Evolucija braka kroz povijest: Ljubav dugo nije bila jedan od faktora za odabir bračnog druga

U početku je brak često uključivao više partnera, obično žena. Primarna svrha bila je vezati žene za muškarce i tako jamčiti da su muškarčeva djeca doista njegovi biološki nasljednici. U mnogim drevnim kulturama, ako žene nisu uspjele proizvesti potomstvo, njihovi su ih muževi mogli vratiti i oženiti se nekom drugom.

POGLEDAJTE VIDEO: Ne želi biti intimna sa svojim partnerom - čekat će do braka

Pokretanje videa...

00:59

Poljubac | Video: KanalRi

Dogovoreni brakovi

Između 6. i 11. stoljeća brakovi su uvijek bili dogovarani. Prvenstveno su bogati roditelji željeli udati svoju djecu za nekoga barem jednako bogatog i moćnog poput njih samih, a pažljivo uređena zajednica bila je korisna za učvršćivanje statusa, bogatstva i moći.

Decretum Gratiani

Iako je brak tijekom tog razdoblja bio cilj osiguravanja političke ili ekonomske prednosti, benediktinski redovnik Gracijan (umro oko 1155.), vjerovao da je pristanak para važniji od odobravanja njihove obitelji. Gracijanu se pripisuje podupiranje pristanka kao središnjeg načela formaliziranog braka u njegovom udžbeniku kanonskog prava, Decretum Gratiani. Knjiga, objavljena 1140. godine, predstavljala je temelj za bračnu politiku Crkve u 12. stoljeću.

Brak i religija

Monogamija je postala središnji pojam zapadnih brakova krajem 9. stoljeća. U to su vrijeme kršćanske crkve počele preuzimati aktivniju ulogu u procesu sklapanja braka. Do 12. stoljeća rimokatolički teolozi i pisci nazivali su brak sakramentom, svetom ceremonijom povezanom s iskustvom Božje prisutnosti.

Sakrament ženidbe

Kako je Rimokatolička crkva postala moćna institucija u Europi, blagoslov svećenika postao je nužan korak da bi brak bio zakonski priznat. Međutim, tek je Tridentskim koncilom 1563. godine, potaknut protestantskom reformacijom, brak službeno proglašen jednim od sedam sakramenata, a sakramentalna priroda braka upisana je u kanonsko pravo.

UDOVOLJITE JOJ Suprugama su jako potrebne ove 3 stvari, ali to neće priznati

Muž i žena

Bez obzira na stavove protestanata i katolika, žene su i dalje bile tretirane kao dio imovine u posjedu njihovih muževa. Smatralo se da bogatstvo, imanje ili zemlja u vlasništvu žene ili njezine obitelji nakon vjenčanja pripadaju muškarcu.

Polako, kroz 16. stoljeće i uz crkvene blagoslove status supruge se popravljao. Muškarci su počeli pokazivati više poštovanja prema svojim drugim polovicama. Ali Crkva je i dalje smatrala muškarce glavama kućanstva, dok su njihove žene slušale njihove želje.

Bračni zavjeti

Postoje mnoge verzije razmjene bračnih zavjeta, ali one koje se tradicionalno recitiraju datiraju od Thomasa Cranmera, arhitekta engleskog protestantizma, i njegove 'Knjige zajedničkih molitvi', objavljene 1549. godine. Uglavnom sadrži riječi koje su nam svima poznate — "u dobru i zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u bolesti i zdravlju..." itd.

Zakon o tajnom braku iz 1753.

Zakon o tajnom braku iz 1753. označio je početak uplitanja države u brak. Bio je to prvi zakon u Engleskoj i Walesu koji je zahtijevao formalnu ceremoniju vjenčanja prema kojoj su se parovi bili dužni vjenčati u crkvi ili kapeli od strane svećenika, inače je zajednica bila ništavna. Bila je također potrebna službena objava vjenčanja.

