Tko je stvarno vođa obitelji? Redoslijed rođenja možda ipak ne utječe na osobnost, ali prvorođenci su pametniji. Znanost otkriva šokantne istine o obiteljskim ulogama
Što kaže znanost?
Evo koliko redoslijed rođenja doista oblikuje karakter djece
Čitanje članka:
3
min
Jeste li ikada sjedili na obiteljskom okupljanju i pomislili kako je nevjerojatno da ste vi i vaša braća ili sestre, odrasli u istoj kući s istim roditeljima, ispali toliko različiti? Popularna psihologija nudi jednostavno objašnjenje: sve je u redoslijedu rođenja. Sigurno ste čuli za stereotipe - odgovorni prvorođenac, miroljubivi "sendvič" i šarmantni, ali neodgovorni mezimac. No, koliko je istine u tim tvrdnjama koje su postale dio opće kulture?
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:52
Ideju da naša pozicija u obitelji utječe na razvoj ličnosti prvi je uveo austrijski psihijatar Alfred Adler početkom dvadesetog stoljeća. Vjerovao je da se svako dijete bori za jedinstveno mjesto, odnosno "nišu" unutar obiteljske dinamike, što posljedično oblikuje njegove strategije za snalaženje u životu.
Uloge koje nam je dodijelila obitelj
Prema klasičnoj teoriji, prvorođena djeca, koja su neko vrijeme uživala nepodijeljenu pažnju roditelja, često se opisuju kao rođeni vođe. Skloni su perfekcionizmu, odgovorni su i ambiciozni, nerijetko pod pritiskom visokih očekivanja roditelja koji se i sami tek uče roditeljstvu. Dolazak mlađeg djeteta za njih predstavlja "detronizaciju", trenutak kada moraju naučiti dijeliti pažnju, što ih može učiniti savjesnijima i željnima uspjeha.
Srednja djeca, stiješnjena između starijeg uzora i najmlađeg člana obitelji, često postaju vješti pregovarači i mirotvorci. Kako ne dobivaju ni privilegije prvorođenih ni pažnju mezimaca, okreću se vršnjacima izvan obitelji i razvijaju snažne socijalne vještine. S druge strane, "sindrom srednjeg djeteta" opisuje osjećaj zanemarenosti koji ih može potaknuti na buntovništvo ili, suprotno, na neprestano ugađanje drugima kako bi zadobili pažnju.
Najmlađa djeca, takozvani mezimci, odrastaju u opuštenijoj atmosferi. Roditelji su iskusniji i manje strogi, pa su najmlađi često društveni, šarmantni i skloni riziku. No, ta pozicija ima i svoju cijenu - mogu postati ovisni o drugima i manje samostalni. Jedinci, pak, dijele mnoge karakteristike s prvorođencima. Zbog stalne interakcije s odraslima, često su zreliji za svoju dob, samostalni i kreativni, ali se mogu teže nositi sa situacijama u kojima nisu u centru pažnje.
Što kaže moderna znanost
Iako su ove kategorizacije primamljive jer ih je lako prepoznati u vlastitoj okolini, moderna znanstvena istraživanja pokazuju znatno složeniju sliku. Velike i metodološki rigorozne studije, koje su analizirale podatke desetaka tisuća ljudi iz različitih zemalja, otkrile su da utjecaj redoslijeda rođenja na osobine ličnosti gotovo u potpunosti nestaje kada se uzmu u obzir drugi faktori.
Psiholozi upozoravaju da su starija istraživanja imala ozbiljne metodološke nedostatke. Primjerice, često nisu uzimala u obzir veličinu obitelji i socioekonomski status. Prvorođena djeca statistički su češća u manjim obiteljima s višim prihodima, što samo po sebi utječe na razvoj, neovisno o redoslijedu rođenja. Drugi veliki problem je miješanje redoslijeda rođenja sa starošću. Naravno da je starije dijete savjesnije i odgovornije od mlađeg - jer je jednostavno starije. Kada se ovi utjecaji statistički uklone, razlike u osobinama poput otvorenosti, ekstrovertiranosti ili emocionalne stabilnosti postaju zanemarive.
Postoji li ipak stvarna prednost?
Ipak, znanstvenici se slažu da redoslijed rođenja ima jedan mali, ali dosljedno mjerljiv utjecaj: na inteligenciju. Brojne studije potvrdile su da prvorođena djeca u prosjeku imaju blagu prednost u kvocijentu inteligencije, otprilike tri boda više od sljedećeg djeteta. Iako se ne radi o velikoj razlici, ona se može odraziti na bolje obrazovne rezultate i odabir prestižnijih karijera.
Znanstvenici su dugo smatrali da je razlog biološke prirode, no čini se da je odgovor u obiteljskom okruženju. To je dokazala jedna norveška studija koja je promatrala djecu čiji je stariji brat ili sestra preminuo u ranoj dobi. Ta su djeca, iako biološki drugorođena, preuzela socijalnu ulogu prvorođenih i na testovima inteligencije postigla jednako dobre rezultate kao i biološki prvorođenci. Ključ je, čini se, u onom početnom periodu nepodijeljene roditeljske pažnje i resursa, što potiče rani kognitivni razvoj.
*Uz korištenje AI-ja
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
