Homoseksualnost se prenosi s oca na kćer i s majke na sina?

Postoji genetska predispozicija koja utječe na seksualnu orijentaciju pojedinca, tvrde epigenetičari s američkog Nacionalnog instituta za matematičku i biološku sintezu eNIMBioS. Smatraju da su otkrili genetske korijene homoseksualnosti, koja, s evolucijskog gledišta i Darwinove teorije prirodne selekcije, ne bi postojala danas kod ljudi i životinja, piše Daily Mail. 

Unatoč brojnim studijama koje su proučavale nasljednu sklonost seksualne privlačnosti prema pripadnicima istog spola, znanstvenici nisu uspjeli identificirati glavni gen koji bi bio za to odgovoran. Razlog za to je što kod homoseksualnosti postoji epigenetička veza, a ne genetska, objašnjavaju znanstvenici s NIMBioS-a. 

Oni su povezali evolucijsku teoriju s otkrićima u molekularnoj regulaciji ekspresije gena, kao i utjecaju hormona na razvoj spolne orijentacije. Uz pomoć toga stvorili su matematički model koji objašnjava ulogu epigenetike u homoseksualnosti.

Objašnjavaju kako su epi-oznake informacije koje se vezuju za gene i reguliraju kako će se oni ispoljavati, tj, gdje i koliko će se neki gen ispoljiti tijekom razvoja. 

Spolno specifične epi-oznake sprečavaju ženski fetus da postane previše maskulariziran alp dođe u dodir s iznimno visokim dozama muškog spolnog hormona testosterona, kao što sprečavaju i muški fetus da postane feminiziran u dodiru s previše estrogena. Tako različite epi-oznake štite osobine zametka da postane maskulariziran ili feminiziran, a dok neke utječu na genitalije, druge reguliraju seksualne preferencije i seksualni identitet. Ipak, kod prijenosa tih epi-oznaka s oca na kćer i majke na sina one mogu uzrokovati obrnuti efekt, kao što je feminizacija sinova ili maskulinizacija kćeri, objašnjavaju znanstvenici.

- Prijenos suprotstavljenih epi-oznaka između generacija najuvjerljiviji je evolucijski mehanizam fenomena homoseksualnosti - rekao je koautor studije, Sergey Gavrilets.