Bila je profesorica klavira
FOTO Talijanski glamur ostavila iza sebe: Tina danas vozi traktor i proizvodi svoje pivo
Tina Kovač De Faveri svoj je gradski život zamijenila poljoprivredom, proizvodnjom craft piva i životom u skladu s prirodom. Evo kako izgleda njezina nevjerojatna životna priča
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Svatko tko upozna Tinu Kovač De Faveri (43) iz istarskog Kaštelira ostat će iskreno oduševljen njezinom osobnošću, sposobnostima i životnom energijom. Jer do prije deset godina ova je magistrica glazbe i profesorica klavira živjela mondenim, gradskim životom u Milanu, da bi potom prijestolnicu europske mode zamijenila životom u rodnom Kašteliru i aktivnim bavljenjem poljoprivredom. Milanske ulice ostavila je iza sebe posvetivši se njivama, vinogradima i maslinicima, pa je se redovito može vidjeti kako vozi traktor, freza ili radi u obiteljskoj manufakturi proizvodnje craft piva.
Svatko tko upozna Tinu Kovač De Faveri (43) iz istarskog Kaštelira ostat će iskreno oduševljen njezinom osobnošću, sposobnostima i životnom energijom. Jer do prije deset godina ova je magistrica glazbe i profesorica klavira živjela mondenim, gradskim životom u Milanu, da bi potom prijestolnicu europske mode zamijenila životom u rodnom Kašteliru i aktivnim bavljenjem poljoprivredom. Milanske ulice ostavila je iza sebe posvetivši se njivama, vinogradima i maslinicima, pa je se redovito može vidjeti kako vozi traktor, freza ili radi u obiteljskoj manufakturi proizvodnje craft piva.
Prije tri godine predstavljala je Kaštelir na natjecanju "Najuzornija hrvatska seoska žena", i tom ju je prilikom Udruga Uzorne hrvatske seoske žene nagradila priznanjima za domišljatost u plasmanu tržišnog proizvoda te za izražavanje i komunikaciju na lokalnom izričaju.
Tinin suprug Gabriele rođen je u Monzi pokraj Milana, no i njegovi su korijeni iz Kaštelira, otkud mu je mama. Stoga njihova ljubavna priča nije započela u Milanu, nego davnih dana upravo u slikovitom Kašteliru gdje je, kako kaže Tina, Gabriele dolazio kod svojih nonića i tijekom ljetnih praznika. S vremenom se rodilo prijateljstvo i ljubav, a sljedeće godine ovaj će par proslaviti 20 godina braka. U njemu su dobili dvije kćeri, Nicole (18) i Michelle (15), obje rođene u Monzi. Nakon preseljenja nastavile su školovanje na talijanskom jeziku u Novigradu, pa će Nicole ove godine upisati fakultet, a Michelle talijansku gimnaziju u Rovinju.
- Nakon vjenčanja s Gabrieleom 2007. godine preselila sam se u Milano. Već 2008. postala sam mama na puno radno vrijeme, što mi je bilo najljepše i najvažnije zanimanje. Posvetila sam se odgoju naših kćeri i obitelji. U Milanu sam živjela pravim gradskim životom. Voljela sam shopping, upoznala mnoge poznate osobe iz svijeta televizije, nogometa i filma te imala priliku doživjeti sve ono po čemu je taj grad poznat. Ipak, ništa od toga nije mi donosilo neko posebno zadovoljstvo. Ponekad sam se osjećala kao riba na suhom jer je život u velikom gradu potpuno drukčiji od onoga na koji sam bila naviknuta. Nedostajali su mi priroda, životinje i susjedski odnosi kakve imamo u Kašteliru. Zato smo se često vraćali kući, ponekad čak i samo na jedan vikend - priča nam Tina dodajući da je Gabriele u Milanu bio privatni poduzetnik i vlasnik firme koja je proizvodila industrijska postrojenja za preradu hrane.
Prekretnica za povratak u Kaštelir bili su bolest i starost Tininih roditelja. Željela je biti s njima i dati im ljubav u tim trenucima, a kasnije je naslijedila i obiteljski OPG s maslinicima, vinogradima i poljoprivrednim zemljištem na kojem danas sa suprugom uzgaja ječam za proizvodnju njihova piva.
- Gabriele je oduvijek volio Kaštelir, a i Nicole i Michelle obožavale su naše malo selo, život među životinjama i bezbrižnu igru u prirodi. Zato ih nije bilo teško nagovoriti da ovdje započnemo novo životno poglavlje. Trebalo je samo uskladiti školu, posao i napraviti plan za budućnost. Odrasla sam praktički na njivi, među usjevima, među maslinama, vinogradima i gramperima, kako u Kašteliru zovemo krumpir. Traktor vozim od četvrte godine. Danas me i sama pomisao na to malo plaši, ali tad su jednostavno bila neka druga vremena - priča nam Tina.
U Kašteliru danas imaju maslinike, vinograde i oranice, baš kao i nekad, ali i proizvodnju vlastitog craft piva za svoj lokal Castellana Craft Beer u Kašteliru. Ideja o proizvodnji craft piva bila je Gabrieleov dugogodišnji san, no dok su živjeli u Milanu nije ni slutio da će se san jednog dana pretvoriti u stvarnost.
