Akcija 'Želim život' pomaže i u edukaciji mladih hematologa

U prvih devet mjeseci ove godine, zahvaljujući humanitarnoj akciji 'Želim život' Zaklada Ana Rukavina donirala je hrvatskom zdravstvu 237.083 eura za stručno usavršavanje i projekte, u što se ubrajaju i stipendije mladim liječnicima i medicinskim sestrama koji odlaze na edukacije na najbolje svjetske klinike u području hematologije i pedijatrije, kako bi po povratku mogli pomoći pacijentima u domovini, ističu u Zakladi pri kraj još jednog ciklusa humanitarne akcije 'Želim život'.  Do sada je priliku za edukaciju u inozemstvu dobilo osam mladih liječnika iz Hrvatske, a na takvom programu u SAD-u je upravo dr. med. Tamara Vasilj, specijalistica hematologije.

POGLEDAJTE VIDEO: Mama Ane Rukavina o tome što joj daje energiju da ustraje u vođenju Zaklade

Pokretanje videa...

01:59

Marija Rukavina govori o svojoj borbi s bolom | Video: Jurica Galoić/PIXSELL/ FACEBOOK

Specijalizaciju iz hematologije završila je u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu, gdje i danas radi, no do Božića je na edukaciji u svjetski poznatom Nacionalnom institutu za rak, u Marylandu, kod priznatog stručnjaka iz područja transplantacije matičnih krvotvornih stanica i kronične reakcije presatka protiv primatelja, internista, hematologa i onkologa prof. dr. Stevena Živka Pavletića, inače Zagrepčanina koji je već dugo u SAD-u. 

- Kad sam zaključila da bi moja edukacija u prestižnom Nacionalnom institutu za rak, pri Nacionalnim institutima za zdravlje (NIH) u Bethesdi, u SAD-u, mogla obogatiti moju karijeru i pomoći mojim pacijentima, Zaklada Ana Rukavina pružila mi je krila. Sada sam točno tamo gdje sam sanjala biti: okružena mentorima koji znaju kako usmjeravati i poticati mlade liječnike i znanstvenike, kaže. Tu je, dodaje,  imala čast biti uključena u brojne zanimljive znanstvene projekte s ambicioznim i inteligentnim kolegama.

TRG BANA JELAČIĆA FOTO Glazbeni spektakl 'Želim život' u Zagrebu: Zapjevali Luka Nižetić, Prljavo kazalište i drugi

- Od profesora Pavletića sam naučila neprocjenjive profesionalne i životne lekcije, a učenje se nastavlja. Upoznala sam kolege različitih profesionalnih profila, svi usmjereni na isti cilj - liječenje hematoloških bolesti. Hematologija je temeljena na timskom radu, gdje svaki pojedinac ima svoju vitalnu ulogu u misiji liječenja pacijenata, lekcija koju sam ovdje dodatno utvrdila,  priča sugovornica. Uz to, prijatelji koje je stekla na povremenim putovanjima, privatno ili na stručnim konferencijama, dodatna su vrijednost ovakvog usavršavanja, dodaje.    

- Vraćam se u domovinu obogaćena novim znanjima, spremna podijeliti ih s kolegama i pacijentima, noseći u srcu iskustva i prijateljstva koja će mi biti podrška u budućim kliničkim izazovima – ističe dr. Vasilj.  

U SAD-u je na edukaciji ove godine bila i Lucija Jurišić, bacc.med techn. koja je 2002  godine kad je primljena u KBC Zagreb dobila priliku odraditi staž na Zavodu za Hematologiju, gdje su joj odmah i ponudili posao. 

