Volontiranju se više posvetila prije jedanaest godina, nakon što je otišla u mirovinu, i od tada ne staje. Već dugi niz godina, kad god zatreba, uzima svoje škare i besplatno šiša beskućnike
UMIROVLJENICA IZ ZAGREBA
Ana (65) je frizerka velikog srca: Kad god treba uzima škare i besplatno šiša sve beskućnike
Od beskućnika svi bježe, a ja ne znam zašto. Ljudi će radije ići pošumljavati ili volontirati s psima nego pomagati beskućnicima. To su svi dobri ljudi koji su nesretnim spletom okolnosti ostali bez krova nad glavom i treba im pomoći, kaže nam Ana Stanin (65) iz Zagreba, volonterka velikog srca i umirovljena frizerka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Volontiranju se više posvetila prije jedanaest godina, nakon što je otišla u mirovinu, i od tada ne staje.
- Rekla sam sebi da moram nešto naći i maknuti se da nisam stalno doma, a s obzirom da sam naučena raditi s ljudima, uključila sam se u Volonterski centar Zagreb gdje su tražili volontere za distribuciju uličnih svjetiljki i tako je započeo moj volonterski put - ispričala je Ana.
Ova heroina sa škarama ipak najviše voli kada može pomoći u onome što najviše voli raditi, a to je šišati. Već dugi niz godina, kad god zatreba, uzima svoje škare i besplatno šiša beskućnike.
- Ispunjava me kad vidim da je netko kome sam pomogla sretan. Novac mi ne treba, hvala mi jako puno znači. I oni koji nemaju, žele biti lijepi i uredni - govori Ana.
Korisnici centra 'Dom nade - Udruga za pomoć beskućnicima i ostalim socijalno ugroženima' u Zagrebu potvrđuju koliko im Ana olakšava šišanje.
- Bio sam beskućnik u više navrata, sad trenutačno oko dvije godine u komadu. Za frizerku sam čuo prošli tjedan da surađuje s nekim udrugama i pomaže ljudima oko šišanja. Bio sam jako sretan kada sam saznao da će doći i tu i ošišati nas - priznao je Kristijan Kuš.
Prije šišanja svi trebaju imati opranu kosu, a onda ih Ana šiša po njihovim željama.
- Uglavnom se radi samo o šišanju, ali ako nekoga treba i obojiti, nije problem. Uvijek dođe netko novi, a ja sam sretna ako im mogu pomoći - dodala je Ana koja zadnjih godinu dana zbog korone nije puno šišala, ali je uvijek spremna i rado se odaziva na svaki poziv.
Kroz volontiranje, Ana često beskućnicima služi kao rame za plakanje.
- Ljudi bez domova teško se otvaraju, ali ipak s vremenom sve mi se više povjeravaju. Ja im ne mogu pomoći, ali mogu ih saslušati i na njima se vidi koliko im to znači - kazuje nam.
Njezina okolina je različito reagirala da njenu odluku da pomaže beskućnicima.
- Netko je rekao super, a netko da sam 'bedasta' i da to ništa nije vrijedno. Meni tuđe mišljenje nije važno i bitno je ono što ja osjećam i mislim, a ako mogu dati jedan dio sebe da nekom pomognem zašto ne - rekla je ova požrtvovna frizerka.
Udruga 'Dom nade' djeluje od 2012. godine, a njihov cilj je borba protiv beskućništva, borba protiv ekstremnog siromaštva kao i povećanje kvalitete života naših najpotrebnijih sugrađana.
- Glavni projekti na koji smo se najviše fokusirali prethodnih godina je upravo dnevni boravak za beskućnike jer smo brzo shvatili da je to ono što nedostaje u Zagrebu. Postoje pučke kuhinje, prenoćišta, ali ne postoji jedno mjesto gdje bi se oni preko dana zgrijali - kaže nam Danijel Vuga, predsjednik udruge.
Da im je u udruzi lijepo potvrdio nam je i jedan od korisnika.
- Tu sam oko godinu dana i mogu reći da mi je jako lijepo. Sve što sam trebao, sve sam dobio. Preko 20 godina sam beskućnik. Zadnjih godinu dana se šišam u udruzi. Tu sam jako sretan. Družimo se, možemo oprati odjeću, otuširati se.. - ispričao nam je Slobodan Popov.
Za Božić su imali posebniji program.
- Bio je nešto bogatiji jelovnik, pogotovo za Badnji dan. Svatko je dao svoj doprinos. Počastili smo se i podružili - rekao je Danijel.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
