Bivši model Branka Habek otkriva tajnu svoje mladosti

Dame nije pristojno pitati za godine, ali Branka Habek ih ne mora kriti. Ova 63-godišnja bivša manekenka osjeća se 20 godina mlađe. U čemu je tajna njezina mladolikog izgleda, odmah je ispalila - sport. Iako cijeli život vježba, posljednjih se deset godina pridržava nepisanog pravila. Svake se nedjelje nađe s prijateljicama i žustro hoda. Štapove uvijek ima spremne u autu i za vježbanje koristi svaki slobodan trenutak.

- Kad netko kaže da odijelo ne čini čovjeka, nije istina. Ne čini ga karakterno, naravno, ali taj prvi vizualni dojam je važan; odjeća, frizura, način hoda, gestikulacija, sve to pridonosi tome da izgledate mlađe - kaže Branka. Kao djevojčica htjela je biti liječnica, ali životne okolnosti primorale su je da odustane od toga. Iako ništa nije znala o manekenskom svijetu, u njega ju je “gurnuo” Vojo Šiljak. Doslovno ju je uzeo za ruku i odveo na audiciju u Modru, prvu manekensku agenciju koju su otvorili njegovi prijatelji. Unatoč strahu brzo se opustila i snašla. Sedamdesetih godina modeling je u nas bio tek u povojima. Nuša Marović i Irena Uhl bile su prvi profesionalni modeli te su manekenke imale zvjezdani status.

- Imala sam gotovo 18 godina. Svi su mi govorili da se moram okušati kao manekenka. No nikad se nisam mislila time baviti. Kako su mi se rastali roditelji, preselila sam se baki u Garešnicu pa sam poslije otišla na školovanje u Zagreb. Ubrzo sam se morala osamostaliti pa sam počela raditi. Manekenstvo mi je dobro došlo jer sam mogla plaćati podstanarski stan, ali bilo je jako teško - prisjeća se. Modra je bila ozbiljna agencija i škola, od Irene Uhl učili su hodati na pisti, a imali su i predavanja iz šminkanja i kostimografije. Predavači su bili eminentna imena koja su značila nešto u modnom svijetu. 

- U to su vrijeme manekenke bile slavne jer nas nije bilo mnogo. Ljudi su nas na cesti prepoznavali i tražili autogram. Morale smo i privatno biti dobro odjevene iako nismo mnogo zarađivale. Svima je to bio posao sa strane. Nitko od nas nije mislio da bi mogao od te karijere živjeti kao danas. Ni mi koje smo bile u vrhu nismo mnogo zarađivale, tek toliko da si skrpamo kakvog fićeka i lijepo se obučemo - otkriva. Za razliku od današnjih uvjeta na revijama, iza kojih stoji vojska frizera i stilista, tad su se djevojke snalazile na razne načine, a često su morale same kupovati od šminke do cipela. Morale smo, govori Branka, imati bijele i crne cipele, s niskom i visokom potpeticom te čizme jer nikad nismo znale što nas čeka u garderobi. Često su nosile i dva broja manje cipele. No najteže je bilo nabaviti najlonke bez ruba.

- Nekad smo ispod kupaćeg htjele nositi najlonke da nam ljepše izgledaju noge. Tad nije bilo solarija, a depilirale smo se na razne načine. U nas se nisu mogle kupiti najlonke bez ruba pa je bila sreća kad smo našle nekog da nam iz Trsta donese par takvih čarapa da imamo za posebna snimanja ili revije. Čuvale smo ih kao suho zlato jer su bile skupe - govori Branka. Novac joj nije bio važan na početku, priznaje, jer sve je to bila samo zabava. No nakon što je ušla u modni vrh, hobi je prerastao u posao. 

- Nas pet, šest bili smo stalna postava, a družili smo se i privatno. Imali smo i jako zgodne manekene. Tekstilna industrija bila je u procvatu pa je bilo jako mnogo revija. Uvjeti su bili loši, znali smo kombijem putovati i po deset sati i spremati se u autu ili u šatoru u blatu ili hodati po improviziranoj pisti. Daleko je to bilo od glamura. Osamdesetih se već profesionalizirala modna scena te je bilo velikih revija i turneja. U sjećanju su mi ostala najljepša putovanja. Čitava Jugoslavija, Bliski istok, Kairo, Sirija, Rusija, Pariz, Amerika... Mnogo sam mjesta vidjela zahvaljujući najjačem brendu Jugoexportu - priča. A i uvijek je imala VIP-tretman kad je putovala. Rado se sjeti kako je s djevojkama uspjela ući u kultni newyorški Studio 54, i to dvaput. U karijeri dugoj 20 godina manekenstvo je postupno zamijenila koreografijom revija. Upijajući svjetske revije, podigla je domaću modnu scenu na zavidnu razinu. A s modelingom rodila se i ljubav prema kozmetici.

- Kao manekenka mogla sam si priuštiti neki tretman. Preteča današnjih wellness salona bio je onaj bračnog para Trojner koji je okupio slavnu frizerku Višnju Trusić i vizažista Bracu Žunića. Tamo je dolazila krema i sve mi se to jako sviđalo. Tako sam počela učiti kod njih kozmetiku i položila državni ispit. Manekenska karijera se kad-tad počne gasiti i moraš se negdje skučiti. Tako sam otvorila kozmetički salon Studio HB. Moja prva mušterija bio je Relja Bašić - govori i ponosno ističe kako ove godine slavi 40. godišnjicu salona. Uvijek korak ispred, od odjeće i frizure do životnih stavova, Branka je bila emancipirana te se nikad nije zamarala “potpisom na papiru”. Iz dviju veza ima kćer i sina koje je sama odgojila. Uvijek je tražila nova znanja i ulazila u nove izazove, pa je otvorila prvi fitnes centar u zemlji, a s 40 godina upisala je Kineziološki fakultet i shiatsu akademiju u Švicarskoj. Danas uživa poučavajući druge.

- Uvijek detaljno skidajte šminku navečer i ne zaboravite noćnu kremu. Ujutro operite lice mlakom vodom, a za preporod preporučujem kupku u đumbiru i mirisnim solima. Također, ne zaboravite barem jedanput na mjesec napraviti piling tijela i čuvajte se sunca. I svakako vježbajte kad god možete - savjetuje Branka, koja se tih rituala drži cijeli život.

Bile smo slavne, ali su honorari bili jako mali

Prvo snimanje odradila sam za tadašnjega mladoga kreatora u usponu Rikarda Gumzeja. Imala sam veliku tremu, ali brzo sam se opustila i snašla. Poslije sam često nosila revije zagrebačkih  obrtnika koji su postali i poznati dizajneri, sjeća se Branka.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!