U svijetu mode rijetko je nešto tako lijepo kao ova delikatna tekstura koja je oduvijek bila predmet divljenja. Nekada su čipkarice, žene koje je rade ručno, bile posebno cijenjene, baš kao i njihov rad
ČAROBAN TEKSTIL
Čipka je već stoljećima simbol zavođenja, romantike, ali i majstorske izrade ručnog rada
Ako tražite klasičnu tkaninu s notom glamura, to je definitivno neodoljiva čipka koja danas dolazi u tisuće varijanti. Složeni i delikatni tekstil jedan je od najljepših na svijetu, sa čime se slaže velika većina dizajnera. Teško da će danas neka kolekcija proći bez čipke, naročito ako je riječ o večernjoj, svečanoj ili odjeći za posebne prigode. Kreativci je kombiniraju i s raznim stilovima koji naizgled nemaju ništa ženstveno, kao što je punk, jer današnja moda ima niz identiteta, formula i recepata.
Iako je danas sveprisutna, teško je točno odrediti kada i gdje je nastala. Španjolska, Italija, Francuska, Belgija i Njemačka - sve tvrde da su mjesto rođenja te divne tekstilne vještine. Prema povijesnim zapisima, čipka koju su zvali 'bijeli rad', bila je dio palete kreacija koje su izrađivale časne sestre - ova se umjetnost prakticirala u samostanima srednje i južne Europe.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
03:53
Najpoznatiji oblici čipke (iglana i špulica) imaju korijene još od prije 16. stoljeća, u vrijeme renesanse.
Prije ovih rukotvorina, pojam čipka odnosio se na trake koje su povezivale odjevni predmet, kao što je steznik. Također se odnosilo na pletenu traku koja je ukrašavala vojne uniforme i tkane trake koje su krasile rubove livreje sluge.
Do početka 16. stoljeća ove su čipke postale veće i složenije. Naime, u trend su ušli umeci, odnosno trake od čipke, koje su spajale odjeću. Uglavnom su ukrašavale ramena i šavove. Tehnike koje su pritom korištene bile su - Bobin i vezenje.
Bobin čipka bila je poznata i kao jastučna čipka, jer su je radili na jastuku. Druga varijanta je čipka na iglu, uz pomoć posebnih igala.
Krajem 16. stoljeća ovaj tekstil postaje više sofisticiran, čipka postaje vrhunac elegantnih trendova i luksuznog odijevanja. Od nje su radili sve - od ovratnika do ukrasa za glavu i manšeta. Bio je to glavni način ukrašavanja odjeće.
U epicentru svega bila je Italija. Venecija i Flandrija, dio Belgije, imale su u to vrijeme brzorastuću industriju čipke: flamanske čipke od kroja i špulice te venecijanske čipke na iglu bile su najtraženije u visokom društvu. I ostali dio Europe imao je uspješne industrije čipke, poput Chantillyja u Francuskoj.
Dizajn je reklamiran putem raznih knjiga uzoraka, koje su dame slale jedne drugima, kako bi sve skupa lakše pratile trendove, novitete, modu i scenu.
Te knjige nisu sadržavale upute, već bi vješta čipkarica mogla jednostavno proučiti dizajn i shvatiti kako je izrađen. Ručno rađena čipka bila je dragocjena roba i dostupna samo najbogatijim kupcima. To je vjerojatno razlog zašto čipku i danas povezujemo s elegancijom i luksuzom.
Tijekom nekoliko stoljeća, ručno rađena čipka bila je na vrhuncu, a trendovi i stilovi su se konstantno izmjenjivali. Mnogi su bili nezasitni lijepe, posebne čipke, primjer je francuski dvor. Tijekom 17. stoljeća, kralj Luj XIV i stanovnici dvora te njegova svita, bili su njome kao opsjednuti.
U to je vrijeme Francuska bila središte mode, a bogataši su voljeli kombinirati teške, komplicirane venecijanske čipke s kitnjastim tkaninama i raskošnom odjećom. Trošili su ogromne svote novca kako bi naručivali iz drugih zemalja, pa su Louis XIV i njegov ministar financija zaključili da moraju stvoriti vlastitu industriju čipke, kako bi novac ostao u zemlji. Tako je francusko gospodarstvo dobilo novo pojačanje.
Kasnije u 17. stoljeću ukusi su se promijenili, a u modu ulaze laganije, manje raskošne varijante. Odjeća izrađena isključivo od čipke bila je iznimno skupa, što znači da je tržište za nju bilo vrlo malo. Čipke koje nemaju težinu venecijanske bile su idealne za obrubljivanje manžeta, poruba i prednjica košulja, što ih je činilo pristupačnijim u pogledu cijene. Od tog vremena troškovi utječu na dizajn i proces proizvodnje.
Do kraja 18. stoljeća čipka je, iako još uvijek luksuzna tkanina, još više pojednostavljena kako bi se smanjili troškovi. U modu su ušle mreže s malim, jednostavnim cvjetićima.
Međutim, 19. stoljeće ima veliki utjecaj na industriju čipke. U to su vrijeme izumljeni strojevi za mehaničku proizvodnju. Rane verzije sastojale su se od strojno izrađene mreže koja je bila ručno izvezena kako bi dobila izgled čipke.
Prvi strojevi za čipku kao što su Pusher i Leavers, s vremenom su se poboljšali, a na kraju je mehanizirana izrada čipke zavladala industrijom ručne izrade.
Aristokracija je, pokušavajući sačuvati statusni simbol koji dolazi s nošenjem čipke, počela stavljati naglasak na nošenje antikne (tj. ručno rađene i skupe) čipke, ali oni manje bogati postali su kreativni i počeli bojati svoje strojno izrađene čipke čajem kako bi dobili taj starinski, pomalo žuti izgled.
Danas se gotovo sva čipka izrađuje strojno i može se lako i jeftino našiti na bilo koji odjevni predmet. Iako to znači da je industrija ručne izrade daleko od onoga što je bila u doba procvata, čipka je sada svakako mnogo dostupnija nego što je bila prije.
I upravo je ta pristupačnost omogućila široku raznolikost stilova i izgleda.
No, ručno rađeni tekstil i detalji i dalje su na cijeni, stoga kad je riječ o starinskom načinu izrade, to će zasigurno potvrditi i cijena.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
