Misteriozni Göbekli Tepe otkriva nam zapanjujuće tajne: svetište staro 12.000 godina možda je bilo središte kulta lubanja i rituala prijelaza između svjetova živih i mrtvih
Hram star 12.000 godina
Göbekli Tepe bi i Indianu Jonesa ostavio u čudu! Bio je središte misterioznog kulta lubanja?
Čitanje članka:
6
min
Göbekli Tepe je svetište u jugoistočnoj Anatoliji u Turskoj, staro oko 12.000 godina. Izgradili su ga lovci-sakupljači puno prije nastanka prvih država, ratarstva i sjedilačkog načina života. Ta megalitska kultura vodi nas u potpuno suprotnom smjeru od dosadašnjih učenja. Umjesto da religija bude posljedica razvoja složenih društvenih struktura, moguće je da su zajednička simbolika, vjerovanja i ritualna praksa imali presudnu ulogu u oblikovanju ranih oblika kolektivne organizacije. Brojna pitanja i dalje ostaju otvorena. Još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno na koji su način zajednice prije približno 12.000 godina organizirale izgradnju tako velikih kamenih kompleksa, kakvu je ulogu u njihovom simboličkom i ritualnom sustavu imao takozvani kult lubanja, predstavljaju li pojedini reljefi i simboli na kamenim stupovima najranije pokušaje kalendarskog bilježenja vremena ili čak moguće interpretacije prirodnih katastrofa, poput pada kometa. Upravo ta nerazriješena pitanja čine Göbekli Tepe jednim od najintrigantnijih arheoloških lokaliteta ranog neolitika.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
Dugo se vjerovalo da je Göbekli Tepe bio isključivo svetište lovaca-sakupljača staro 12.000 godina. Međutim, istraživanja su otkrila uz kompleks hramova i tragove svakodnevnog života. Već 2011. godine, duboka sondiranja otkrila su jednostavne male kamene prstenove maksimalnog promjera 2 m uz monumentalne zgrade, vrstu arhitekture dobro poznatu iz epipaleolitskih naselja. Mnogo toga upućuje na sezonske fluktuacije stanovništva.
Jedan od misterija je što na lokalitetu nisu pronađeni kosturi zakopanih tijela. Iako nema klasičnih grobnica, u Göbekli Tepeu su pronađeni brojni fragmenti ljudskih kostiju (N–691). Važno je istaknuti da dosadašnja istraživanja nisu pokazala da je Göbekli Tepe bio nekropola (groblje), ali na lokalitetu su prisutni dokazi o "kultu mrtvih".
Na obližnjem lokalitetu Karahan Tepe pronađeni su bazeni i kanali koji sugeriraju ritualno pranje tijela. Postoji mogućnost da su tijela spaljivana ili ostavljana na vrhovima brda ("nebeski pogreb"), što ne ostavlja klasične arheološke tragove poput nekropola u kasnijim razdobljima. Arheolozi su unutar stambenih struktura počeli pronalaziti pojedinačne kosti ispod podova kuća. To je bila uobičajena praksa u neolitu (npr. u Çatalhöyüku) - ljudi su doslovno spavali iznad svojih predaka. Međutim, u Göbekli Tepeu takvih nalazišta nema i to predstavlja jedan od neriješenih misterija. Sve do sada upućuje na to da se radi o sustavu hramova na širem području starih oko 12.000 godina iz vremena kada su ljudi bili lovci-sakupljači.
Lokaliteti poput Göbekli Tepea, pružili su bogate dokaze, uglavnom ikonografske prirode, koji nude izravan uvid u rane sustave vjerovanja. Postoje istraživanja koja upućuju na šamanizam kao oblik vjerovanja u vrijeme mezolitika i neolitika.
Za Göbekli Tepe karakteristični su stupovi u sklopu monumentalnih građevina s prepoznatljivim istim osnovnim oblikom koji podsjeća na latinsko slovo 'T' (kada se gleda sa strane). Oblik slova T nama izgleda kao stilizirani prikaz ljudskog tijela u bočnom pogledu, sa širim dijelom na vrhu kao glavom i tijelom ispod. Do danas su unutar monumentalnih okruglih zgrada A–D, F i H otkrivena 72 stupa. Slike, skulpture i reljefi u Göbekli Tepeu uglavnom prikazuju ljude i životinje različitih veličina. 51 od njih ima reljefe (ili tragove izbrisanih reljefa), od kojih većina predstavlja životinje, ali neki i apstraktne znakove u obliku latinskih slova 'H' ili 'C'. Raznolikost slika je široka, ali ne i slučajna. Najčešće lovljena životinja, gazela, pojavljuje se samo na dva stupa, divlji magarac samo jednom. Puno više ima prikaza opasnih divljih životinja. Znanstvenici vjeruju da su stupovi koji su prekriveni reljefima opasnih životinja – lavovima, leopardima, lisicama, medvjedima, škorpionima, zmijama i veprovima, zaštitnici ili totemi. Zmije se mogu identificirati kao levantinski poskok, jedina otrovna zmija koja nastanjuje to područje. Lisice su, s druge strane, vješti grabežljivci i poput leoparda, često su prikazane u skakućem položaju. Visoka učestalost prikaza ptica također je uočena upućujući na snažnu povezanost ptica i kulta smrti. Ako je spol životinja naznačen, uvijek je izričito muški. Gotovo svi sisavci prikazani su u stavovima intenzivnog kretanja, često u skoku. Valovita tijela zmija također upućuju na kretanje.