- Kad smo se vratili u Kaštelir i ponovno počeli obrađivati našu zemlju, shvatili smo da sami možemo uzgajati ječam za vlastito pivo. Tad je sve krenulo. Kupili smo pivovarski pogon i proizveli svoje prvo pivo koje je odmah pokazalo vrhunsku kvalitetu. Gabriele je izuzetno pedantan i precizan u svemu što radi, pa tako i u proizvodnji piva. Posadili smo i nešto sadnica hmelja te od njega proizveli limitiranu seriju od 300 boca našeg piva Sonata. U poljoprivredi znam raditi gotovo sve. Tome su me naučili roditelji. Sijanje, sadnju, rezidbu maslina i vinove loze. Traktor vozim odmalena, a tijekom godina naučila sam raditi s raznim strojevima. Koristim sve, od motike do traktorske freze, i ponosna sam na to jer vjerujem da je svako znanje vrijedno - govori Tina, koja je prije pet godina, nažalost, dobila dijagnozu raka dojke.
Nije o tome još javno govorila, ali otkrila nam je kako osjeća da je došlo vrijeme. S dijagnozom je, kaže, uslijedilo jedno od najtežih razdoblja u njezinu životu. Prošla je zahvate obostrane mastektomije i odstranjenja limfnih čvorova na koje se bolest djelomično proširila te 12 kemoterapija i 29 zračenja.
- I danas sam na hormonskoj terapiji i terapiji zoledronatom. Zbog toga osjećam posljedice liječenja, ponajviše bolove u kostima i zglobovima. Nemam više onu snagu koju sam nekad imala, pa mi je danas potrebna pomoć u radu na našem OPG-u. U posao je uključena cijela obitelj i svatko ima svoju ulogu, a kad je potrebno više ruku, angažiramo i ljude koji nam pomažu te sam svima neizrecivo zahvalna na pomoći. Bez dobrog timskog rada sve ovo bilo bi teško ostvariti - govori snažna i hrabra Tina dodajući kako je unatoč svemu bolest nije obeshrabrila.
Naprotiv, često je ona hrabrila druge, iako je i sama prolazila kroz vrlo teško razdoblje. Kad danas pogleda unatrag, ističe da ju je upravo ta borba naučila cijeniti život još više. Donijela joj je, kaže, i mnogo lijepih trenutaka, nove divne ljude koje je upoznala te spoznaju koliko su dragocjeni ljubav i podrška obitelji i prijatelja, ali i vjera.
- Snagu, volju i inspiraciju crpim iz ljubavi prema obitelji, prirodi i Bogu. Oduvijek me oduševljava ljepota Božjeg stvaranja. Uživam promatrati prirodu, biljke, životinje i more. Fascinira me kako iz jedne male sjemenke nastane biljka ili stablo koje donosi plodove. Veliku ljubav osjećam i prema životinjama, pa kad god mogu, pokušavam pomoći onima koje su napuštene. U jednom razdoblju imala sam sedam pasa, trinaest mačaka, ponije, vijetnamske svinje, tibetanske koze, kokoši i patke. Sve su kod nas živjele do prirodne smrti. Danas imamo tri psa i šest mačaka koji su ravnopravni članovi naše obitelji. Žive s nama u kući i spavaju s nama - otkriva nam ova fascinantna žena koja se, uz sve, bavi i turizmom, odnosno iznajmljivanjem kuće za odmor.
Pivo koje proizvode je isključivo za potrebe njihova lokala i ne namjeravaju širiti proizvodnju, jer je želja obitelji da ljudi priču s kvalitetnim craft pivom dožive upravo u Tininu najdražemu mjestu na svijetu, pitoresknom Kašteliru. Ova piva nose i posebna imena: Bjonda, Škura, Kaštelirka, Školar, Školarka i Sonata. Upravo su Školar i Školarka posebno dragi Tini jer su nazvani po nadimcima iz njezine obitelji. Tinina pokojnog tatu svi su, naime, zvali Školar, a Tinu i danas zovu Školarka. Zato ta piva za nju imaju posebnu emocionalnu vrijednost. Ujedno, proizvode piva koja su na brojnim prestižnim natjecanjima odnosila zlatne i srebrne medalje, a Tina ističe kako su kao obitelj posebno ponosni na to što je njihov rad prepoznat i izvan Istre te su za svoj projekt osvojili Zlatnu povelju “Suncokret ruralnog turizma Hrvatske” u kategoriji Craft turizam, što im je veliko priznanje i potvrda da se trud i kvaliteta isplate.
A unatoč bolesti s kojom se i dalje bori, Tina u životu nalazi maksimalnu ljepotu, cijeneći svaki trenutak u kojem može raditi, stvarati i biti sa svojom obitelji. Ništa je ne može pokolebati da živi svoj san.
- Ovom prilikom željela bih od srca zahvaliti cijelom osoblju Opće bolnice Pula, a posebno dr. Anthonyju Banu, glavnoj sestri Keti Glavaš, onkologinji dr. Anuški Budisavljević i cijelom njihovu timu. Za mene oni nisu bili samo liječnici i medicinske sestre, nego ljudi koji su mi pružili nadu, toplinu i osjećaj sigurnosti. Neizmjerno sam zahvalna Bogu što su upravo oni bili uz mene tijekom tog životnog puta. Terapije će trajati još godinu dana i nadam se da će mi se nakon njih vratiti i dio snage koju sam nekad imala. Iako su tu već i 43 godine, ne odustajem. Život je prelijep i vrijedi se boriti za svaki njegov dan - poručuje simpatična Tina.