- U početku je bilo vrlo stresno, jer sam bila mlada i bez iskustva, a tu sam se suočila i s umirućim pacijentima. Sada imam 21 godinu staža i hematologija je dio mog života. Iako je često fizički i emocionalno iscrpljujuće, predivno je raditi na hematologiji kad znaš da pomažeš, čak i kad ishod liječenja ne završi uvijek onako kako želimo i nekad je bolest jača. No, tu smo za naše pacijente do kraja. Smrt je neizbježna, samo mi koji tamo radimo skupa s našim bolesnicima smo svjesniji te činjenice te je pacijentu i njegovoj obitelji najvažnije da im pomognemo u organizaciji i koordinaciji palijativne skrbi pred sam kraj i da budemo dostupni za pomoć. Htjeli, ne htjeli, mi se vežemo uz njih. Neke od mojih pacijenata poznajem dugo jer njihova borba traje godinama. Neki dolaze na kontrolne preglede i više od 10-ak godina – priča sestra Jurišić.

Dodaje kako je za sestre na Hematologiji specifično to da imaju širok spektar medicinskog znanja, obzirom da maligna bolest posljedično nosi cijeli niz ostalih zdravstvenih problema. 

- Kemoterapijski protokoli liječenja, „pametni“ biološki lijekovi, specifične terapije, autologna i alogena transplantacija koštane srži te liječenje CAR-T stanicama i sva ostala potporna terapija su svakodnevica u radu hematološke sestre. Koliko god godinama skupljamo iskustvo i znanje, toliko svakodnevno učimo, jer hematologija napreduje brzo – ističe. Kako zadnjih 15-ak godina radi u hematološkoj dnevnoj bolnici, gdje između ostalih dolaze i alogeno transplantirani pacijenti, tako prati i kasne komplikacije transplantacije-cGVHD (chronic graft vs host disease) koje se pojavljuju kod dijela pacijenata, ističe. 

- Kako bismo unaprijedili zdravstvenu skrb takvih pacijenata oformili smo multidisciplinarni tim za pacijente oboljele od cGVHD-a. Ja sam jedina medicinska sestra u timu koja koordinira liječničke preglede, vadi krv pacijentima, organizira pretrage te izdaje lijekove. Također je važno rano prepoznavanje prvih simptoma cGVHD-a te pokušati spriječiti razvoj težih oblika bolesti – kaže. Dodaje kako su u timu u KBC Rebro i  liječnici koji su prošli edukaciju na hematologiji na NIH-u, kod prof. Pavletića, koji se bavi ovim područjem, pa sam tako na edukaciju došla i ja. Cilj je bio da po uzoru na njihov tim napravimo sličan tim u Zagrebu  te da ga prilagodimo našim uvjetima. U tome nam je pomoć pružila zaklada Ana Rukavina jer bolnica nije imala uvijete za financijsku pomoć odlaska i boravka u SAD-u – priča sestra Jurišić, koja je u Nacionalnom centru za rak provela mjesec dana, prolazila razne edukacije i pratila rad sestara i liječnika u timu prof. Pavletića.

- Iako sam bila jako impresionirana boravkom u jednom tako velikom i svjetskom istraživačkom centru, shvatila sam da smo za naše uvijete zaista napravili i radimo odličan posao. Znanje i skrb koju pružamo pacijentima zaista je na svjetskoj razini na što sam jako ponosna. Koliko god sam ja htjela mnogo novog naučiti, shvatila sam da sam osobno u ovih 10 godina koliko tim za 5tvHD KBC-a Zagreb postoji, jako puno naučila što iz iskustva, literature, on-line edukacija, tako i dijeleći iskustva sa kolegama koji rade u centrima u V.Britaniji, Njemačkoj, Austriji i slično – dodaje. Istina, između Zagreba i centra u Marylandu postoji razlika u sistematizaciji i školovanju medicinskih sestara, jer u SAD-u postoji više kategorija sestrinstva, na temelju specijalizacije. 