Iz Göbekli Tepea poznato je ukupno 63 stilizirane antropomorfne skulpture. Karakterističan izgled lica uvijek se temelji na čelu i nosu u obliku slova T kao osnovnim elementima. Čelo može biti blago zakrivljeno, ali lice je uglavnom kruto i geometrijsko. Kosa, brada ili pokrivalo za glavu rijetko se vide. Prikaz očiju i usta obično su jedini elementi koji sugeriraju izraze lica. Stilizirane mimičke bore pojavljuju se samo na jednom prikazu.
Nisu sve skulpture u frontalnom stojećem stavu, ima i drugačijih položaja statua: sjedeći, čučeći ljudi, ili klečeće figure, koje kao da drže ljudske glave. Jedan zanimljiv slučaj je glava s dva lica. (Dietrich, O. (2023). Shamanism at early Neolithic Göbekli Tepe, southeastern Turkey: Methodological contributions to an archaeology of belief. Praehistorische Zeitschrift. Advance online publication. https://doi.org/10.1515/pz-2023-2033).
U Göbekli Tepeu je 2024. godine prvi put pronađena realistična ljudska statua visoka preko dva metra. Statua je pronađena unutar zidne strukture (između objekata B i D). Prikazuje muškarca s naglašenim rebrima i kralježnicom, što sugerira prikaz pokojnika ili pretka. Statua je pronađena u horizontalnom položaju, namjerno "ugrađena" u podnožje zida, što upućuje na to da je služila kao neka vrsta zavjetnog dara (votive offering) prilikom gradnje ili zatvaranja hrama.
Činjenica da su te statue često namjerno zakopane (kao da su i same živa bića koja trebaju pogreb) sugerira da je cijeli lokalitet funkcionirao kao svojevrsno "mjesto prijelaza" između svijeta živih u svijet mrtvih (možda i obrnuto!).
Ministarstvo kulture Turske objavilo je krajem 2024. nalaze o statuama s fizički zatvorenim (zapečaćenim) ustima. Arheolozi vjeruju da ovo predstavlja specifičan neolitski koncept razumijevanja smrti. Smatra se da su zatvorena usta simbolizirala tišinu mrtvih ili zabranu govorenja o određenim ritualima.
Ono što intrigira znanstvenike i širu javnost je prisutnost kulta lubanja koja predstavlja poveznicu sa starim šamanističkim obredima. U arheološkom diskursu, termin kult lubanje koristi se relativno široko, opisujući ne samo namjernu modifikaciju ljudskih lubanje, nego i njihovo odlaganje u odabranim kontekstima. Antropolozi i arheolozi ističu da se kult lubanje mora odvijati u postojećem religioznom kontekstu i tretmani se moraju ponavljati na više lubanja. Brojni dokazi u Göbekli Tepeu upućuju na jasnu ritualnu komponentu.
Ukupno 40 fragmenata lubanje (9,8% od ukupnog broja koštanih ostataka) nosi tragove rezanja i to od aktivnosti odvajanja mesa do dodatnih znakova obrade kostura (odrubljivanje glave) i urezivanja ornamenata. Na temelju anatomskih obilježja koštanih fragmenata, sedam fragmenata lubanje odnosi se na tri osobe. Iako se ne može sa sigurnošću odrediti spol osoba, znanstvenici su zaključili da postoji veća vjerojatnost da se jedna lubanja odnosi na ženu a dvije na muškarce. Sve tri lubanje mogu se pripisati odraslima u dobi između 20 i 50 godina. Istraživanja tafonomskih značajki otkrila su četiri različite vrste namjerne modifikacije: jedna je bušena perforacija, tri su slučaja rezbarija, te nanošenje boje (ostaci oker boje na lubanji) i manji tragovi rezanja. Rezbarije se mogu opisati kao duboki, uglavnom sagitalno orijentirani žljebovi, dubine i širine od 0,2 do 4,0 mm, kao rezultat višestrukih aktivnosti rezanja koji se protežu preko čela, a u jednom slučaj nastavljaju se na stražnji dio lubanje i na čeljust.
Mikroskopske analize potvrdile su da su aktivnosti rezbarenja i klesanja provedene korištenjem kamenih alata. Budući da nisu mogli biti uočeni znakovi zacjeljivanja, modifikacije su vjerojatno izvršene ubrzo nakon smrti. U Göbekli Tepeu, tragovi oker boje otkriveni su na fragmentima jedne od tri lubanje.
Još jedna izvanredna značajka te lubanje je izbušena perforacija u lijevom parijetalnom dijelu, čiji je položaj pažljivo odabran tako da lubanja može visjeti okomito i kada je obješena biti okrenuta prema naprijed. Znanstvenici vjeruju da su te lubanje bile izložene, možda su visjele na uzicama ili bile postavljene na stupove kao dio rituala.
Alternativno, perforacija je mogla biti točka pričvršćivanja maske ili drugih ukrasnih elemenata. Kult lubanja povezuje se s obredima štovanja predaka i/ili izlaganjem pokorenih neprijatelja. Odnosno jedno je od mogućih tumačenja kultnih lubanja iz Göbekli Tepea su obredi postmortalnih kaznih. Na temelju ovog zaključka, rezbarije na lubanjama iz Göbekli Tepea mogle bi također sugerirati da su pripadale pojedincima, označavajući ih kao različite od drugih, bilo na pozitivan ili negativan način. Unatoč visokoj fragmentaciji lubanja iz Göbekli Tepea, sačuvani fragmenti nisu pokazivali tipičan raspored tragova rezanja povezano sa skalpiranjem.
(Gresky, J., Haelm, J., & Clare, L. (2017). Modified human crania from Göbekli Tepe provide evidence for a new form of Neolithic skull cult. Science Advances, 3(6), e1700564. https://doi.org/10.1126/sciadv.1700564)
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
