'Glavni grad': europska verzija 'Kuće od karata', s puno satire

Bilo bi nepošteno za Menasseov “Glavni grad” samo reći kako je to knjiga o Europskoj uniji, iako u svojoj esenciji opisuje upravo tu zajednicu za koju Hrvati još, nakon što smo šest godina punopravna članica, nisu sigurni je li im EU dobra ili nije. Dobra je naravno jer daje puno novca, koji sami ne bismo nikad vidjeli ni stvorili, a loša je jer nam nameće pravila na koja nismo navikli, a trebali smo.

UVIJEK DOBRE Top deset knjiga koje morate pročitati jednom u svom životu

Možda je upravo zato vrijeme da svaki Hrvat uzme u ruke “Glavni grad”, jer Robert Menasse savršeno dobro opisuje kako funkcionira briselska birokracija kroz živote onih koji tamo rade i žive te koji su, što je još bolje - došli su sa svih strana. Na neki način, ovo je blaga, europska verzija “Kuće od karata”, s puno zdrave ironije i satire iz koje se može puno toga doznati, kao recimo da je Brexit samo Britancima važna tema, dok ostale uopće ne zanima. Priča koja povezuje sve likove vrti se oko dva važna trenutka: plana za proslavu pedesete obljetnice osnutka Europske unije, kojim se ujedno želi poboljšati imidž Unije, i neriješenog ubojstva koje oni “gore” nastoje zataškati.

Likove je Menasse odabrao iz različitih članica EU: iz Poljske, Italije, Austrije, Belgije, s Cipra... Svatko od njih ima drukčiji background i na obitelj svakoga od njih Europska unija je imala drukčiji utjecaj. Ideja da se velika proslava Unije obilježi tako da se u prvi plan stave preživjeli iz Holokausta dolazi pod znak pitanja nakon nastojanja da se ideja sabotira, a kroz sve te važne momente priče Menasse je stvorio niz nezaboravnih likova čiji se putevi kroz roman presreću po briselskim avenijama i ulicama. U trenucima Menasse spominje i neke druge probleme, poput turizma s kojim bi se Dalmacija koja stenje pod teretom kruzera i “selfie turista” mogla poistovjetiti.

BILL GATES: 'Ova knjiga je bila toliko dobra da sam je poslao na 50 adresa'

U jednom dijelu usput piše o djedu policijskog inspektora, koji je rekao da je “Bruxelles 1914. bio najbogatiji i najljepši grad na svijetu, a onda su ga pogodila tri zla, od toga dva s puškama, a treći s fotoaparatima”. To je ta dobra strana kad vam je tema Europska unija, jer ima mjesta za brojne aspekte života u Uniji. Menasse jako dobro razumije Europsku uniju i nije teško shvatiti da joj je naklonjen. Uostalom, to je i sam rekao u nekoliko intervjua te je priznao da je zapravo onaj “staromodni” građanin Europe kojemu su ljudska prava osnova i baza Europske unije. To je još tako, iako nam se dok pratimo vijesti više čini kako Europska unija zadnjih godina predstavlja neke druge vrijednosti zbog rastućeg populizma i radikalne desnice, koja je, nasreću, puno manje moćna nego što je glasna.