- Tako sestre tamo u opisu svog posla imaju samo ono za što su specijalizirane te se kao takve izmjenjuju oko pacijenta koji je u središtu zbivanja. Kod nas jedna medicinska sestra uglavnom radi sve, rekla bih da je kao '10 u 1',  a ponekad čak i ono što često i nije u opisu sestrinstva. Razlikujemo se i u standardima u broju sestara s obzirom na broj pacijenata i težinu njihovog stanja. Kad je, pak, o plaćama riječ, o tome se nije razgovaralo, no indirektno shvatiš da je specijalizirana i školovana sestra plaćena skoro kao liječnik, odnosno te dvije struke rade ravnopravno unutar svojih kompetencija – priča sugovornica o svom iskustvu. U šali kaže kako je znala pomisliti kako bi bilo lijepo kad bi mogla ostati u centru koji pruža tako velike mogućnosti, no kod kuće su je čekali suprug i 12-godišnji sin, a u srcu je tinjala želja da što prije vidi svoje dugogodišnje pacijente, pa nije ni pomislila na mogućnost da potraži posao u SAD-u. 

- Vidjela sam i upoznala tako različit sustav zdravstva naprema našem, no silno sam  ponosna jer sam shvatila da unatoč problemima koje imamo u našem zdravstvenom sustavu – među ostalim kroničan nedostatak sestara, neadekvatna sistematizacija, izostanak nužnih specijalizacija sestara, nedostatak financija i prostora – ipak pružamo našim pacijentima maksimalnu moguću skrb i to prateći svjetske trendove. Nažalost za nas ili na sreću za naše pacijente, taj rad se zasniva na entuzijazmu i požrtvovnosti cijelog našeg tima i cijelog našeg Zavoda za hematologiju na KBC-u Zagreb, priča sugovornica. 

ČUDESNA PRIČA IZ HRVATSKE Lada i Mario bili su stranci, a ona mu je onda spasila život: 'Sad smo kao jedna obitelj'

- Kako radim kao glavna sestra u hematološkoj dnevnoj bolnici i poliklinici, radim samo jutarnju smjenu (dnevna bolnica radi od 7-20 sati u dvije smijene), a moj posao je da organizacijski sve funkcionira: od osoblja do aparata, nabava i izdavanje lijekova, komunikacija sa pacijentima mailom i telefonom (svi imaju moj broj mobitela), zatim  vađenje krvi i koordinacija svih dijagnostičkih zahvata, rad 6 ambulanti, koordiniranje intenzivnih kemoterapijskih protokola i suportivne terapije koju pacijenti primaju dok se izmjenjuju tokom dana na 10 kreveta u dvije smijene, a izmjeni se i do 100 pacijenata. Imamo i dnevnu bolnicu za transplantirane bolesnike sa 4 sobe gdje pacijenti nakon hospitalizacije dolaze na kontrolne preglede i terapiju, kao i ambulantu za benigne bolesti i centar za hemofiliju. Često se šalimo kada idemo kući da smo toliko umorne da se osjećamo kao da nas je vlak pogazio, , ali nema odmora jer nas onda čekaju ostale obiteljske obaveze – priča sugovornica, koja baterije puni šetnjom ili vožnjom bicikla, plesom (salsa) ili dobrom knjigom, u tišini.  

- Raditi tamo i raditi sa oboljelima od malignih bolesti nije lako i nije za svakog. Unatoč svemu, nikad nisam požalila što sam odabrala ovaj poziv i radim na hematologiji, zaključuje glavna sestra Jurišić, uz molbu da posebno pohvalimo kolegice s kojima svakodnevno radi, jer bez uigranog tima ništa od ovog što je nabrojala ne bi bilo moguće.

Humanitarna akcija Zaklade Ana Rukavina 'Želim život', u sklopu koje se prikupljaju sredstva za registar darivatelja matičnih stanica, ali i za edukaciju stručnjaka, traje do 31. prosinca ove godine. Građani mogu dati doprinos pozivom na humanitarni broj 060 9000, (cijena poziva iznosi 0,66 eura (+ PDV) odnosno 5 kuna). Donacije su moguće i putem KEKS Pay aplikacije Erste banke koja omogućuje svim korisnicima, neovisno u kojoj banci imaju otvoren račun, brzo, jednostavno i sigurno slanje uplata bez ikakvih naknada, poručuju iz Zaklade.