Ljubav i brak

Tijekom 1800-ih brakovi su se i dalje često dogovarali. Ali u to je vrijeme društvo počelo poticati mlade ljude da bračne partnere biraju na temelju svojih romantičnih veza. Ideja da ste zaljubljeni u osobu s kojom ste se vjenčali počela je uzimati maha, osobito u Engleskoj i Francuskoj.

Zakon o vjenčanju iz 1836. godine

Zakon o braku iz 1836. dopuštao je sklapanje nevjerskih građanskih brakova u matičnim uredima. Nadalje, ovaj trenutak liberalizacije također je značio da su se nekonformisti i katolički parovi mogli vjenčati u svojim mjestima bogoslužja, prema svojim obredima.

Zakon o bračnim parnicama iz 1857. godine

Godine 1800. također svjedočimo donošenju još jednog značajnog zakona, Zakona o bračnim parnicama iz 1857. Prije 1858. razvod je bio rijedak. Zakon iz 1857. reformirao je zakon o razvodu uspostavljanjem modela braka temeljenog na ugovoru, a ne na sakramentu. Odjednom se razvod mogao provesti putem pravnog postupka, iako je postupak za većinu bio preskup da bi se uopće razmišljalo o njemu.

ŠALA NA SVOJ RAČUN 'Ja sam prosječna, a muž mi je prezgodan. Svi me pitaju kako imam samopouzdanja uz njega'

Razlozi za razvod braka

Unatoč donošenju Zakona o bračnim parnicama, na ženi je i dalje bila odgovornost dokazivanja "teškog" preljuba - da su njihovi muževi bili krivi za okrutnost, napuštanje, bigamiju i druge prijestupe. Nevjerojatno, ali tek nakon što je u Ujedinjenom Kraljevstvu usvojen Zakon o reformi razvoda iz 1969., parovi su mogli navesti raspad braka kao razlog za razlaz.

Zakon o imovini udanih žena iz 1882.

Zakon o imovini udanih žena iz 1882. predviđao je da će se plaće i imovina koju je žena zaradila vlastitim radom ili naslijedila smatrati njezinom zasebnom imovinom.

Viktorijanski ideal braka

Viktorijanci su vjerovali da se brak treba temeljiti na ljubavi ili druženju. Doista, u to doba su tradicionalne društvene norme koje upravljaju zajednicom - na primjer, obiteljski dogovoreni brakovi - odbačene kao zastarjele i neukusne. Primjer ovakvog gledišta bila je sama kraljica Viktorija, čiji se brak s princom Albertom često navodio kao savršen "ljubavni spoj". 

Obiteljske vrijednosti i kontracepcija

Jedan od primarnih razloga za sklapanje braka uvijek je bio stvaranje potomstva i podizanje obitelji. Ali do kraja 19. stoljeća žene su počele rađati sve manje djece. Doista, parovi su počeli koristiti rudimentarne metode kontracepcije kako bi ograničili trudnoću. Tijekom Biskupske konferencije u Lambethu u Londonu 1930., Anglikanska crkva oprezno je dopustila korištenje kontracepcije u braku. Rimokatolička crkva reagirala je na ovu vijest ponovivši kako kontracepciju smatra moralnim grijehom te je na Novu godinu 1930. službeno zabranila bilo kakva "umjetna" sredstva kontrole rađanja.

Brak napreduje

Brak se kroz vrijeme prilagođavao. Prve ceremonije prema Zakonu o civilnom partnerstvu iz 2004. održane su u Ujedinjenom Kraljevstvu sljedeće godine i omogućile su istospolnim parovima i parovima od kojih je jedan supružnik promijenio spol da žive u zakonski priznatom intimnom partnerstvu sličnom braku. 

Zakon o braku (istospolni parovi) iz 2013.

Godine 2013. u Ujedinjenom Kraljevstvu uveden je Zakon o braku (istospolnih parova)2015. Vrhovni sud SAD-a legalizirao je istospolne brakove u svih 50 saveznih država.

U konačnici, bez obzira na to kako parovi prihvaćaju brak, brak je veza između dvoje ljudi koja uključuje odgovornost i zakonitost, kao i predanost, prenosi StarsInsider.