INSPIRACIJA Svaki povratak grafita na most u autoru kolekcije nakita izazvao je osjećaj male pobjede čovjeka nad sustavom i da se trud mora isplatiti
KULTNI SIMBOL ZAGREBA
Hendrixov most Adriano Nokaj je 'pretvorio' u kolekciju nakita
Jedno od kultnih mjesta u Zagrebu svakako je i most koji je zbog grafita na sebi, popularno nazvan Hendrixov most. On je sada dobio i svoj nakit. Autor tog nakita je ekonomist Adriano Nokaj (34). U posljednjih četiri godine aktivno se bavi izradom i prodajom nakita unutar obiteljskog obrta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:30
- Dugo vremena proveo sam u banci i osjećao da sam izgubio dobar dio kreativnosti koju sam ranije imao. Nakon davanja otkaza bilo je potrebno više od godinu dana da se kreativan dio u meni ponovno vrati - priča Adriano.
Unutar obiteljskog obrta, često je pomagao u proizvodnji, prodaji ili servisu nakita. Svoje prve autorske komade počeo je izrađivati u jednoj od njihovih poslovnica u Rovinju.
- Izrađivao sam nakit koji bih ja nosio, najčešće narukvice, ali i prstenje. Većinom je to bio nakit za muške, odnosno unisex jer se i određenom postotku žena sviđao taj spoj grubog i nježnog dizajna. To su bili počeci u kojima sam eksperimentirao s materijalima i formama pokušavajući pronaći zajednički nazivnik svemu što radim. Najčešći komadi nakita su narukvice, prsteni, privjesci i ogrlice - objašnjava Nokaj.
Njegova prva kolekcija nakita od koje je odlučio napraviti mono brend je upravo nakit Hendrix.
- Već s izradom prvih komada nakita, počeo sam istraživati i primjećivati forme u arhitekturi i prirodi koje bi mogao na svoj način interpretirati kroz nakit. Most za mene ima posebno značenje, s obzirom da sam odrastao u Novom Zagrebu često sam prelaskom Save imao pogled na njega i njegov natpis - priča.
Svaki povrat grafita nakon što je most prefarban, u njemu je, kaže, izazivao osjećaj male pobjede čovjeka nad sustavom i pouke da se upornost mora isplatiti.
- I eto dosta godina kasnije most sada svi zovu Hendrixovim mostom, iako službena promjena naziva još nije izvršena - govori ekonomist.
Zasad su u prodaji dostupni prsten i narukvica
Nakon što je počeo stvarati nakit, most je počeo gledati u formi narukvice - njegov izraženi luk isprepleten nosećim gredama, njegovu boju i natpis koji je u formi nakita, priča, imao mogućnosti vratiti na mjesto kojem pripada.
- Most s natpisom Hendrix vraća me u djetinjstvo, ali i pokazuje da narod ipak može donositi odluke. Puno priča nosi taj natpis na mostu i u meni izaziva puno različitih osjećaja. Bilo bi šteta ne ovjekovječiti ga jednom mini kolekcijom nakita - objašnjava Adriano.
Kolekcija je još uvijek u procesu ekspanzije. Zasad su u prodaji dostupni prsten i narukvica, a uskoro ću standardizirati i privjeske, pinove i naušnice.
- Izrađujem ih u dva materijala, srebro i mjed. Oba imaju svoje specifičnosti, no najveća razlika je ipak u cijeni i boji. Srebrna kolekcija je bitno skuplja od mjedene. Na taj način htio sam približiti most svima bez obzira na financijske mogućnosti, naravno koliko je bilo moguće s obzirom na utrošen materijal i vrijeme potrebno za izradu - ističe.
Izrada nije nimalo jednostavna
Proces izrade počinje dobivanjem forme mosta. Prvi komadi su ispiljeni ručno, ali ubrzo je shvatio da to iziskuje previše vremena, a krajnji proizvod nema savršene linije kakve je htio.
- Tako da danas koristim usluge CNC stroja kako bi dobio savršenu formu. Nakon toga slijedi obrada metala, brušenje i turpijanje kako bi bio ugodan za nositi. Potom ide savijanje u formu narukvice ili prstena i zatim patiniranje kako bismo dobili zelenu boju - objasnio je Adriano.
