RAZNE STRATEGIJE
28 trikova kojima nas restorani navode da potrošimo što više
Vođenje restorana je zahtjevan i skup posao zbog troškova poput najma, poreza i plaća zaposlenika. Zato mnogi restorani koriste različite strategije kako bi povećali profit. To uključuje mnoge psihološke trikove koji vrlo lako 'podebljavaju' račun
2. NAMJERNO SKUPA JELA Ekstremno skupa jela služe kao psihološki „trik”. Ona čine ostala jela razumnijima u usporedbi. Malo ljudi ih zapravo naručuje. Njihova glavna svrha je manipulacija percepcije cijena.
U nastavku pogledajte koje trikove restorani koriste da više potrošite.
1. STRUKTURA JELOVNIKA Meniji su dizajnirani tako da otežavaju usporedbu cijena. Raspored, boje i fontovi usmjeravaju pažnju. Time se smanjuje fokus na ukupnu potrošnju. Gosti tako lakše naručuju više nego što planiraju.
2. NAMJERNO SKUPA JELA Ekstremno skupa jela služe kao psihološki „trik”. Ona čine ostala jela razumnijima u usporedbi. Malo ljudi ih zapravo naručuje. Njihova glavna svrha je manipulacija percepcije cijena.
3. DIZAJN JELOVNIKA Dizajn menija usmjerava pogled na određene dijelove stranice. Najskuplja ili najprofitabilnija jela često su na „strateškim” mjestima. Gosti nesvjesno prvo gledaju tamo gdje restoran želi. To utječe na odluku o narudžbi.
4. VINO NA ČAŠE Čaše vina su proporcionalno skuplje od boca. Ako naručite više čaša, plaćate više nego za bocu. Gosti često ne usporede cijene pažljivo. To povećava profit restorana.
5. NEPARNE PORCIJE Neparne porcije otežavaju ravnomjerno dijeljenje hrane. Zbog toga ljudi naručuju dodatne porcije. To povećava ukupnu količinu naručene hrane. Restorani to često koriste namjerno.
6. CIJENE S .99 Cijene koje završavaju na .99 psihološki djeluju niže. Mozak ih čita kao manji broj nego što zapravo jesu. Razlika od samo jednog centa ima velik učinak. To je klasična marketinška tehnika.
7. DNEVNE PONUDE (SPECIALS) Specijaliteti često koriste sastojke koje treba brzo potrošiti. To smanjuje bacanje hrane i povećava profit. Gosti ih doživljavaju kao nešto posebno i svježe. No ponekad su samo način optimizacije zaliha.
8. MALI TANJURI (SMALL PLATES) Mala jela potiču dijeljenje i naručivanje više opcija. Ljudi često uzmu više nego što bi pojeli u klasičnom obroku. Strah da neće biti dovoljno dodatno povećava narudžbe. Na kraju račun postaje znatno veći.
9. PRIMAMLJIVE PONUDE Ponude poput „3 za 15€” zvuče kao dobra ušteda. Međutim, često nije stvarno jeftinije nego pojedinačna kupnja. Ljudi ipak naručuju više zbog osjećaja povoljne prilike. Restorani tako povećavaju prosječan račun.
10. UKLANJANJE ZNAKA VALUTE Bez znaka valute cijene izgledaju manje „stvarne”. Ljudi manje osjećaju da troše novac. To smanjuje psihološki otpor prema potrošnji. Rezultat je veća spremnost na narudžbu.
11. GLAZBA U RESTORANU Glazba stvara atmosferu i utječe na ponašanje gostiju. Spora glazba potiče duže zadržavanje i veće narudžbe. Brza glazba ubrzava jelo i rotaciju stolova. Sve je pažljivo prilagođeno cilju restorana.
12. SKUPI PRILOZI Prilozi često imaju visoku cijenu u odnosu na stvarni trošak. Iako se čine kao mali dodatak, brzo povećavaju račun. Ljudi ih često naručuju „za stol”. To restoranima donosi dodatnu zaradu.
13. FOTOGRAFIJE NA MENIJU Slike jela snažno utječu na odluku o narudžbi. Ljudi su skloniji naručiti ono što vide, nego ono što samo pročitaju. Restorani zato pažljivo biraju što će prikazati. Najčešće prikazuju jela s najvećom maržom.
14. DRUGA NAJJEFTINIJA BOCA VINA Mnogi gosti izbjegavaju najjeftinije vino zbog percepcije kvalitete. Zato biraju drugo najjeftinije, misleći da je bolji izbor. Restorani to znaju i često ga dodatno povećaju u cijeni. To im donosi veću zaradu nego najjeftinija opcija.
