ZA BOLJU PROBAVU
Crijeva će vam biti zahvalna! Ovih 12 namirnica u sebi krije prirodne probavne enzime
Problemi poput nadutosti, plinova i osjećaja težine nakon obroka mogu biti povezani s nizom čimbenika, a važnu ulogu u probavi imaju enzimi koji pomažu razgraditi hranu na tvari koje organizam može iskoristiti. Osim što ih tijelo prirodno proizvodi, određene namirnice također sadrže probavne enzime
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U nastavku pogledajte 12 namirnica koje prirodno sadrže različite probavne enzime.
1. ANANAS.
Ananas sadrži bromelain, skupinu enzima koji sudjeluju u razgradnji bjelančevina. Upravo se zbog bromelaina ananas i njegovi ekstrakti koriste i za omekšavanje mesa. Kod bolesti gušterače dodatke s bromelainom ipak ne treba uzimati bez savjeta liječnika.
2. PAPAJA.
Papaja sadrži papain, enzim koji također pomaže razgradnji bjelančevina. Neka istraživanja pripravke na bazi papaje povezuju s ublažavanjem zatvora i nadutosti. Za očuvanje prirodnih enzima najbolje ju je jesti zrelu i svježu jer ih visoka temperatura može deaktivirati. Nezrela papaja ne preporučuje se trudnicama bez prethodnog savjetovanja s liječnikom.
3. MANGO.
Mango sadrži amilaze, enzime koji razgrađuju škrob na jednostavnije šećere. Njihova aktivnost povećava se kako plod sazrijeva, što je jedan od razloga zbog kojih zreli mango postaje mekši i slađi.
4. MED.
U medu, osobito sirovom, nalaze se enzimi poput dijastaze, amilaze, invertaze i proteaze. Oni sudjeluju u razgradnji škroba, šećera i bjelančevina. Visoka temperatura može deaktivirati enzime, a med zbog velike količine šećera treba konzumirati umjereno. Ne smije se davati djeci mlađoj od godinu dana zbog opasnosti od dojenačkog botulizma.
5. BANANE.
Banane sadrže amilaze i glukozidaze koje složenije ugljikohidrate pretvaraju u jednostavnije šećere. Zato zrele žute banane imaju slađi okus od zelenih. Osim toga, dobar su izvor vlakana koja također pridonose normalnoj probavi.
6. AVOKADO.
Avokado se od većine voća razlikuje po velikom udjelu masti i maloj količini šećera. Sadrži lipazu, enzim koji sudjeluje u razgradnji masti na masne kiseline i glicerol. Glavninu lipaze potrebne za probavu ipak proizvodi gušterača.
7. KEFIR.
Kefir nastaje fermentacijom mlijeka uz pomoć kefirnih zrnaca, odnosno zajednica različitih bakterija i kvasaca. Može sadržavati lipazu, proteazu i laktazu. Budući da se tijekom fermentacije razgradi dio laktoze, neke osobe koje je teško podnose mogu lakše podnijeti kefir nego obično mlijeko.
8. KISELI KUPUS.
Tijekom fermentacije kupusa nastaju različiti enzimi, a sirovi i nepasterizirani kiseli kupus može sadržavati i žive mikroorganizme. Ako želite sačuvati što više tih sastojaka, prednost ima nepasterizirani proizvod jer ih zagrijavanje može smanjiti. Zbog većeg udjela soli osobe s povišenim krvnim tlakom trebaju paziti na količinu.
9. KIMCHI.
Tradicionalni korejski kimchi priprema se fermentacijom povrća, najčešće kupusa i rotkvice. Mikroorganizmi koji sudjeluju u fermentaciji mogu stvarati proteaze, lipaze i amilaze koje pomažu razgradnji bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Kimchi često sadrži mnogo soli i ljutih začina pa nije za svakoga u većim količinama.
10. MISO.
Miso je tradicionalni japanski fermentirani proizvod koji se najčešće priprema od soje, soli i kulture koji. Fermentacijom nastaju različiti enzimi, među kojima su amilaze, proteaze, lipaze i laktaze. Budući da sadrži dosta soli, preporučuje se umjerena konzumacija.
11. KIVI.
Kivi sadrži aktinidin, enzim koji pomaže razgradnji bjelančevina. Istraživanja upućuju i na to da redovita konzumacija kivija može pridonijeti urednijoj stolici te ublažiti zatvor i nadutost. Kod nekih ljudi ipak može izazvati alergijsku reakciju.
12. ĐUMBIR.
Đumbir sadrži proteolitički enzim zingibain koji sudjeluje u razgradnji bjelančevina. Istraživanja pokazuju i da može ubrzati pražnjenje želuca, što nekim ljudima može pomoći kod osjećaja težine nakon jela. Veće količine i dodatke prehrani treba oprezno koristiti kod uzimanja lijekova protiv zgrušavanja krvi, žučnih kamenaca i u trudnoći.
