani sustav. Tijelo se s vremenom može naviknuti na stanje pretjerane budnosti, odnosno hipervigilancije, zbog čega ostaje na oprezu čak i kada ne postoji stvarna opasnost. A neprestano biti u stanju pripravnosti i očekivati da bi se nešto loše moglo dogoditi može biti izrazito iscrpljujuće te s vremenom ostaviti posljedice na psihičko i fizičko stanje.
5. NEPRESTANO TRAŽITE MOGUĆE ZNAKOVE OPASNOSTI U SVOJOJ OKOLINI.
Ako stalno promatrate ljude, prostorije u kojima se nalazite ili atmosferu koja vas okružuje tražeći moguće znakove prijetnje, to može biti jedan od načina na koji se usamljenost odražava na vaš živčani sustav. Tijelo se s vremenom može naviknuti na stanje pretjerane budnosti, odnosno hipervigilancije, zbog čega ostaje na oprezu čak i kada ne postoji stvarna opasnost. A neprestano biti u stanju pripravnosti i očekivati da bi se nešto loše moglo dogoditi može biti izrazito iscrpljujuće te s vremenom ostaviti posljedice na psihičko i fizičko stanje.
7. STALNO STE ZAPOSLENI I NIKADA NE ODBIJATE POZIVE.
Usamljenost ne mora uvijek izgledati kao izolacija i povlačenje od drugih ljudi. Ponekad se pokušaj izbjegavanja osjećaja usamljenosti može manifestirati potpuno suprotno.
- To može značiti da ste stalno zauzeti, uvijek na sve pristajete, povezujete se s ljudima koji možda nisu najbolji izbor za vas ili čak pretjerujete u druženju i povezivanju s drugima - objasnila je Bertrand. Neprestana potreba da budete okruženi ljudima i ispunite svaki trenutak obavezama može biti način na koji pokušavate izbjeći suočavanje s osjećajem usamljenosti.
8. DRUŽENJE VAS ISCRPLJUJE UMJESTO DA VAM DAJE ENERGIJU.
Druženje s drugim ljudima počinje vam predstavljati napor i ostavlja vas iscrpljenima, čak i ako ste nekada uživali u društvenim aktivnostima i nakon njih se osjećali bolje. Aktivnosti i susreti koji su vam prije donosili zadovoljstvo, osjećaj povezanosti i novu energiju sada mogu djelovati zamorno i zahtijevati više emocionalnog napora nego prije.
9. PUNO VREMENA PROVODITE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA, ALI IZBJEGAVATE STVARNE KONTAKTE.
Ako često koristite društvene mreže, ali pritom ne odgovarate na telefonske pozive ili se i dalje osjećate izrazito nepovezano s ljudima oko sebe, moguće je da usamljenost već ostavlja posljedice na vaše emocionalno stanje. Virtualna komunikacija može stvoriti privid povezanosti, no ako istodobno izbjegavate izravne razgovore i stvarne kontakte ili se unatoč stalnoj prisutnosti na društvenim mrežama osjećate izolirano, to može biti znak da vam nedostaje dublja i kvalitetnija povezanost s drugim ljudima.
10. UVIJEK STE ONA JAKA OSOBA.
Mnogi ljudi koji se suočavaju s usamljenošću zapravo se uopće ne doživljavaju kao usamljene osobe. Umjesto toga, smatraju se snažnima, samostalnima i neovisnima te su navikli sve probleme rješavati bez tuđe pomoći. No stalna potreba da budete „ona jaka osoba“ koja se oslanja isključivo na sebe može prikriti osjećaj usamljenosti i nedostatak stvarne emocionalne povezanosti s drugima. Tek kada postane teško nositi se sa svime samostalno, mogu postati vidljive posljedice dugotrajnog potiskivanja vlastite potrebe za podrškom, bliskošću i povezanošću.
11. STVARI KOJE SU VAS NEKADA TJEŠILE VIŠE NEMAJU ISTI UČINAK.
Aktivnosti, navike ili male stvari koje su vam nekada pružale osjećaj ugode i sigurnosti više vam ne donose isto zadovoljstvo niti pomažu da se osjećate bolje. Istodobno možete primijetiti promjene u apetitu i prehrambenim navikama, probleme sa spavanjem ili poremećen ritam sna. Iako ste svjesni da nešto nije kao prije, teško vam je prekinuti taj obrazac i vratiti se u uobičajenu rutinu, što može biti još jedan znak da dugotrajan osjećaj usamljenosti utječe na vaše emocionalno i fizičko stanje.
12. ČEŠĆE SE RAZBOLIJEVATE I TREBA VAM VIŠE VREMENA ZA OPORAVAK. Ako primjećujete da se u posljednje vrijeme češće razbolijevate ili vam je potrebno više vremena nego prije da se oporavite i ponovno osjećate dobro, to također može biti jedan od znakova da dugotrajna usamljenost utječe na vaše tijelo. Organizam može postati osjetljiviji na posljedice dugotrajnog stresa i emocionalne iscrpljenosti, zbog čega oporavak može djelovati sporije i zahtjevnije nego prije.
13. VRIJEME KOJE PROVODITE SAMI VIŠE VAS NE ISPUNJAVA. Ako vam je vrijeme provedeno nasamo nekada pomagalo da se odmorite, napunite baterije i ponovno osjećate dobro, a sada u vama samo pojačava osjećaj da ste isključeni iz života drugih ljudi i da sve promatrate sa strane, moguće je da se suočavate s usamljenošću. Samoća i usamljenost nisu isto. Vrijeme provedeno nasamo može biti ugodno i potrebno, no kada umjesto mira i odmora počnete osjećati izoliranost, prazninu i nedostatak povezanosti s drugima, vrijedi obratiti pozornost na te osjećaje.