15. „UŽIVAJTE U PIĆU U BARU DOK ČEKATE” Ako stol nije spreman, gosti često čekaju u baru. U tom vremenu naruče jedno ili više pića. Ta pića su često skuplja nego uobičajeno. Time se značajno povećava račun prije nego obrok uopće počne.
16. RAZRAĐENI OPISI JELA Dugi i detaljni opisi jela stvaraju dojam kvalitete i luksuza. Iako jelo može biti jednostavno, opis ga čini privlačnijim. Kupci tada lakše opravdaju višu cijenu. Često naručuju više nego što su planirali.
17. NOSTALGIJA U JELOVNIKU Restorani često koriste izraze poput „baka je radila ovako” kako bi izazvali emocije. Nostalgija povećava povjerenje i želju za narudžbom. Ljudi vjeruju da su takva jela „autentičnija”. To nije uvijek istina, ali dobro prodaje.
18. SOFT LAUNCH CIJENE Soft launch znači da restoran radi prije službenog otvaranja po nižim cijenama. To privlači goste i pomaže osoblju da se uhodava. Gosti dobivaju dojam povoljne ponude. No nakon službenog otvaranja cijene se često znatno povećaju.
19. PROGRAMI VJERNOSTI Programi vjernosti potiču goste da se vraćaju u isti restoran. Svaki posjet donosi bodove ili nagrade, što stvara naviku potrošnje. Iako se čini da se štedi, često se zapravo troši više. Psihološki efekt nagrade drži goste lojalnima.
20. LOŠIJA VRIJEDNOST ZA VEGETARIJANCE I VEGANE Vegetarijanska jela često sadrže jeftine sastojke poput povrća i žitarica. Ipak, cijena im je često jednaka mesnim jelima. To znači veću zaradu za restoran na tim jelima. Vegani i vegetarijanci tako često nesvjesno plaćaju „premium” cijenu.
21. RIJEČI UMJESTO BROJEVA Kada se cijene pišu riječima, one psihološki djeluju manje „novčano”. Mozak ih slabije povezuje s potrošnjom stvarnog novca. Zbog toga ljudi lakše prihvaćaju višu cijenu. To je suptilna, ali učinkovita marketinška taktika.
22. MIRISI HRANE Mirisi su jedan od najjačih marketinških alata u restoranima. Svježi kruh, prženi krumpirići ili začini privlače ljude s ulice. Neki restorani čak namjerno puštaju mirise prema van. Na taj način potiču spontani ulazak gostiju.
23. „POGREŠNO” VRIJEME ZA VINO Konobari često prate tempo ispijanja vina za stolom. Često se dogodi da se boca isprazni baš u ključnom trenutku obroka. To nije slučajnost, već način poticanja narudžbe nove boce. Time se povećava ukupni račun bez da gost to primijeti.
24. NE NUDITI VODU IZ SLAVINE Mnogi restorani ne nude odmah vodu iz slavine, nego nude flaširanu vodu. Gosti se često osjećaju neugodno tražiti besplatnu opciju. Na taj način restorani povećavaju prodaju napitaka koji imaju visoku maržu. To je jednostavna, ali učinkovita strategija povećanja prihoda.
25. BESPLATNI ARTIKLI ZA RECENZIJE Neki restorani nude besplatnu kavu ili desert u zamjenu za online recenziju. Time pokušavaju poboljšati svoj online rejting i privući nove goste. Međutim, takve recenzije nisu uvijek potpuno objektivne. Zbog toga je teško procijeniti stvarnu kvalitetu restorana.
26. NAGLASAK NA UGLJIKOHIDRATIMA Jela poput tjestenine i pizze su jeftina za izradu, ali se prodaju po visokoj cijeni. Sastojci su jednostavni i jeftini, što daje veliku profitnu maržu. Iako su ukusna, često nisu najkvalitetniji izbor u jelovniku. Restorani ih koriste jer donose stabilnu zaradu uz mali trošak.
27. CRVENA BOJA Crvena boja se često koristi u restoranima jer stimulira apetit i energiju. Ona podsvjesno ubrzava osjećaj gladi i potiče ljude da jedu više. Fast food lanci je posebno vole jer potiče bržu konzumaciju hrane. Tako se povećava i broj gostiju koji se izmjenjuju u prostoru.
28. RUKOM PISANI RAČUNI Postoji razlog zašto vam konobar na računu ostavi osobnu, entuzijastičnu poruku „Hvala!” i ponekad mali slatkiš. Takvi detalji stvaraju osjećaj pažnje i ljudske povezanosti između gosta i restorana. Ljudi se tada osjećaju više cijenjeno, a iskustvo im ostaje u pozitivnijem sjećanju. To često rezultira većim napojnicama i boljim recenzijama.