Mjedena narukvica stoji 560 kuna, prsten 280 kuna, srebrna narukvica oko 1.800 kuna, a srebrni prsten 750 kuna.
- Još uvijek radim na tome da da srebrna varijanta bude malo lakša i samim time jeftinija. Prije nekoliko tjedana pokrenuo sam webshop te je tamo moguće pogledati i kupiti neki od proizvoda. Nakit je moguće isprobati i kupiti i u Lapidariumu koji je već kultno mjesto za nakit s potpisom domaćih autora - govori vlasnik brenda.
Proizvod je unisex te je namijenjen i muškoj i ženskoj publici, svim ljubiteljima Zagreba, njegove urbane kulture i novije povijesti.
- Ako bih pokušao kreirati potencijalnog kupca uzimajući u obzir dosadašnje kupce to bi bila osoba u ranim tridesetim godinama, odrasla u Zagrebu, borac za pravdu s velikom ljubavi prema Zagrebu i njegovom urbanom karakteru - priča Adriano.
Sjećanja vezana uz most
Za Hendrixov most se, ovaj rođeni Zagrepčanin odlučio jer se on kroz njegov život provlačio svakodnevno.
- Kao klinci, iz kvarta prema centru smo često išli pješke preko pješačkog mosta otkud je vjerojatno najbolji i najdirektniji pogled na Hendrixov most tako da nas je on pozdravljao na odlasku i povratku u kvart. Ispod mosta na dijelu pored nasipa često smo sjedili i čekali da prođe vlak kako bismo zaželjeli želju. Tada su želje bile ljubavne, to je bilo vrijeme prvih simpatija i puberteta. Danas također ako ulovim vlak dok prolazim ispod, poželim želju, ipak malo drugačiju nego tada - rekao je.
Smatra da se i dobar dio građana nekako vezao za taj natpis i misli da svima daje karakternu crtu Zagreba koju je šteta izbrisati.
- To su neki ožiljci koji daju karakter gradu i ne treba ih baš sve sterilizirati i zabraniti. Vjerujem da sloboda prestaje kada počinje ugrožavati tuđu slobodu. Doista mislim da taj grafit na mostu ne ugrožava ničiju slobodu, a duboko vjerujem da će i grad Zagreb to prepoznati jednog dana. Nikad nije kasno za ispraviti greške iz prošlosti. Također nema onog problema gdje ugrožava sigurnost putnika, flore ili faune. Jednostavno ne vidim niti jedan dobar razlog da se grafit ne vrati i to u svom izvornom obliku. Svatko vidi Zagreb drugačije, ja ga vidim kao zrelog, prosijedog muškarca u najboljim godinama, dovoljno jakog da podnese i potrese i poplave sa smiješkom ali i dovoljno mudrog da zna da jednog dana to neće moći bez pomoći svojih građana. Mislim da je na svakome od nas da pokuša na svoj način pridonijeti da njegov grad izgleda bolje i da se njegovi građani osjećaju bolje, sigurnije i optimističnije - ispričao je Adriano.
Želi stvarati za Zagreb
Kada smo ga pitali što misli o skrivanju grafita, odgovorio kako je to rezultat sterilizacije grada.
- Pokušali smo stvoriti grad koji će biti privlačan i turistički. Puno se odradilo u smislu rasvjete, uređenju centra i fontana. Dosta toga je pozitivno, ali ipak sada s ovog aspekta kada smo dotaknuli taj sterilni okoliš, mislim da neke stvari iz prošlosti možemo vratiti natrag i uklopiti ih i prikazati s ponosom. Vjerujem u ljepotu autentičnosti i izražavanje ožiljaka s pričom, a ne maskiranje. Danas ipak postoji kultura murala i grafita koja u to vrijeme nije smatrana umjetnošću. Promjenu svijesti društva treba prepoznati i osluškivati, a narod uvijek zna prepoznati i nagraditi prave heroje - ističe.
Otkrio je da čim kolekcija bude potpuna i kada njome bude u potpunosti zadovoljan, posvetit će se nekoj sljedećoj zanemarenoj zagrebačkoj priči. Za Zagreb, kaže, nikad neće prestati stvarati, jer stalno osjeća da mu je dužan vratiti barem dio koji mu je poklonio svih ovih godina.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
