Zbog brze progresije i mogućih fatalnih posljedica, sumnja na bakterijski meningitis zahtijeva hitnu hospitalizaciju. Liječenje mora započeti odmah, često i prije nego što laboratorijski nalazi potvrde dijagnozu
KLJUČNO JE HITNO REAGIRATI
U Engleskoj se širi smrtonosna bolest. Umrlo dvoje mladih. Evo koji su simptomi meningitisa
Čitanje članka:
3
min
Meningitis je upala zaštitnih ovojnica koje okružuju mozak i leđnu moždinu, poznatih kao meninge. Smatra se jednim od najhitnijih medicinskih stanja jer se simptomi mogu razviti i pogoršati unutar nekoliko sati, a bez pravovremenog liječenja može dovesti do trajnih neuroloških oštećenja ili čak smrti. Upravo zbog blizine središnjem živčanom sustavu, upala može izazvati oticanje mozga, što dovodi do teških i nerijetko trajnih posljedica.
POGLEDAJTE VIDEO - 'gorivo' za mozak:
Pokretanje videa...
01:34
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak i uz napredne metode liječenja, otprilike jedna od šest osoba s bakterijskim meningitisom umire, dok jedna od pet preživjelih ima dugotrajne komplikacije poput gubitka sluha, problema s pamćenjem i koncentracijom, epileptičnih napadaja ili oštećenja mozga.
Najčešći uzročnici meningitisa
Meningitis mogu uzrokovati različiti mikroorganizmi, ali se najčešće dijeli prema uzročniku. Najopasniji oblik je bakterijski meningitis, za koji su odgovorne bakterije poput Streptococcus pneumoniae (pneumokok), Neisseria meningitidis (meningokok) i Haemophilus influenzae tipa b (Hib). Ove bakterije mogu uzrokovati i sepsu, opasno stanje trovanja krvi.
Virusni meningitis je najčešći oblik i obično ima blažu kliničku sliku. Najčešći uzročnici su enterovirusi, koji su osobito aktivni u kasno ljeto i ranu jesen, ali i virusi poput herpes simplex virusa ili virusa zaušnjaka. Gljivični i parazitski oblici bolesti su znatno rjeđi i uglavnom pogađaju osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, kao što su pacijenti s AIDS-om ili oni koji primaju imunosupresivnu terapiju. U malom broju slučajeva, meningitis može biti i neinfektivne prirode, uzrokovan ozljedama glave, nekim vrstama raka ili reakcijama na lijekove.
Simptomi na koje morate odmah reagirati
Klinička slika meningitisa može se razviti iznenada ili postupno tijekom nekoliko dana, a rani simptomi često nalikuju gripi, što može odgoditi postavljanje ispravne dijagnoze. Klasični znakovi kod odraslih i starije djece uključuju iznenadnu visoku temperaturu, jaku glavobolju i ukočen vrat, pri čemu osoba ne može bradom dotaknuti prsa. Često su prisutni i mučnina, povraćanje, zbunjenost, pospanost te izražena osjetljivost na svjetlo (fotofobija).
Poseban oprez potreban je kod dojenčadi i male djece, čiji simptomi mogu biti nespecifični. Umjesto klasičnih znakova, kod njih se mogu javiti razdražljivost, neutješan plač, odbijanje hrane, tromost i mlohavost tijela. Jedan od znakova upozorenja kod beba je i ispupčena fontanela, mekani dio na vrhu glave.
Jedan od najprepoznatljivijih, ali ne i uvijek prisutnih znakova, jest osip koji se javlja kod meningokokne sepse. Osip se sastoji od sitnih crvenih ili ljubičastih mrlja koje ne blijede pod pritiskom, što se može provjeriti takozvanim 'testom čaše'. Ako pritisnete prozirnu staklenu čašu na osip, on neće nestati. Važno je naglasiti da se ne smije čekati pojava osipa jer on ukazuje na već uznapredovali stadij bolesti.
Kako se bolest prenosi i tko je najugroženiji
Način prijenosa ovisi o uzročniku. Bakterije koje uzrokuju najteže oblike meningitisa, poput meningokoka i pneumokoka, nalaze se u nosu i grlu mnogih zdravih ljudi. Šire se kapljičnim putem, odnosno kašljanjem, kihanjem, poljupcima ili dijeljenjem pribora za jelo i piće. Rizik od zaraze raste u uvjetima bliskog kontakta i u prenapučenim prostorima kao što su vrtići, škole, studentski domovi i vojarne.
Najugroženije skupine su dojenčad i djeca mlađa od pet godina, tinejdžeri i mladi u dobi do 20 godina, te osobe s oslabljenim imunitetom. Starije osobe i trudnice također imaju povećan rizik od određenih uzročnika, poput bakterije Listeria monocytogenes.
Liječenje je utrka s vremenom
Zbog brze progresije i mogućih fatalnih posljedica, sumnja na bakterijski meningitis zahtijeva hitnu hospitalizaciju. Liječenje mora započeti odmah, često i prije nego što laboratorijski nalazi potvrde dijagnozu. Osnovu terapije čine visoke doze intravenskih antibiotika. Uz to se često primjenjuju i kortikosteroidi kako bi se smanjila upala i rizik od neuroloških komplikacija poput gubitka sluha.
Virusni meningitis u većini slučajeva ne zahtijeva specifičnu terapiju i prolazi sam od sebe uz mirovanje, unos tekućine i lijekove za ublažavanje simptoma. Ipak, teži oblici, primjerice oni uzrokovani herpes virusom, liječe se antivirusnim lijekovima u bolničkim uvjetima.
Prevencija je najbolja zaštita
Najučinkovitiji način zaštite od najopasnijih oblika bakterijskog meningitisa je cijepljenje. Dostupna su cjepiva protiv Haemophilus influenzae tipa b (Hib), pneumokoka i više serogrupa meningokoka, koja su dio redovnih programa cijepljenja u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Uz cijepljenje, važne preventivne mjere uključuju održavanje dobre higijene, prvenstveno redovito pranje ruku, te izbjegavanje dijeljenja osobnih predmeta. Za bliske kontakte osobe oboljele od meningokoknog meningitisa preporučuje se i kemoprofilaksa, odnosno preventivno uzimanje antibiotika kako bi se spriječio razvoj bolesti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
